Krsna katha online izdanje

 

 

UMJETNOST NJEGOVANJA ODNOSA S DUHOVNIM UČITELJEM

 

Indradyumna swami

Sljedeći se tekst može primijeniti na na odnose između bilo kojeg duhovnog učitelja i učenika, a zabilježen je na jednom darsanu Nj.S. Indradyumne svamija s učenicima. (Krsna-katha 10/2004)

Dragi Srila Gurudeva, zbog tvojeg intenzivnog propovijedanja, često ne možeš odgovoriti na naša pisma. Što trebamo napraviti, ako smo te u pismu pitali neke vrlo važne stvari, a ti nam na njih nisi odgovorio? Neki od mojih braće i sestara po Bogu čak sumnjaju da se možeš brinuti za svoje učenike.

 

Nj.S. Indradyumna svami:

Ovdje se hoće reći da se guru koji ne odgovara na pisma ili ne djeluje na osobnoj razini s učenikom, možda ne brine pravilno o svome učeniku. No, predložio bih da se ovdje radi o krivoj predodžbi o odnosu duhovnog učitelja i učenika. Naravno da je vrlo povoljno ukoliko netko može dobiti osobnu uputu za svoj život od duhovnog učitelja, no, nečiji uspjeh u svjesnosti Krišne, ne temelji se neophodno na tome. Srila Prabhupada je imao odnos na osobnoj razini sa svojim duhovnim učiteljom, možda u tri ili četiri prilike. Mislim da je napisao svega dva pisma Srila Bhaktisiddhanti Sarasvatiju, a primio je samo jedan odgovor.

Ako nečiji napredak u svjesnosti Krišne ovisi o osobnom druženju s duhovnim učiteljem, usmjeravanju u svakodnevnim djelatnostima - kolike su onda moje šanse za usavršavanjem u  svjesnosti Krišne, kad je moj duhovni učitelj preminuo 1977. godine? Ja nisam vidio Srila Prabhupadu već gotovo dvadeset godina. Tako da mislim da postoji zabluda i da nešto ipak nije u redu s tim stavom, da se duhovni učitelj ne brine pravilno o svojim učenicima, ukoliko ne odgovori svakom pojedinom učeniku na njegovo pismo.

Prabhupada je rekao Jayapataki svamiju da prihvati 10 tisuća učenika. Ukoliko bi mu ti učenici pisali i samo dva puta godišnje, to bi iznosilo 20 tisuća pisama godišnje. To je skoro dvije tisuće pisama mjesečno! To je skoro stotinu pisama dnevno. A... dan se sastoji od samo 12 sati. ... Mislim, kako je to uopće moguće? Znači da postoji neko neispravno shvaćanje o svemu tome.

Duhovni učitelj ima mnogo službi, jedna od njih su i njegovi učenici. No, postoje i drugi projekti koje treba nadgledati i razvijati. Učenici sebe trebaju smatrati slugama svoga duhovnog učitelja, trebaju mu željeti pomoći, podijeliti tu odgovornost, te na takav način postati dragi duhovnom učitelju i  duhovno napredovati. Pisanje pisama duhovnom učitelju i primanje odgovora na njih je jedan način, ali glavni odnos sa duhovnim učiteljom te razumijevanje kako riješiti neki problem dolazi od slušanja duhovnog učitelja.

 

UČITELJ NA RJEŠAVA PROBLEM, VEĆ DAJE ZNANJE

 

Klasičan su primjer tomu Krišna i Arjuna. Kada je Arjuna imao poteškoće, prišao je Krišni, a On mu je rekao «Tac chrnu.. Samo tac chrnu. Slušaj. Slušaj što govorim. I tada oboružan znanjem, Arjuna, ustani i bori se.» Znači, učenik treba biti zrela osoba i treba sam rješavati svoje probleme, tako što će dobiti znanje od duhovnog učitelja kako da to učini. Nije da duhovni učitelj mora osobno riješiti problem svakog svog učenika, već on daje znanje koje svatko od njih može koristiti da riješi svoj problem.

Duhovni učitelj nije Krišna. On se ne može proširiti u 16.108 oblika i biti osobno sa svakim od svojih učenika. No, to ne znači da se osobno ne brine za svakog od njih. Guru ne prihvaća učenika ukoliko ozbiljno ne razmišlja, «Ja sam odgovoran da vratim ovu osobu natrag kući Bogu.» Barem ja, u vrijeme inicijacije, kada netko pristupi i izgovori zavjete, u svome srcu kažem Srila Prabhupadi i Krišni, «U redu, ja preuzimam odgovornost da dovedem ovu osobu do tvojim lotosovih stopala, što god to značilo... to je moja odgovornost dovesti ovu osobu do tvojih lotosovih stopala.»  Način na koji ja to radim, je da prvo postavim vrlo dobar osobni primjer ili pokušavam postaviti primjer – što to znači biti dobar učenik. Ja pokušavam biti dobar učenik svojem duhovnom učitelju, tako da moji učenici mogu biti nadahnuti slijediti taj primjer.

Srila Prabhupada

 

SLIČNI, NE OSOBITO POSEBNI PROBLEMI

 

Znači li to «ne brinuti se pravilno o svojim učenicima?» To je općeniti primjer koji svi učenici mogu slijediti. I propovijedanje... kada se učenici okupe na predavanju, trebalo bi ovako razmišljati: «O, moj duhovni učitelj baš meni daje uputstva.» To nije samo neko općenito predavanje koje možemo shvatiti proizvoljno - prihvatiti neke stvari, a druge ne. Ne, kada guru govori, svaki bi učenik trebao misliti, «Moj duhovni učitelj govori mome srcu.» Mi mislimo o svakom svom problemu kao posebnom, ali ustvari svi su naši problemi poprilično isti. No, mi mislimo da su oni posebni za nas, a rješenje je uvijek svjesnost Krišne, predaj se Krišni.  Sve svoje probleme možemo riješiti vrlo pažljivo slušajući duhovnog učitelja.

Kada razmišljam o tome da sam proteklih trideset godina bio bhakta i da sam propovijedao – jer su me zamolili da održim svoje prvo predavanje nakon što sam bio u hramu samo šest dana - koliko sam tema obradio u predavanjima, dok sam govorio? Mislim da nisam ništa propustio. Dotaknuo sam gotovo svaku temu. Ako moji učenici pažljivo slušaju snimljena predavanja te čitaju nekoliko knjiga koje sam tiskao i pažljivo proučavaju knjige Srila Prabhupade, osjećam da su oboružani znanjem da se ustanu i bore protiv materijalne energije. Ja sam u to uvjeren potpuno, sto posto. To je put koji ja slijedim u svom odnosu sa Prabhupadom, mojim duhovnim učiteljem.

Uzeo sam si tu slobodu da u jednoj ili dvije prilike tražim od Srila Prabhupade neko osobno uputstvo, ali ako mi je sada nešto nejasno, čitam knjige ili to rješavam uz pomoć svoje braće po Bogu. To isto očekujem od svojih učenika.

 

GURU KAO PRIMJER

 

Činjenica da Guru ne odgovara na vaše pismo, ne daje vam pravo da mislite «Oh, on me više ne voli.». To je sentimentalnost. Ovoga sam ljeta postavio četrdeset festivala s grupom od šezdeset ili čak do tri stotine i deset bhakta. I bilo je ni manje ni više, a u ovome ne pretjerujem, tri tisuće ljudi na svakom festivalu. Ponekad čak i do šest tisuća. Znači četrdeset puta tri tisuće, je 120 tisuća ljudi. To je velika doza svjesnosti Krišne, pet i pol sati programa na pozornicama i prasadam. 120 tisuća ljudi. Podijelili smo preko 15.000 knjiga, preko 100.000 porcija sa prasadamom.

Woodstock Poljska

 

Imali smo ogroman festival. Pedeset tisuća ljudi je prisustvovalo. Imali smo veliko selo, nazvali smo ga «Krišnino selo mira», organizatori Woodstock festivala su ga preimenovali u «Krišnin grad mira». Toliko je bilo veliko... naš je šator bio veličine nogometnog igrališta. Naša je skupina svirala 45 minutni koncert za 40 tisuća djece, koji su svi pjevali Hare Krišna kao ludi. Sve me je to iscrpilo. Čak se i bhakte koji su bili sa mnom još uvijek nisu oporavili od toga. Još uvijek leže dolje i pokušavaju uhvatiti dah (smijeh). Ovo se odvijalo od svibnja do rujna.

 

RAZNOLIKA PISMA

 

Mislim, nisam odgovorio na mnogo pisama. Težio sam tome da odgovorim na pisma koja su stigla preko COM-a, e-maila. Samo stisnem dugme vuum, odu sa e-mailom. Općenito ti su odgovori bili: »Dragi Krišna das ili Radha dasi, molim te primi moje blagoslove. Sva slava Srila Prabhupadu. Dobio sam tvoje pismo, molim te nastavi sa dobrim radom. Tvoj dobronamjernik.» (smijeh) Zato što je potrebno puno energije da bi se propovijedalo 120 tisuća ljudi ili da bi se podijelilo 100 tisuća porcija prasadama . Ja to ne radim samo za te ljude, već i kao primjer za moje učenike, da vide što znači biti učenik, učiniti nešto praktično za duhovnog učitelja – bilo da je to festival, da su to knjige, odgajanje djece ili vođenje posla..... Ali znate, bilo je jako puno pisama na mojem stolu i u tim je pismima pisalo «Dragi Guru Maharaja kako mogu kontrolirati svoj um?»  ili «Dragi Guru Maharaja, možeš li mi molim te objasniti... Ja sam vrlo zabrinut kako Ksirodakasayi Višnu ulazi u materijalni svijet, kreira univerzum i tada materijalnu energiju..... Moram to znati, inače ću blupnuti.»  (smijeh) «Dragi Guru Maharaja, dva su me momka zaprosila. Jedan je debeo, a jedan je mršavko. Ne mogu odlučiti za kojeg se od njih dvojice želim udati.(smijeh) Vrlo sam privržena obojici, ali zato što mogu imati samo jednog od njih, razmišljam da uzmem sannyasu. Mogu li žene uzeti sannyasu?»  Mislim znate... (smijeh)

Naravno, veliki broj pisama u sebi sadrži ozbiljne probleme. Ali, ponovno, ja osjećam da ukoliko postoji problem te prirode, ako smo dovoljno sretni i guru je prisutan i može nam odgovoriti, to je vrlo lijepo. No, uvijek postoje knjige, kazete s predavanjima, te postoji društvo drugih bhakta koji nam mogu pomoći u rješavanju problema.

U materijalnom svijetu ljudi ne rješavaju svoje probleme jer nemaju znanje. Mi, međutim, imamo znanje. Ono je dostupno u knjigama Srila Prabhupade, dostupno je u predavanjima našeg duhovnog učitelja, kroz tape ministry. Postoji tako puno toga! Puno više od same plastike i kazeta izlazi iz tog plastičnog kazetofona. (strese kazetu) Ono što zaista izlazi iz tog kazetofona je divya jnana, transcedentalno znanje. Ako prihvatite to znanje, ustanite i borite se. Inače ste sentimentalni. Duhovnog se učitelja može optužiti da ne vodi brigu o svojim učenicima, jer ne odgovara na sva njihova pisma. To je sentimentalno. I vrlo plitko shvaćanje odnosa između duhovnog učitelja i učenika. Durvasa Muni je imao 60 tisuća učenika i način na koji ih je prosvijetlio u svjesnosti Krišne je upravo ovako, sjedeći na Vyasasani i govoreći svjesnost Krišne. Ti učenici u to vrijeme nisu bili tako sretni i imali kasetofone, niti video uređaje, niti su svi mogli imati knjige. Zato ja uvijek ohrabrujem učenike da slušaju kazete iz tape ministryja. Ako zaista postoji neki ozbiljan problem, mogu se ja uključiti, ako je zaista pitanje života i smrti.

 

KAD ZATREBA, KRIŠNA SREDI STVARI

 

Jedna moja sestra po Bogu bolovala je od raka - Vilasini devi dasi. Ona je već bila u hramu kada sam se ja pridružio. Ona mi je propovijedala. Vrlo inteligentna gospođa, koja je radila za BBT, također je bila jedan od posrednika u pomaganju da se postave Radha-Krišna Božanstva u različitim mjestima diljem Europe. Prije nekoliko godina je čula da ima rak i uskoro se stanje počelo pogoršavati. Mi to nismo prihvaćali, mislili smo da će živjeti još nekoliko godina, ali jednog sam jutra primio telefonski poziv. (Bili smo poprilično bliski ja i Vilasini, iako smo služili u različitim hramovima.)

Netko je taj dan nazvao i rekao mi, «Vilasini je u komi i liječnici su rekli da joj je ostalo još dva sata života.» Ja sam bio u Varšavi, a ona je bila u Londonu u bolnici. Tako da sam ja rekao «jednostavno joj prenesi moje ponizno poštovanje». I dok sam govorio, muž joj je došao do telefona, a ona je izašla iz kome. Otvorila je oči i bila potpuno svjesna svega, ali je bila toliko slaba da nije mogla govoriti niti se micati. No, znao sam da je bila potpuno svjesna Krišne, jer je u posljednjih šest mjeseci svoga života mantrala stotinu kugova dnevno.

Upitao sam joj muža mogu li razgovarati s njom.

Rekao je «Ne, telefon je pričvršćen na zid i ne doseže do kreveta.»

Rekao sam: «Samo pronađite nekoga tko ima prijenosni telefon, dajte i broj i ja ću nazvati, a vi joj stavite telefon na uho.»

U blizini je bio liječnik te je muž pitao,» Možemo li se poslužiti vašim telefonom? Zove prijatelj koji želi s njom razgovarati.»

Liječnik se složio, «Da, u redu.»

Dali su mi broj. Ja sam poklopio slušalicu i nazvao ponovno na prijenosni telefon, a oni su Vilasini stavili telefon na uho. Rekao sam, «Mataji, to je to. Ukoliko još imaš materijalnih vezanosti, samo ih otpusti. Ne boj se. Znala si da ćeš umrijeti i moraš se pripremiti. Znam da ne možeš govoriti, ali znam i da sada razmišljaš o tim stvarima. Ovo je tvoja prilika da odeš Prabhupadi. Budi samo hrabar vojnik. Pjevaj Hare Krišna. Znam da nije lako, sada si u bolnoj situaciji, ali ja sam vidio tvoju službu za Srila Prabhupadu. Siguran sam da će biti vrlo milostiv prema tebi u ovim teškim trenucima.» Propovijedao sam joj  petnaest minuta. Tada sam joj rekao, «U redu, napravimo sad kirtan. Uvijek si voljela moje kirtane.» Jednom sam putovao u sankirtanu oko dva mjeseca, a kada sam se vratio u hram, Vilasini je bila glavni pujari za naša božanstva Radhe-Krišne u Parizu. Ona je znala da se vraćamo te je Božanstva taj dan obukla vrlo lijepo. Kada sam došao u hram, imali smo kirtan sve do stepeništa. Ušli smo upravo kada se otvorio zastor. Imali smo veliki sundara-arati. Dok je nudila arati, okrenula se da bi mahnula mirisnim štapićem publici, a ja sam vidio suze kako joj teku niz lice. (stanka)

Ovo je duboka razmjena između učenika jednog duhovnog učitelja. Kako učenici napreduju i pročišćavaju se, odnosi im postaju sve intimniji na transcedentalnoj razini. U svakom slučaju bili smo bliski. Rekao sam na telefon, «Napravimo kirtan». Imali smo kirtan, ili ona nije, a ja jesam – pjevali smo Hare Krišna. Rekao sam, «U redu mataji, čuvaj mi mjesto tamo gore.» Nazvao sam njezinog muža, oko sat vremena kasnije i doznao da je Vilasini upravo preminula. Shvatio sam to kao Krišnin aranžman, da me je netko nazvao iz Londona. Upravo sam se spremao da izađem van u sankirtan, digunuo sam slušalicu «Da, što je? Požuri, spremam...» «Vilasini napušta tijelo». «Zaista? Daj mi da pričam s njezinim mužem.» Bio sam u mogućnosti da služim svoju sestru po Bogu u njezinim zadnjim trenucima, propovijedam joj, hrabrim ju i upravo nakon toga ona je preminula.

 

Indradyumna swami

 

UMJETNOST NJEGOVANJA ODNOSA S DUHOVNIM UČITELJEM

Moja je poanta u tome, da ukoliko je neophodno, aranžman će bit tu – guru je tu, braća po Bogu su tu, Krišna je tu. Kada stvari postanu ozbiljne, Gospodin napravi neki aranžman. Yoga ksemam vahamy aham. Krišna kaže «Osobno se brinem za moga bhaktu, za ono što mu nedostaje, i štitim ono što ima.»

U svim ostalim situacijama, opći primjer duhovnog učitelja je prisutan, predavanja su tu i knjige su tu.  Ima i više no što je potrebno druženja sa duhovnim učiteljom, da ostanemo poletni, ali mi to jednostavno ne znamo iskoristiti. Baš poput svetog imena. Mahaprabhu se molio, «Pojavio Si se u obliku Svoga imena, i toliko olakšao pristup Tebi. No, kako sam ja nesretan! Ne osjećam nikakvu privlačnost.» Znači, da li je to krivica Caitanye Mahaprabhua ili krivica aspirirajućeg bhakte? Možeš dovesti konja do vode, ali ne i piti u njegovo ime.

Bhakte trebaju naučiti umjetnost njegovanja odnosa s duhovnim učiteljem, kroz slušanje, pjevanje  i... pisanje! Ali najbolja vrsta pisma su ona kao od Bale Gopale. Ona mi uvijek piše što radi u sankirtanu, male priče iz sankirtana i rezultate sankirtana. Imam i druge učenike. Imam jedan bračni par. Pišu mi o tome kako im djeca rasu i o problemima... Da, mogu me informirati o tome. «Ne brini, Guru Maharaja, tvojom će milošću sve biti uredu.» (smijeh) Često primam pisma «Gurudeva, poslušao sam tvoju uputu i problem je bio riješen..» ili, «Nisam mogao slijediti tvoj primjer, i upravo zbog toga i dalje imam taj problem».

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod