Krsna katha online izdanje

 

 

SUŠTINA AYURVEDE

 

ayurveda

Bhaktividyapurna svami 

Mayapur 8. travnja 2018. 

(Krsna-katha 2/2018): Krišna u Giti kaže za Sebe da je On ljekovita biljka. To znači da svaki ayurvedski lijek koji napravite funkcionira samo zbog svoje veze s Gospodinom. Ako to znate, onda ćete zakonitosti izrade pojedinog lijeka smatrati važnim jer ako je Krišna moć u lijeku, onda se i u ayurvedi radi o Njemu, i dok se priprema lijek i kad se daje bolesniku. To znači da će lijek napraviti u skladu s pravilima njegove izrade, a ne prema tome koliko će se od njega zaraditi.

 

Bhagavatam koristi oblik purane jer je to najprikladniji oblik za ovo doba, ali sve što donosi povezano je s Krišnom. Jer, ako vam trebaju znanje i vještine, to je već dano u Mahabharati, čitajte Mahabharatu. Tu ćete naučiti kako doista biti uspješni na materijalnom planu. Ako koristite nešto drugo, rezultati će biti jako privremeni. Mahabharata će vas podučiti kako da dobijete privremene rezultate, a pomoću svega drugog ćete dobiti jako privremene rezultate.

Bali Maharaja je savršen jer je sve predao Gospodinu. On je Gospodinu dao svemir, a zauzvrat će od Njega dobiti položaj Indre u sljedećem životu, što znači vladanje cijelim svemirom. Ne čujemo da je morao raditi ašvamedha yajne što je uobičajeni način za dobivanje tako visokog položaja. On ga je dobio pomoću predanog služenja jer je ono puno moćnije od svega drugog.

Rupa Gosvami kaže da se aktivnosti predanog služenja ne mogu ni usporediti s pobožnim djelima. Da bi nam to predočio kaže da uzimanjem prasadama dobivaš rezultat 10 tisuća ašvamedha yajni. To znači da samo jednokratnim uzimanjem prasadama može stotinu puta postati Indra!


Mi proučavamo povijest i kronologiju u Bhagavatamu, iako suvremeni akademici to obično nisu u stanju prepoznati. Bhagavatam je napisan u obliku priča, što znači da se događaji redaju u skladu sa zanimanjem publike. Tako da, ako slušatelj u tijeku prenošenja priče želi nešto više doznati o nekom detalju, govornik će te stvari podrobnije objasniti za njegovo zadovoljstvo, a onda će se vratiti i nastaviti kronološkim redom. No, kako je to jako personalno, onda se impersonalni akademici ne mogu tu snaći. Krišna ih opisuje u Giti govoreći da im je inteligenciju ukrala iluzija. To ne znači da nemaju inteligenciju i da je ne mogu koristiti na izvanredan način, to samo znači da je ne mogu koristiti za svjesnost Boga. To je značenje pojma 'ukrala iluzija'.

U Bhagavatamu kronologija nije važna, kao ni povijest. Ono što je važno su rasprave o predanom služenju među velikim osobama. Bhakti, opisana u povijesnom obliku, ili logičnom – kao što je u Vedanta sutri, ili filozofskom – kao što je u Upanišadama, ili kao medicina... O kojoj god da je vedskoj znanosti riječ, sve raspravljuju o predanom služenju, ali koriste različite formate za to.

Svrha svih vedskih spisa je bhakti, objasniti kako se pojedino područje povezuje s Gospodinom. No, ljudi im prilaze na drugi način, uviđajući samo njihov format, sekundarni aspekt i prihvaćaju to kao najvažniju stvar. Onda se zaokupe poviješću pa gledaju tko je gdje kad bio i što je radio... Što nije loše, ali samo u onoj mjeri u kojoj naglašava važnost, vrijednost predanog služenja i pomaže u njegovoj primjeni. Jedinstvenost Bhagvatama je da naglašava samo predano služenje. Svi vedski spisi govore o predanom služenju, ali kako daju jako puno detalja iz različitih područja, jednostavno zaboravimo ono što je primarno. Tako ćemo primjerice u ayurvedi primijetiti samo ono što se odnosi na zdravlje, a ne kako cijela stvar zapravo funkcionira, kako je povezana s Krišnom.

Krišna u Giti kaže za Sebe da je On ljekovita biljka. To znači da svaki ayurvedski lijek koji napravite funkcionira samo zbog svoje veze s Gospodinom. Ako to znate, onda ćete zakonitosti izrade pojedinog lijeka smatrati važnim jer ako je Krišna moć u lijeku, onda se i u ayurvedi radi o Njemu, i dok se priprema lijek i kad se daje bolesniku. To znači da će lijek napraviti u skladu s pravilima njegove izrade, a ne prema tome koliko će se od njega zaraditi. Jer postoje ograničenja po pitanju količine ljekovite tvari koju možete napraviti u određenoj sezoni i u određeno godišnje doba. Zbog toga bi vam prije ayurvedski liječnik znao reći, “Vama treba to i to, ja znam čovjeka koji radi taj pripravak. Trebate otići tamo i nabaviti to od njega.” A ne, “Imam ja taj lijek.” Jer on to na tom mjestu ne može pripremiti ili može napraviti samo određenu količinu pa nema puno na zalihi. Može, recimo, napraviti samo 100 bočica u toku godine, to je pravilo, jer na taj način lijek ima ljekovitu moć. Mogao bi napraviti tisuću bočica, ali u tom slučaju svaka od njih ima moć kao desetina one prave. Može napraviti i sto tisuća bočica, ali će onda svaka imati samo tisućiti dio ljekovite snage.

bhaktividyapurna swami

Ponekad se danas čuje pitanje zašto ayurvedski lijekovi ne funkcioniraju. Ne funkcioniraju jer ih previše izrađuju. Komercijalizirani su. Kao ruža, na primjer. Danas je mogu napraviti većom od obične, ali ima jednaku količinu mirisa kao ona mala, što je kod za tu veličinu skoro neznatan miris. Ili jagode; uzgajaju one velike, ali posve bez okusa. Dok one sićušne, šumske imaju sav okus. To je kao kad kuhaš dahl, pa, da bi dobio veću količinu, samo dodaš više vode. To mu ne popravlja okus, ostaje ista količina dahla, samo je količina jela veća.

Pravila izrade lijeka slijedim jer su to Krišnina pravila, a dok to radim, sjećam se da je to povezano s Krišnom i zato pri tom izgovaram odgovarajuće mantre. Da, postoje mantre, to je jedinstveno. Nakon što sam napravio lijek, ponudim ga Gospodinu uz odgovarajuće mantre, a onda ga, također uz odgovarajuće mantre dam osobi koju sam prethodno dijagnosticirao. Ona lijek prihvaća izgovarajući mantru, i potom ga uzima, izgovarajući mantru. Ako slijedite opisani postupak, čim vam lijek dodirne jezik, djeluje. To je opisano u ayurvedi.

 

Jeste li ikada prije čuli ovaj opis pripremanja i uzimanja lijeka? Najvjerojatnije niste. Zašto ne? Zato jer svih zanima samo sekundarni aspekt liječenja, samo tehnički dio, a ne ono zbog čega to uopće funkcionira, a to je Krišna. Ovo o čemu smo malo prije govorili suština je ayurvede. Detalji se odnose na to kako pripremiti koji lijek i koji je lijek odgovarajući za koju bolest - ta znanost, koju daje Krišna, je ono jedino što se proučava. A ne kako je to povezano s Krišnom, kako je koristiti povezano s Krišnom i zašto bismo uopće trebali održavati zdravlje – da bismo mogli služiti Krišnu.

 

Taj dio ayurvede se danas nikad ne proučava. A to je upravo suština vedskog znanja – kako je sve povezano s Krišnom, kako sve upotrijebiti u služenju Krišne. Sve te druge stvari su samo detalji. Detalji jesu važni, ali ako poznajete detalje, a ne znate njihovu svrhu, ono primarno – vezu s Krišnom, što uopće znate? To bi bilo kao da poznajete sve lonce u kuhinji, znate njihovu povijest, znate tko je izmislio neku posudu ili uređaj, poznajete njihovu jedinstvenu uporabnu vrijednost, tehnike kako ih koristiti, koja sve raznolika jela možete pripremiti koristeći ih, jela za koja čak ni dobri kulinarski znalci nisu ni čuli – ali ne znate kuhati. Takvo je suvremeno znanje i vještine. Beskorisni su – za dušu. Za tijelo, svaka čast, mogu se dobro pobrinuti za tijelo, ali za dušu niti malo. Postoji ona izreka – dobio je svijet, ali je izgubio dušu, nešto takvo. Takvo je materijalno znanje i vještine; od njih možete toliko toga dobiti, ali za pravog vas – apsolutno ništa. Zbog toga Bhagavatam dok prenosi priče – što ljudi vole – pokazuje kako su one povezane s Krišnom. To je jedinstvenost Bhagavatama, čisto predano služenje.