Krsna katha online izdanje

 

 

STRPLJENJE ZA KRIŠNIN UŽITAK

 

Niranjana swami

Niranjana svami (Krsna-katha 1-2/2010): Ako vjerujemo u Krišninu brigu, možemo biti spokojni i samoovladani.

Strpljenje je neobično važno pri vježbanju predanog služenja. Oni koji posjeduju dhairyu (strpljenje) nazivaju se dhira, razboriti. U nedostatku te osobine postajemo nemirni. Nestrpljivi ne mogu raditi. Strpljenje nam omogućuje da najprije ovladamo sobom, a onda i cijelim svijetom.

Prva strofa Upadesamrte koju komentira Bhaktyaloka, opisuje pokazatelje dhairye na sljedeći način: vaco vegam manasah krodha vegam...

„Razborita osoba koja može podnositi poriv govora, zahtjeve uma, izljeve srdžbe i porive jezika, želuca i spolnih organa, sposobna je prihvatiti učenike diljem svijeta.“

Srila Bhaktivinoda Thakura kaže da je strpljenje iznimno neophodno za onoga tko prakticira predano služenje. Osobno sam to vidio tijekom propovijedanja bhaktama. Mnogi su nemirni jer osjećaju da nisu dovoljno duhovno napredovali. Zašto još nisu postali čisti bhakte, pitaju se neki od njih. Zašto još uvijek osjećaju kako ih um gnjavi? Zašto ih zanos još nije oborio s nogu? Naposlijetku, već cijele tri godine se bave svjesnošću Krišne. Koliko će još morati čekati dok se „to“ ne dogodi?

Bhaktivinoda Thakura kaže da, ako želimo vježbati predano služenje, moramo biti strpljivi. Onaj tko može biti strpljiv je razborit. Iako u svom komentaru Bhaktivinoda Thakura citira prvu strofu iz Upadesamrte, u njoj se strpljenje, dhairya ne spominje. Umjesto toga se koristi riječ dhira. Dhira je razboritost.  Strpljenje i razboritost imaju slično značenje.

Prva strofa Upadesamrte govori o ovladavanju sa šest poriva tijela. Osoba je dhira ukoliko može ovladati potrebom za govorom, zahtjeve uma, gnjev. Dhira također mora biti u stanju vladati jezikom, želucem i spolnim organima. Bhaktivinoda Thakura kaže da je osnov razboritosti strpljenje. Zašto vladamo porivom govora ili svojim gnjevom? Ili umom?

Odgovor je u temeljnom razumijevanju svjesnosti Krišne: vladamo sobom i strpljivi smo jer imamo povjerenja da će se Krišna pobrinuti za nas. Ako vjerujemo u Krišninu brigu, možemo biti spokojni i samoovladani. To oni koji nisu dhire ne mogu razumijeti. Oni žele rezultate odmah. Nestrpljivi su, vrludava uma planiraju. To možemo uočiti naročito na primjeru ljudi koji imaju neke odgovornosti što ne donose trenutne rezultate. Um im juri naokolo, pitajući se ne bi li drugačiji napor prije urodio plodom. Ne razumiju da će, ako jednostavno obave dužnosti koje su im dodijeljene (u krajnjoj liniji od samog Krišne), rezultati doći, kad Krišna odluči.

Vladanje umom i porivom govora traži sličnu vrstu strpljenja. Ponekad osjećamo da se moramo izraziti jer, ako to ne učinimo, Krišna neće stvari organizirati onako kao smo si mi namijenili.

VLADARI CIJELOG SVIJETA

Bhaktivinoda ThakuraBhaktivinoda Thakura objašnjava da pomoću strpljenja osoba najprije vlada sobom, a potom cijelim svijetom. To je duboka izjava. Tko može zamisliti vladanje svijetom pomoću strpljenja? Znamo da je Krišna vladar svega; ako mi strpljivo sve upotrijebimo za služenje Njega, ispada da vladamo svijetom. Kada osoba vlada sobom, postaje moćna i sposobna utjecati na druge. Nije pod upravom tuđih hirova jer nije u vlasti niti svojih vlastitih hirova. Umjesto toga je usredotočen na svrhu svog života i sve vidi povezano sa Svevišnjim. Ako je osoba ćudljiva, svaki čudak koji prođe kraj nje, bit će za nju iskušenje. Hirovita osoba je po definiciji sklona iskušenju osjetilnog uživanja. Materijalni je svijet ispunjen iskušenjima. I najmanja sitnica može privući pažnju hirovite osobe, bilo da se radi o zvuku, prizoru, okusu ili dodiru.

PRABHU, BI LI NAPRAVIO OVO...

Ponekad možemo vidjeti da bhakte koji nisu utemeljeni u nekoj službi, drugi pitaju, „Prabhu, bi li htio napraviti ovo? Ili ono? Znam odličnu stvar za tebe, možeš li mi pomoći s tim i tim?“ Na kraju, zbunjen sa svim tim ponudama, bhakta ne napravi ništa. Budući da ne zna što Krišna želi od njega, odluku može donijeti jedino na temelju onoga što smatra da je za njega samog najbolje., a čim počne računati što mu je u interesu, sve se otvara.

S druge strane, kad bhakta razumije da se služenje Krišne ne temelji na onome što smatramo najboljim za sebe, već na onome što Krišna uredi za nas, više ga u iskušenje ne dovode brojne ponude iz ovog svijeta pa nastoji samo udovoljiti Krišninim osjetilima. Mogli bismo primijetiti da su prvog bhaktu mamile ponude povezane s raznim službama pa se zato takve ponude ne mogu usporediti s osjetilnim uživanjem, no obzirom da im taj bhakta prilazi iz kuta onoga što smatra najboljim za sebe, za njega one jesu osjetilno uživanje.

Pokušamo li uživati u Krišni, bit ćemo neuspješni, osim ako najprije ne udovoljimo Njemu. Jedini način na koji se može „uživati“ u Krišni je predanost (posvećenost). Krišna dozvoljava da u Njemu uživaju samo Njegovi bhakte. Bhakte vladaju sobom po pitanju uživanja u ovom svijetu i došli su do toga da žele samo uživanje u služenju Krišne. Neovladane osobe su u vlasti objekata osjetila koji ih okružuju.

ŠTO KRIŠNA ŽELI

Bhaktivinoda Thakura objašnjava da bhakta vlada sobom tako da usredotoči svijest na ono što Krišna želi da za Njega napravi.  Kada je postojan u odluci da ispun itu naredbu, cijeli svijet je u njegovoj vlasti. Tomu je tako jer sve vidi povezano sa svojom službom, sa Krišnom. Upadesamrta kaže da je takva osoba sposobna prihvatiti učenike dijem svijeta. Znači li to da postaje osoba koja vlada drugima i da nikome ne dozvoljava da vlada njime? Ne. To znači da ih dovodi pod istu unutarnju moć u kojoj se on sam nalazi. On razumije da je u vlasti Krišne i Njegovih čistih bhakta. U njihovoj vlasti više da ne uznemiruju neprestane mijene materijalne energije. Ako smo mi sami u vlasti materije, nećemo moći „vladati“ drugima kako bismo ih doveli pod Gospodinovu zaštitu.

Naposlijetku, svi bismo trebali biti u Krišninoj vlasti. Kada koristimo pojam „samoovladanost“, ne mislimo baš da mi postajemo vladari, već da se slažemo s tim da smo u Krišninoj vlasti. Bhagavad gita opisuje osobine samoovladane osobe: ona svoja osjetila povlači kao što kornjača uvlači udove u oklop. Iako se mnoge rijeke ulijevaju u ocean, on se ne mijenja. Tako samoovladana osoba  može imati puno želja, no one na nju ne utječu. Osnova njene samovladanosti je vjera da joj Krišna zadovoljava sve potrebe. Zato može biti čvrsta u odluci da se preda Krišni.

***

Nedavno me je jedan bhakta pitao, „Ako osoba ima neku neispunjenu želju, mora li se ta želja ispuniti?“ Da, sve se želje moraju ispuniti, ali Krišna nam želje može ispuniti bolje od bilo koga drugoga. Nemoguće je da neke želje ostanu neispunjene, no što bismo mi htjeli, tko da ih ispuni? Najbolje je da to dozvolimo Krišni. On nam želje može ispuniti iznad očekivanja. On zna kako nam ispuniti želju tako da smo na kraju sretni. Krišna je savršen. No, pokušamo li svoje želje ispuniti neovisno o Krišni, možemo i dobiti što smo htjeli, ali to nas neće zapravo zadovoljiti. Osjećat ćemo se neispunjenim i dalje. Materijalistima se želje neprestano ispunjavaju. Zašto su onda stalno nezadovoljni?

 

Krišna može ispuniti sve želje. Možda smo navikli da nam se neovisne želje ispunjavaju pomoću naizgled neovisnih čimbenika, no to nas nikada nije posve zadovoljilo. Ostali smo nepotpuni.

Bhakta vjeruje Krišni i ostaje strpljiv. Srila Prabhupada daje primjer žene koja se tek udala. Mora biti strpljiva da bi dobila dijete. Prirodnim slijedom događaja će zatrudnjeti i na kraju dobiti dijete. Slično tome, bhakta mora strpljivo čekati na Krišnin plan. U međuvremenu obavlja svoje dužnosti i vlada sa šest poriva koji mu se nameću, sile ga da djeluje protivno svojoj dobrobiti.

Na temelju svoj vjere u Krišnu, takav samoovladani praktikant predanog služenja može vladati cijelim svijetom; odnosno može prihvaćati učenike diljem svijeta. Takav bhakta može druge naučiti tajnu vladanja sobom. Bez svjesnosti Krišne nema ni govora o potpunom vladanju sobom. Postoji puno ljudi koji se doimlju asketski, spremni na velike pokore, ali samo je bhakta koji je posve stao pod okrilje Krišninih lotosnih stopala potpuno zaštićen od šest poriva.

TRAJNO JE POŽELJNO

Kao što rijeke koje se ulijevaju u ocean ne uzrokuju da se more izlije na obale, tako je osoba u potpunoj svjesnosti Krišne zadovoljna pa, iako se želje mogu pojaviti, neće se izliti. Osobe koje nisu pod okriljem Krišninih lotosnih stopala padaju, unatoč oštrim pokorama, jer nisu potpune. Srila Prabhupada nas je poučio da prosuđujemo po rezultatima. Netko bi se mogao zapitati kako se može tvrditi da osoba koja asketski živi i vrši pokore dugo vremena nije samoovladana? No, koji je rezultat vladanja sobom? Jedini način za dostići uspjeh je da osoba barem u maloj mjeri prihvati predano služenje Krišne. U Bhagavad-giti Krišna kaže da oni koji žive asketski i vrše oštre pokore, ali nisu predani, ne dostižu savršenstvo. Takve pokore i askezu Krišna naziva „privremenim“ . To znači da ih u sljedećem životu osoba neće imati. Stoga su beskorisne. Krišna nas ohrabruje da prihvaćamo sat (vječno), a ne asat (privremeno). Ako iskreno želimo postati savršeni, žrtvovati se moramo samo da bismo zadovoljili Krišnu. Time ćemo dobiti trajni rezultat.

Sve što napravimo za Krišnino zadovoljstvo daje trajni rezultat i dovodi nas bliže k Njemu u predanosti. To nam je jedina zaštita. Druge zaštite u materijanom svijetu nema. Ako se uistinu želimo zaštititi od opasnosti ovog svijeta, Krišna nam savjetuje da se uteknemo Njemu. Oni koji Njega uzmu za svoje utočište odlaze Njemu, a to je jedino trajno mjesto.

Niranjana swami

Potrebno je strpljenje za dobiti utočište Krišne. Ako smo strpljivi, Krišna će vidjeti da smo spremni podnijeti koješta kako bismo dosegli Njegova stopala. Tako ćemo dokazati svoju vjeru. Moramo posve ovisiti o Njemu. Ne možemo očekivati brze rezultate prema svom planiranju vremena. Strpljenje je od suštinske važnosti.

„STRPLJIVO ČEKAJTE, DOLAZIM“

U „Bhaktyaloki“ Bhaktivinoda Thakura opisuje svih šest poriva i objašnjava kako je strpljenje neophodno da bismo svima ovladali. Nećemo preko noći postati čisti bhakte. Kako da onda pokažemo svoje strpljenje? Tako da smo spremni nastaviti slušati bez obzira na životne okolnosti. Bhagavatam daje primjer. Kada je Hiranyakašipu maltretirao cijeli svemir, polubogovi su prišli Višnuu tražeći pomoć. On im je poručio da budu strpljivi, a On će se u jednom trenutku pojaviti. U međuvremenu, „Postanite Moji bhakte slušajući i pjevajući o Meni, upućujući Mi molitve, jer to sigurno donosi dobrobit svim živim bićima. Znam sve o djelima Hiranyakašipua i sigurno ću ih uskoro zaustaviti. Molim vas da do tada strpljivo čekate.“ (SB 7.4.25-26)

Krišna se uvijek brine za Svoje bhakte i štiti ih. Mi samo trebamo biti strpljivi i još više Mu se predavati. Ako ne možemo ovisiti o Krišni da nas zaštiti, kome se onda možemo obratiti? Krišna zna da, ako nas On ne zaštiti, mi nemamo nikog drugog. On je Svevišnja Božanska Osoba. Kada ovisimo o Njegovoj zaštiti, On vidi kako smo krhki i želi nas zaštititi. Nemamo nikog drugog do li Njega. Zato se osjeća obaveznim zaštititi nas.

Ako uistinu ovisimo o Njemu, onda možemo slobodno slušati i mantrati bez da nas naše životne okolnosti u tome ometaju. Možemo vjerovati Krišni da će nam ispuniti svaku želju i držati nas van opasnosti. Možemo Mu vjerovati da će to učiniti tako da ne izgubimo svoj temelj u svjesnosti Krišne. Bez svjesnosti Krišne ispunjenje želja nam donosi samo patnju. Čak i samo tren u kojem smo se istinski okrenuli Krišni ili Mu ponudili neku službu bez materijalnih motiva, može privući Njegovu pažnju. Onda možemo napredovati na putu svjesnosti Krišne. Zato trebamo biti strpljivi i uvjereni da ćemo dostići krajnji cilj.

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod