Krsna katha online izdanje

 

 

Kako znamo da i ti nećeš pasti?

Kadamba Kanana Swami(Nj.s. Kadmba-kanana svami, Kk. 3/2003)

Općenito govoreći sannyasi je samo asram, a guru služba. Netko je glavni u kuhinji, netko je glavni za BBT, netko guli krumpire, a netko je guru. To je služba. Naravno, ne može je baš svatko obavljati, kao što ni svatko ne može guliti krumpire. Za sve je potrebna određena vještina i određene sposobnosti. Za gurua se traže određene duhovne kvalifikacije, sposobnosti. Zapravo nije potrebno da guru bude maha bhagavata bhakta koji već ima krsna premu. Nije točno da samo takva osoba može biti guru. Prabhupada je u više navrata isticao da je često guru upravo takva osoba, ali da i drugi isto tako mogu biti gurui.

Jer nije guru taj koji oslobađa učenika. U Caitanyi caritamrti je opisano da je Krišna taj koji oslobađa učenika, a da je guru samo instrument. Ako je guru jednostavno odan sampradayi i sve fino slijedi, ako upravlja svojim osjetilima i posvećuje se služenju Krišne, onda je sve u redu, čak i ako ponekad osjeća privlačnost prema materijalnoj energiji. U Nektaru predanosti je opisano kako je Uddhava, vidjevši prelijepu mladu djevojku, pomislio, “Ova me djevojka privlači upravo poput Krišne. To mora da je Krišna, odjeven u djevojku.” I bio je. Jer Uddhavu ne može privući nekakva obična, svjetovna djevojka. No, to je Uddhava. Čak i ako je netko duhovni učitelj, može osjetiti privlačnost prema materijalnoj energiji, no ako čovjek ignorira tu privlačnost, ne uzima je u obzir, već odmah u umu stvar sreže i ostane vjeran putu predanog služenja, onda se uklapa u defi niciju iz prvog stiha Nektara poučavanja, vaco vegam, manasa krodha vegam... Vladaumom, porivima osjetila itd, i sposoban je imati učenike diljem svijeta.

ZAŠTITIMO GURUE
Što je dakle, guru? Ne bismo im smjeli stvari previše otežavati. Gurui su iskreni bhakte koji se jako trude da prenesu dalje Prabhupadina učenja i koji nas, zapravo mogu fino voditi. Postojalo je jedno razdoblje, u dobu tzv, zonalnih acarya kada je taj položaj gurua bio vrlo izvještačen, no ta su vremena prošla. Jasno nam je da mnogi od gurua u ISKCON-u nisu baš maha bhagavata gurui te da mogu pasti. Zato ih treba zaštiti. Ne valja ih staviti pod veliki pritisak, dati im previše dužnosti, previše učenika, previše očekivanja, previše javnih nastupa... Ja sam samo mali sannyasi, a već i od mene se tako puno toga očekuje. Mnogi ljudi očekuju da sam čisti bhakta. Ja nisam čisti bhakta, samo se pokušavam pročistiti i to je sve. Koliko su takva očekivanja tek veća kad ste guru i “veliki” sannyasi! Stalno ste pod povećalom - "Kako to podiže mali prst? Hm, nije čist. Ima u tome taštine. Vidi samo kako drži čašu dok pije - mislim da je arogantan.” Tako veliki pritisak!

Puno bi pomoglo kada gurue ne bismo stavljali pod tako veliki pritisak. To je jako zahtjevno. Manje bismo trebali očekivati od njih. “Oni su ti koji će nas nadahnuti kad dođu! Svaka riječ koju izgovore je čisti nektar! Prekrasno!...”
Takvi stavovi uzrokuju veliki pritisak. Trebali bismo umjesto toga guruima pružiti priliku da imaju dobru sadhanu, da njeguju duhovno znanje... Inače sa svim tim pritiskom pod koji ih stavljamo samo doprinosimo njihovom eventualnom padu.

BITI GURU JE SLUŽBA
Pitanje: Bi li se guru trebao miješati u odnose između muža i žene?

Odgovor: To je vrlo opasno, bolje je da to izbjegava. Iako, sastre mu daju to pravo. Opisano je u 7. pjevanju Srimad Bhagavatama da ako muž i žena žele začeti dijete, trebaju za to zatražiti guruovu dozvolu. Dakle, postoji određena mogućnost da se umiješa u bračne odnose. No, u tradicionalno vedsko doba žene nisu dobivale inicijaciju, već su jednostavno slijedile muža koji je bio njihova veza s guruom. Guru je tako održavao odnos s mužem. Općenito govoreći, to i jest najbolji način. No, ne možemo od toga napraviti pravilo: “Od danas nadalje pravilo je u ISKCON-u da gurui moraju..” Moramo ostaviti prostora za spontane odnose u skladu s vremenom, mjestom i okolnostima.

Mislim da su mnogi ISKCON gurui bili najprije ozbiljni bhakte koji su fino slijedili upute, a onda su postali duhovni učitelji. A to je također služba, biti guru, koju treba naučiti. Nije da čim postaneš duhovni učitelj, preko noći postaješ stručnjak u svim vrstama odnosa s ljudima. I ti ćeš ponekad nešto pogriješiti, ima puno toga za naučiti... Možemo i vidjeti da mnogi naši duhovni učitelji sazrijevaju u načinu ophođenja s drugima. I oni moraju naučiti pojedine stvari... “Hm, ako nekome dam ovaj savjet, posljedice su ovakve i ovakve. Hm, sljedeći put to neću ponoviti. Prirodno je da će iskusni duhovni učitelj u ISKCON-u biti oprezan kad je u pitanju davanje savjeta mužu i ženi. No, ako govorimo na temelju sastri, onda je naredba gurua viša od muževljeve.

Pitanje: Rekao si da guru nužno ne mora imati krsna-premu, da ne mora biti maha bhagavata bhakta. No, također se kaže da krsna-premu možemo dobiti samo od bhakte.

Kadamba kanana svami: Gdje se to kaže?

Ne znam točno, na raznim mjestima.

KK svami: Gdje na primjer?

Ne znam, ali...

KK Svami: Onda nisam zadovoljan. Mislim da postoje različii načini na koji se može primiti krsna prema. U Harinam cintamaniju, na primjer, nalazimo na opis smarana dasya stupnja na kraju kojeg osoba dobiva krsna premu i to od onoga tko je već ima, a zajedno s premom dobiva i 11 simptoma svog duhovnog identiteta. Ovdje je jasno da se radi o onome što se naziva siddha pranali - gdje učenik savršeni stupanj dobiva od gurua. No, mislim da se stih yasya deve para bhaktir... (Onome tko i ma nepokolebljivu vjeru u duhovnog učitelja i Krišnu razotkrivaju se svi zaključci Veda.) nalazi na drugoj strani iste priče, pokazujući da postoji i drugi put. To je onaj na kojem osoba slijedi upute duhovnog učitelja i sve joj se samo po sebi razotkriva. Rečeno je da potpuno savršenstvo u procesu predanog služenja možemo dostići i bez inicijacije, samo mantrajući Hare Krišna maha mantru, premda je to jako, jako teško. Stoga, možemo slobodno zaključiti da je krsna prema dostupna i kroz bhagavat viddhi, a ne samo kroz pancaratriki viddhi.

Naravno, uvijek postoji ta veza s bhaktom. Tu je i priča iz Srimad Bhagavatama o Dhruva maharaju koji se, kad je došlo vrijeme da se vrati Bogu, obazreo da vidi ide li i njegova majka s njim. Opisano je kako je Dhruva svoju majku prihvatio za siksa gura, ali je postao napredniji od nje te ju je poveo natrag Bogu. Prabhupada u komentaru objašnjava kako ponekad učenik može postati napredniji od gurua te ga može povesti natrag. Učenik, dakle, može postati napredniji od gurua.

Stoga nije točno da je općeprihvaćena činjenica da moramo pronaći nekoga tko ima krsna premu da bi nam taj bio guru i dao nam krsna premu. Mislim da se takav način razmišljanja nikada i nije posebno naglašavao u ISKCON-u, ali je zato poprilično rasprostranjen negdje drugdje, u Vrindavanu npr. Primijetio sam također da je u posljednje vrijeme taj utjecaj prisutan u ISKCON-u te se često mogu čuti izjave poput ove iz pitanja. Stoga bih htio istaknuti i ovu drugu stranu - da je do krsna preme moguće doći i na drugi način. Jer ispod tog pitanja se zapravo krije ovo: Što ako guru nema krsna premu, može li nas odvesti natrag Bogu? Odgovor je DA, može nas povesti Bogu. Pitanje se može i proširiti, “Treba li nam krsna prema da bismo se vratili Bogu?” Odgovor je NE. A to je povezano s predavanjem koje sam održao kada sam prvi put došao, o načelu milosti. Milošću Gospodina Caitanye, čak i ako nismo savršeni, možemo se vratiti natrag Bogu. Stoga, naš proces nije takav da baš moramo u ovom životu doseći krsna premu jer se drugačije ne možemo vratiti Bogu. Ne. Sve što nam je činiti je da najbolje što možemo pokušamo zadovoljiti svog duhovnog učitelja i Krišnu, a time možemo privući milost Sri Cyitanye Mahaprabhua koji nas onda može povesti natrag Bogu, ako tako želi. A On je jako milostiv. Dakle, naši gurui nisu beskorisni.

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod