Krsna katha online izdanje

 

 

Sloboda naša nasušna

Mataji Urmila(Nj.m. Urmila devi dasi - Riječ sadhua, br.8/2011)

Najvažnija riječ ovdje je iccha, želja, odnosno po svojoj želji. Ovo je vrlo značajan komentar Srila Prabhupade. Suta Gosvami je rekao, „Obrativši se tako Vyasadevi, Srila Narada Muni se oprostio i svirajući na svojoj vini otišao je lutati dalje po svojoj volji.“

Komentar: „Svako živo biće žudi za potpunom slobodom jer mu je to transcendentalna priroda.“ Zašto žudimo za potpunom slobodom? Jer nam je to priroda. Normalno je, dobro i poželjno željeti biti to što jesmo. Mi bismo trebali željeti biti svoji. A što je dio naše prirode? Potpuna sloboda. Ta želja za potpunom slobodom nije materijalna želja, već duhovna. To želimo jer je to dio naše transcendentalne prirode. Naravno, kad to želimo na materijalan način, onda smo u iluziji. Ako želimo potpunu slobodu tako što organiziramo političke revolucije, spaljujemo putovnicu... Vrsta slobode koju želimo u ovom materijalnom svijetu je iluzija. Ali, želja za slobodom nije iluzija. Ona dolazi od činjenice da nam je to priroda. Zapravo, sve što poželimo, izvorno dolazi od nastojanja da se vratimo svojoj prirodi. Materijalna želja znači da na pogrešan način pokušavamo napraviti nešto duhovno. Umjesto da hranu stavljam u usta, stavljam ju u oči. No, želja da hranu ubacimo u tijelo nije pogrešna.

Nastavak komentara: „Ta se priroda dostiže samo transcendentalnim služenjem Gospodina.“ Zanimljivo je da slobodu dostižemo služenjem Krišne, što podrazumijeva slijeđenje pravila i propisa koje ljudi nastoje izbjeći kad žele biti slobodni. Ali i kad smo na razini raganuga bhakti, spontanog predanog služenja i dalje nastavljamo služiti. Ljudi obično pojam služenja poistovjećuju s ropstvom. Znate li da su u Rusiji u prvim prijevodima Srila Prabhupadinih knjiga pojam predano služenje preveli kao predano ropstvo? A umjesto da kažu da smo Krišnini sluge, pisalo je da smo Krišnini robovi! A ipak su se ljudi zanimali i postajali bhakte!

Veliki dio napretka u suvremenom društvu bavi se time kako izbjeći sluge. Suvremeni sluge koji nam stoje na raspolaganju u suvremenom društvu su strojevi – perilice, usisači i slično. Tehnologijom nastojimo zamijeniti ljude u ulozi sluge. Sve češće se poslove s nižom kvalifikacijom zamjenjuje strojevima, što povećava nezaposlenost i probleme koji je prate. No, to se zbiva jer nam se ne sviđa ni ideja služenja. U svuremenom društvu će vas ljudi s visoka gledati ne samo ako ste vi sluga, već i ako imate sluge!

Jedan krasan bhakta, Radhika Raman, ispričao je kako je oženio Indijku koja je u Indiji govorila da želi imati barem 15 djece. Ali, kad su se preselili u Ameriku, nakon par mjeseci je zaključila da tamo više ne želi imati toliko djece, već najviše dvoje ili troje. „Zašto?“ pitao ju je muž. A ona je odgovorila, „Jer ovdje nema slugu! Mislila sam da će u Americi biti lakše jer imaš stroj za pranje rublja. No, zapravo je teže. Ovdje odjeću moram razvrstati, staviti ju u perilicu, izvaditi ju, staviti na sušenje, pokupiti, izglačati, pospremiti... U Indiji prljavu robu samo dam slugi i kasnije je urednu, čistu pronađem u ormaru.“

SLOBODNI SLUGE

No, ovdje Prabhupada kaže da, ako postanete sluga, postajete posve slobodni. Bhaktisiddhanta Sarasvati uopisu inicijacije kaže da trebamo potpuno predati svoju slobodu Krišni, 100 posto. Ako netko kaže, „dajem djelomično,“ zapravo ne daje uopće, kaže Bhaktisiddhanta. Kad sam to pročitala, uplašila sam se, „Svu svoju slobodnu volju moram dati Krišni? Pa postat ću poput stroja!“ Mislila sam da ću izgubiti slobodu. Baš kao što Isus kaže, „Oni koji nastoje dobiti život će ga izgubiti, a oni koji daju svoj život za mene, će ga dobiti.“ Duhovno je sasvim suprotno od materijalnog. Ovdje pokušavam biti slobodan bez služenje Krišne, a potpuno sam vezan(a)! A kad želim postati Krišnin sluga, postanem potpuno slobodan! Kao kad hranu daš Krišni, a On ti je vrati. I ne samo da ti je vrati, već ima i bolji okus! Tako mi svoju volju dajemo Krišni i onda sve ispadne bolje.

TKO JE VLASNIK?

Krišna kaže da Mu ponudimo list, vodu, voćku, cvijet... No, kome sve to pripada, tko je vlasnik lista, vode, voćke ili cvijeta? Krišna! A našeg tijela? Krišna! Kako to znamo? Kako možemo prosuditi tko je pravi vlasnik? Pravi vlasnik može svoje vlasništvo uvijek uzeti. Moje je tijelo Krišnino, moj um također. Što ja onda imam? Svoju slobodnu volju. Jedino to. Sve ostalo daje Krišna, a ja Mu samo vraćam. Tako da je jedina stvar koju uistinu mogu Krišni dati – moja slobodna volja. „Krišna, učini s njom sve što želiš.“ A što će Mu moja slobodna volja, zašto Mu treba? Za ljubav! Ljubav je razmjena sloboda. Nema ljubavi bez slobode.  Zato kažemo da u ovom svijetu nema prave ljubavi. Jer ovdje nešto trebam.

Kad se ljudi namjeravaju oženiti, razgovaraju o tome što žele od druge osobe, što će ona njima dati. Ljubav u ovom svijetu znači: nešto mi treba, osjećam prazninu i od tebe očekujem da ispuniš tu moju potrebu. Pri tom pokušavam da ta razmjena između nas bude takva da ja malčice više dobivam. To nazivamo ljubavlju. Ali, prava ljubav postoji samo kad je prisutna potpuna sloboda. To znači da sam već posve zadovoljna. Krišna je već zadovoljan. On Me ne želi voljeti zato jer me treba. On me jednostavno voli bez razloga, samo tako.  I želi da i ja Njega volim na isti način. Samo tako. Ne zato da bih nešto dobila od Njega. Samo ljubavi radi. Tako da, ako Krišni dam svoju slobodnu volju, On je želi iskoristiti samo za posve slobodnu razmjenu ljubavi. Bez 100 postotne slobode, nema ljubavi, već je riječ o iskorištavanju.

ZADOVOLJSTVO SLOBODE

Ako nema ljubavi, prisutna je prisila, obaveza, manipulacija. „Ako me voliš, napravit ću to...“ Poslovni potez. Ako čitate priručnike o odnosu između suprotnih spolova, vidjet ćete uputu o kalkuliranju onoga što dobivam, što dajem. Ako previše dajem, nije dobro, a ne valja ni ako previše dobijam jer se onda brinem kako ću to vratiti. A ljudi ne vole biti u dugu. Najbolje je da samo malo više dobivam, nego li dajem. To je proračunavanje. To nije ljubav. Ljubav je moguća samo kad vam ništa ne treba. Nema ni govora o ljubavi sve dok mislim da mi nešto treba jer onda to nastojim dobiti od tebe pa proračunavam. Bhakta se osjeća potpunim, zadovoljnim i zato Prabhupada kaže da bhakta nema želja i može u potpunosti razmjenjivati ljubav.

Nastavak komentara, „Obmanuti materijalnom energijom, svi misle da su slobodni, ali ih je zapravo zarobila materijalna priroda. Uvjetovana duša se ne može slobodno kretati iz jednog mjesta na drugo, čak ni na ovoj zemlji, a kamoli s jedne planete na drugu.“  Obično mislimo da ćemo biti slobodni ako se ne predamo Krišni. Bojimo se da ćemo izgubiti slobodu predajom, a zadržati ju ukoliko budemo buntovni. Zašto činimo nešto što se baš ne podudara posve s uputama šastri, griješne stvari?  Jer, obično zadovoljstvo koje pristječe iz grijeha nije baš jako veliko. Ali, tu je taj osjećaj da smo slobodni, „Slobodno mogu nešto napraviti. Ja sam individua, slobodan sam čovjek. Mogu napraviti što me volja.“ To je jedan od glavnih razloga zbog kojih želimo prekršiti zakone Boga, zakone prirode. Ali, nismo slobodni! Prabhupada nam kaže da ne možemo slobodno putovati čak ni ovom zemljom. Ne mogu slobdono putovati morem ili zrakom ako nemam brod ili avion, a čak ako ih i imam, zaustavit će me na nekoj granici.

Komentar, „Ali potpuno slobodna duša poput Narade, uvijek zaokupljena pjevanjem Gospodinovih slava, slobodno može putovati, ne samo ovom Zemljom, već cijelim svemirom, kao i svakim dijelom duhovnog neba. Možemo samo zamisliti opseg i neograničenost njegove slobode koja je ravna onoj Svevišnjeg Gospodina.“ Kako smo budalasti! Držimo se svoje iluzije o slobodi, a ako odbacimo tu iluziju, dobivamo slobodu koja je jednaka onoj Svevišnjeg Gospodina. Kako je Krišna lišen zavisti! Predanoj duši daje onoliko slobode koliko i On Sam ima! Nema ni trunke zavisti.

„Nema posebnog razloga zašto bi putovao, niti je to dužan činiti, a nitko ga ne može u tome zaustaviti.“ Narada nema nikakvih potreba. On putuje jednostavno zato jer to želi. Osjećaj da nešto moramo napraviti je u guni strasti.

KRIŠNA NIJE STROJ

A sad dolazi jedna od najzastrašujućijih izjava u Prabhupadinim komentarima. „Slično tome, transcendentalni sustav predanog služenja je također slobodan. Ono se može, ali i ne mora razviti kod konkretne osobe, čak i nakon što se podvrgla svim podrobnim formulama.“ Nije li to zastrašujuće? Pitamo se, „Što je ovo? Zar nema nikakvog jamstva? A što s onim izjavama u kojima Prabhupada daje jamstvo?“ Što to zapravo znači?  Da ne možemo rezultat postići samo svojim vlastitim naporom, da samo izvanjsko slijeđenje formula nije dovoljno, da proces nije stereotipan, ovisimo o milosti, proces nije mehanički. Krišna nije stroj. Kao što je ovo računalo, primjerice, stroj. Ako ga uključim u struju, pritisnem određenu tipku, on treba napraviti određenu radnu. Ako to ne učini, pokvaren je. Računalo ne može reći, „Ne, ne želim to napraviti.“ Ali Krišna može reći, „Ne želim to napraviti.“ Ne možete Ga prisiliti. Ako mislimo da je predano služenje mehanički proces koji će Krišnu prisiliti da nam uzvrati, onda mislimo da je On stroj. Kao što ja ne volim da se prema meni odnose kao prema stroju, tako ni On to ne voli. Mi nastojimo razviti odnos! Ne radi se tu o nekoj određenoj formuli na koju Krišna mora odgovoriti. To je kao da, na primjer, netko meni pošalje elektronsku poruku u kojoj kaže, „Očekujem da mi na ovo odgovoriš u roku od 5 minuta.“ Najvjerojatnije mu neću odgovoriti uopće!  Krišna nam tako daje upute, „Evo, ovako Me možeš susresti. Samo mantraj ovu mantru, a ja ću podići slušalicu i odgovoriti ti.“ Ali što će se dogoditi također ovisi i o našem mentalitetu.

SLOBODA JE TEMELJNO NAČELO

„Slično tome društvo bhakta je također slobodno. Možemo biti te sreće da ga dobijemo ili ga možemo ne dobiti niti nakon tisuću napora. U svim područjima predanog služenja, sloboda je temeljno načelo. Bez slobode nema predanog služenja.“ Ako nema slobode, nema predanog služenja. Što je to onda? Samo služenje. Predanost podrazumijeva određeno raspoloženje, a ono je slobodno. U glasovitom pismu koje je Prabhupada poslao menagerima upozorava ih da paze kako ne bi uništili duh poletnog služenja koje je individualno, spontano i dobrovoljno. To je jedno od najcitiranijih Prabhupadinih pisama na temu managementa. Svi mi koji služimo u Međunarodnom društvu za svjesnost Krišne smo dobrovoljci. Čak i ako netko dobiva neku naknadu za svoj rad, koja je obično relativno mala, ipak je odabrao raditi ovdje, a ne negdje drugdje. Vrlo je važno imati na umu da su ljudi s kojima radimo svi dobrovoljci. Nitko nije na to prisiljen. Tu riječ „mora“ treba izbaciti. Ne smijemo se osjećati da nešto moramo napraviti; ne želim, ali moram. Čim tako razmišljamo, pod utjecajem smo gune strasti. Nemojte sami osjećati da nešto morate, niti druge navoditi da se tako osjećaju.  Postoji vrlo jednostavna formula, „Izabrao sam to učiniti jer to želim. Izabrao sam mantrati krugove, jer želim održati obećanje. Izabrao sam obavljati tu službu jer želim služiti svog gura...“  Ali, čim vam se pojavi ideja, „Moram“ – zaustavite se. Razmislite i izaberite pa učinite ono što želite. Jučer sam rekla da je cilj sadhana bhakti razviti želju.

POPUT ROBOTA

„Predaja slobode Krišni ne znači da bhakta postaje ovisan u svakom pogledu.“ Ponekad mislimo da predaja zači da smo postali poput robota, „Reci mi Gurudev što da napravim. Napravit ću to, da. Nemam nikakvih želja, Sve želje su maya. Nemam individualnosti. Nemam nikakvih sklonosti. Nemam nikakve svoje interese. Nije me briga za svoju sreću. Samo slijedim tvoje naredbe. Da, gospodine! Sad sam predan...“  Želite li se uistinu pridružiti takvom pokretu? Je li to duhovni proces koji želite? Meni to izgleda kao nacistička Njemačka. Zašto bi se itko htio predati Bogu koji takvo što očekuje od vas? To je jedan od glavnih razloga zašto ljudi ne žele religiju – jer misle da se tu stvari tako odvijaju. Misle da je Bog poput Staljina ili Hitlera.

No, Krišna nije takav. Imamo primjere kako bhakte nisu posve ovisni o Njemu u svakom pogledu. Kad je Krišna vidio demona Aghasuru, nije htio da Mu prijatelji uđu u njegova usta. No, oni su to učinili. Jer su znali da se On voli igrati junaka pa su Mu htjeli pružiti priliku za to. Ili kad se Krišna šalio s Rukmini, htio je da se ona razljuti i uzvrati Mu jer je to jedan od glavnih užitaka između muža i žene, prepiranje u šali. ( Pripazite, ako takvo što činite, a niste u braku, onda kradete, bolje vam je da se oženite.) Krišna je htio da se Rukmini razljuti i uzvrati Mu, no ona to nije učinila, već se onesvijestila. Je li On zbog toga bio sretan? Da, bio je. Rekao joj je, Svojim predanim stavom osvojila si Me zauvijek. Iako je učinila nešto drugo od onoga što je Krišna htio. Ili primjer s majkom Yasodom koja je Krišnu spustila na pod kako bi se pobrinula za mlijeko koje je kipjelo na štednjaku. On se jako razljutio, a ipak se njeno ponašanje smatra predanim služenjem.

Dakle, predaja slobode Krišni ne znači da bhakta postaje ovisan u svakom pogledu. Biste li vi željeli imati nekoga tko o vama ovisi u svakom pogledu? To bi bio jadan odnos. Malo dijete je ovisno u svakom pogledu, no to je privremeno. Nitko ne želi da mu dijete takvo ostane. To ne donosi zadovoljstvo. To nije ono što Krišna od nas želi. „Kad se predamo Krišni preko prozirnog predstavnika duhovnog učitelja dobijamo potpunu slobodu u životu.“ Dakle, slobodu dobivamo tako da je predamo.

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod