Krsna katha online izdanje

 

 

Amiši, učenje od 'jednostavnih ljudi' 2.dio - Čistoća je snaga

 

amiši

Ameyatma das (Krsna-katha 5/2007): Jeste li se kad zapitali što zapravo znači Prabhupadina kovanica "Jednostavno življenje, uzvišeno razmišljanje" i kako je provesti u djelo?

 

Kao što sam rekao, vidio sam kako su im kuće jako dobro održavane. Na internetu sam našao potvrdu o tome da su Amiši, kao cjelina, dobrostojeći. Ne bore se za preživljvanje i ne moraju jedva krpati kraj s krajem, već upravo suprotno, cvjetaju u izobilju. Svježe obojane i dobro održavane staje i kuće pokazuju ovo izobilje. Dodajte tome činjenicu da se prosječna obitelj sastoji od sedam članova. Nije jednostavno, u današnjem suvremenom društvu, pristojno podići čak dvoje ili troje djece, a kamoli njih petoro ili više. Prosjek od petoro djece značio bi da su neke obitelji i puno veće. Ipak, usprkos jednostavnom načinu življenja – obrađivanju zemlje pomoću životinjskih snaga – bez struje, televizora ili kompjutera, Amiši u prosjeku žive udobno. Naravno, nemaju sve one troškove koje mi ostali imamo. Ne moraju otplaćivati automobile, nemaju izdataka za struju, nikakvih osiguranja koje moraju uplaćivati, ne troše na benzin, itd.  Amiški farmeri koji se bave organskom mliječnom proizvodnjom, pronašli su prodajno mjesto za svoje mlijeko dobiveno od krava koje se hrane organskom travom. Radi se o međunarodnom tržištu koje se sve više povećava. Danas, u svakoj trgovini u kojoj smo bili, sve je više vrsta mlijeka koje je organski dobiveno. Velika količina tog mlijeka dolazi iz amiških farmi mliječnih proizvoda. Ovdje se nalazi velika skupina ljudi (procjenjuje se da je riječ o otprilike 130-150 000 Amiša, bez pribrojavanja djece, jer se Amiši ne smatraju Amišima dok ne odrastu i sami daju zakletvu takvom načinu života i vjeri) koji su odlučili živjeti odvojeno od uvriježenih društvenih normi. Odrekli su se modernih ugodnosti, odrekli su se materijalizma i raspoloženja osjetilnog uživanja koje vlada u suvremenom svijetu, a ipak, uoppće ne žive siromašnim životom odricanja, već izgleda da žive u dovoljnom materijalnom izobilju. Ne u prevelikom izobilju, ali ide im dobro.

Amiši, posebice Stari Red Amiša, ne dozvoljavaju struju u svojim domovima. To podrazumijeva život bez radija, televizora, kompjutera ili telefona. Oni koji su od starog reda ne koriste strojeve na struju ni u kući ni na farmama. Oru s konjima i koriste kočije kao glavna prijevozna sredstva.

 

KORISNOST JE PRINCIP

 

Ali, ono što me je još više očaralo bilo je saznanje o tome ZAŠTO su odabrali živjeti na ovakav priprost način. Oni ne gledaju na modernu tehnologiju kao na zlo. Mogu se koristiti bilo čim što je dostupno, ako je to za neku korisnu svrhu, a pri tom ih to ne navodi na nepotrebno posjedovanje svjetovnih stvari. Mogu se voziti automobilom, vidjeli smo mnoge Amiše koje su do supermarketa prevezli njihovi susjedi, ali samo ako je to za neku korisnu svrhu. Farme mlijeka mogu koristiti struju u svojim štalama i za svoje električne ograde. Ako su im za njihov posao potrebni telefoni, mogu ih koristiti, ali – NE U SVOJIM DOMOVIMA. Zašto? Zato što uzimaju nekoliko stihova iz Biblije kao ozbiljne upute za izbjegavanje svjetovnih stvari. Izbjegavanje osjetilnog uživanja. Na samom početku industrijske revolucije njihovi su stariji odlučili da, kako bi se pridržavali biti ovog učenja, sljedbenici moraju držati modernu tehnologiju na rastojanju od svojih domova. Da bi se izbjegle svjetovne stvari, potrebno je maknuti se iz svijeta osjetilnog uživanja. I stoga, zahvaljujući naredbi svojih starijih, oni su prije mnogo godina izabrali živjeti na jednostavan način i držati modernu tehnologiju podalje od sebe koliko god je to moguće. Stotinama godina poslije, i dalje se uspješno toga pridržavaju.

 

ČISTOĆA JE SNAGA

 

Zaključio sam kako se nalaze ovdje, u svijetu punom zemaljskih stvari, živeći točno usred svega, no i dalje ostaju odijeljeni od svega. Način na koji su to postigli jest da su držali takve stvari podalje od svojeg doma. Njihov dom je mjesto gdje žive. Držeći te stvari dalje od svojeg doma, drže svjetovne stvari podalje od svojih života, iako fizički žive u istom društvu kao i svi mi. Dijele iste ceste, idu u iste trgovine, a ostaju izdvojeni od svjetovnih stvari. Tako na izvjestan način prakticiraju odricanje, kao muniji, birajući asketski način života u određenoj mjeri.

 

SLOBODNA VOLJA

 

Primijetio sam da svoju djecu i sebe ne štite fizički od vanjskog svijeta, već odlaze u supermarkete gdje su  djeca u potpunosti izložena svom sjaju modernih materijalnih smicalica. Njihov štit su granice njihovih domova. To znači da drže moderno društvo van svojih domova, ali ne štite svoju djecu od učenja kakav je to vanjski svijet. Čitam da ohrabruju djecu da nauče kakav je svijet vani. Štite svoju djecu tako što ih uče „zašto“ su izabrali svoj način života, a ne onaj ispunjen materijalističkim osjetilnim uživanjem. Čak je i tinejdžerima dopušteno imati neku slobodu, a nakon šesnaeste im se praktički daje da izaberu. Tada je to izbor obrazovane osobe. Oni koji odluče nastaviti dalje s prihvaćanjem svojeg amiškog načina života, to rade s punom predanošću i punim razumijevanjem toga što to vanjski svijet ustvari jest. Zbog ovoga ih morate poštovati. Ona mladež koja prihvati njihov način života, a po mom shvaćanju većina to čini, čini to s tako jakim uvjerenjima i rijetki ikada kasnije odu. To također pokazuje da imaju dovoljno značajne filozofske razloge za življenje svojeg Jednostavnog Života, jer njihovi mladi izabiru takav način života pred dražima modernih naprava i materijalizma.

 

PREJEDNOSTAVNO

 

Ovo mi je na neki način nevjerojatno, zbog jednostavnog i za nas, jednoličnog načina života Amiša. Zašto tako jednostavno? Zato što oni cijene poniznost i izbjegavaju taštinu. Izbjegavaju taštinu na entu. Odijevaju se jednostavno da ne privuku pažnju na sebe. Ipak, njihova jednostavna odjeća i način života čine upadljivu razliku između amiške ideje jednostavnog života i naše ideje jednostavnog života. Srila Prabhupada također je želio da stvorimo zajednice u kojima ćemo moći živjeti poljoprivrednim načinom života, živjeti od zemlje, koristeći vola i bika za obradu zemlje, itd. Međutim, svjesnost Krišne daleko je od jednostavnog i jednoličnog. To je razigrani festival, primjer kojega su naši šaroliki i razigrani Ratha Yatra ili Janmastami festivali.

 

ŠTO NEDOSTAJE AMIŠIMA?

 

Dakle, što nedostaje u amiškoj kulturi? To je jednostavno. Ono što nedostaje jest Krišna. Da, Amiši su jako okrenuti Bogu, ali Krišna, Svevišnja Božanska Osoba nedostaje. Kao i sve druge vjere ovog svijeta, Amiši, iako su jako odani Bogu, kroz molitvu, u stvarnosti ne znaju tko je Bog. Oni, kao druge kršćanske i ostale vjere, nemaju pojma kako Bog izgleda, koje su Njegove djelatnosti, i kako izgleda Njegovo kraljevstvo. Njihove prazne i jednolične ideje o tome tko ili što je Bog, očituje se u jednoličnosti i priprostosti njihove kulture. Istovremeno, u svjesnosti Krišne imamo potpuno razumijevanje o tome kako Bog izgleda, najprivlačniji muškarac. Vrhovna Osoba. Krišna je sam izvor života, ne samo da je pun života, Život zrači iz Njega. On je najprivlačniji, On je pun boja. Njegova odjeća, Njegov nakit, Njegovi cvjetni vijenci, Njegova kosa i ukrasi, Njegova osobnost, sve je to razigrani festival sjaja i boje. Njegove ljubavne zabave s mladim gopijama, Njegov odnos s Radharani, kraljicom gopija, Njegov odnos s Majkom Yasodom, s pastirima, s kraljicama Dvarake, s Arjunom, itd., te zabave i odnosi su puni života, oni su sami po sebi šaroliki festival odnosa. Zato bhakte, iako prihvaćaju jednostavni život (ili bismo barem trebali), ostaju šaroliki i razigrani i puni života. Mi ovo izražavamo u svojim živahnim kirtanima, u jarkoj odjeći, itd. Naši festivali slave prekrasne i jarke djelatnosti prekrasnog Krišne. Ratha Yatre i Janmastamiji su također puni života, boje. Daleko od naizgled jednoličnog i priprostog života Amiša.

 

A ŠTO NEDOSTAJE NAMA?

 

Ali, dok s jedne strane mi imamo ono što njima nedostaje, s druge strane se čini da oni imaju ono što nama nedostaje. Oni žive i uvijek su živjeli jednostavnim poljoprivrednim stilom života, već stotine godina, dok se mi tome ni do danas nismo uspjeli približiti. Ono što sam vidio na njihovim malim, obiteljskim farmama, primjer je onoga što bi se moglo primijeniti našim seoskim zajednicama kao što su Alachua u Floridi i slično, gdje bhakte imaju svoja vlastita zemljišta. Amiške farme koriste konje (mi radije koristimo vola ili bika). Oni moderno društvo drže podalje od svojih života tako što ga drže podalje od svojih domova. To su jako važne lekcije iz kojih možemo učiti. Iako, kad treba, oni također slijede primjer zmije i miša. Što je to? Srila Prabhupada dao je primjer miša koji iskopa lijepu rupu u zemlji u kojoj će živjeti. Tada naiđe zmija i pojede miša i zauzme rupu da u njoj uživa. Srila Prabhupada je rekao da, slično tome, abhakte naporno rade u tvornicama gdje prave automobile i avione, i slično. Nas bhakte rad u takvim tvornicama ni malo ne zanima, ali kad su već automobili i druge stvari ovdje, uzet ćemo ih i koristiti ih dok služimo Krišnu. Amiši imaju sličnu ideju. Oni neće posjedovati ili voziti auto u svojem svakodnevnom životu, ali ako i kad je potrebno za praktičnu i korisnu svrhu, voziti će se autom da bi otišli na neko udaljeno mjesto. Gospođa s kojom je moja kćer razgovarala, ispričala je  da je tamo rođena i da se nikad nije puno udaljavala od doma. Ali, nije žalila nad tim, bila je mirna i sretna svojim seoskim načinom života.

Srila Prabhupada je također ovo predvidio za naše farme. Da ljudi neće morati svugdje putovati. Govorio je o vremenu kad će Krišnine bhakte preuzeti upravljanje državom:

“Prabhupada: Ne, barem ćemo ih pokušati zatvoriti (odnosi se na mnoge ogranke uprave). Ako se ljudi okrenu lokalnim izvorima, smanjit će se ovaj promet. Baš kao što pokušavam organizirati farmu. Ako ljudi ne budu napuštali  domove, ovaj će (trenutačna vlada) sustav biti staromodan. Neće biti više ogranaka. Stvorili su stotine (ogranaka uprave). Ne znaju kako upravljati njima. Da bi se izdržavali, ljudi moraju ići u Bombay i zato im je potrebno tako puno lokalnih vlakova. Ali ako budu usmjereni na jedno mjesto, mogu tu zarađivati za život...“

11. siječnja 1977.

Nastavlja se

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod