Krsna katha online izdanje

 

 

NIŠTA OD RAJA NA ZEMLJI

Bhakti-vidyapurna svami, dio seminara održanog na farmi u Mađarskoj (objevljeno u Kk, ožujak 2002.)

Srila Prabhupada spominje da postoje različite razine na kojima se može uspostaviti kultura - na razini osjetila, uma, inteligencije ili na transcedentalnoj razini. U ne-vedskom društvu, suvremenom društvu kultura se uspostavlja na razini osjetila. Vedska se kultura temelji na razini uma. Bhagavad gita uspostavlja kulturu na razini inteligencije, a Srimad Bhagavatam na transcedentalnoj razini. Kultura uglavnom podrazumijeva sustav vrijednosti prema kojima čovjek djeluje. Vrijednosti se očituju u načinu na koji se ponašaš. Djeluješ u skladu s onim što cijeniš. Ako nešto ne smatraš vrijednim, onda to nećeš ni učiniti. Ako vam se nešto ne čini baš važnim, nećete to ni učiniti. Kad stvari postanu jako ozbiljne, ponašamo se u skladu s onim što smatramo vrijednim, što cijenimo. Tako možete procijeniti kakva mjerila zapravo ima dotična osoba, što cijeni. Možemo govoriti ovo i ono, no ono što činimo pokazuje što cijenimo. 

Kada je temeljna, opća vrijednost ugađanje osjetilima, onda je riječ o raznim nevedskim društvenim sustavima. Tada ovako procjenjujemo sreću, "Ako su nam osjetila zadovoljena, i mi smo sretni." Ako se sve fino odvija, ako su nam odnosi s drugima dobri - osjetila su nam zadovoljna. U takvoj kulturi ono što je dobro za osjetilno uživanje smatra se dobrim, a loše je ono što ne pruža ugodu osjetilima. U nevedskim društvima, posebno suvremenom društvu, temeljno je mjerilo osjetilno uživanje. Ljudi će sve drugo prilagoditi tako da mogu osjetilno uživati.

ZADOVOLJAN UM I OGRANIČENA OSJETILA

Vedska kultura se temelji na umu, na onome što pruža zadovoljstvo umu. Naravno, moglo bi se reći da je i um zadovoljan kada se dostigne određena razina osjetilnog uživanja. To je istina. Osjetila šalju jako puno informacija, a ono što vi smatrate dobrim ili korisnim je ono što vaš um želi. Jako puno podataka dolazi, ali um zanimaju točno određene stvari i njih prihvaća. Kad se dostigne određeno zadovoljstvo osjetila, um pokazuje da je sretan. Ali, problem je u tome da su osjetila ograničena. Mogu podnijeti samo određenu količinu podražaja, a i vrijeme koje osoba može provesti u određenoj vrsti osjetilnog uživanja nije osobito dugo. Osjetila mogu raditi samo izvjesno vrijeme prije nego li se umore. Ovisi li nam sreća o osjetilima, možemo doživjeti samo malu količinu sreće. Moglo bi se reći da je dovoljno stvari organizirati tako da postoji mnoštvo raznolikog osjetilnog uživanja i onda možemo uživati cijeli dan. No, u praksi to rijetko kome polazi za rukom, a i oni koji u tome uspiju, mogu se tako ponašati samo vrlo ograničeno vrijeme. Jer i uz najbolje pogodnosti i uvjete, u određenom trenutku osjetila počnu gubiti moć. I tu počinju problemi.
Vedska se kultura odvija na razini uma. Odnosi se odvijaju između jednog suptilnog tijela i drugog, odnosno između jednog i drugog uma. Majka, primjerice, može stalno misliti na dijete i veseliti se raznim stvarima koje je dijete učinilo, čak i ako ono tada nije prisutno. Tako puno stvari je može podsjetiti na taj odnos s djetetom. Takav se odnos može odvijati u svako doba, svugdje. To je viša razina kulturne razmjene. No, na žalost, još uvijek je riječ o materijalnoj razini, jer je um materijalan, a odnosi između umova su materijalni.

GITA - MOST IZMEĐU VEDSKE I TRANSCEDENTALNE KULTURE

Zato nam Krišna daje Bhagavad gitu. U njoj nas poučava kako da shvatimo sljedeći korak u tom procesu. Životinje zanimaju samo osjetila. Njihovi odnosi se temelje na osjetilima, dok se kod ljudskih bića odnosi odvijaju na razini uma. No, i ti su odnosi još uvijek materijalni i zato se tako ne dostiže savršenstvo ljudskog života. Ljudski je život namijenjen spoznaji Boga. Kod odnosa temeljenih na umu, imate jako fine uvjete u materijalnom svijetu, ali ste još u materijalnom svijetu, a to je samo po sebi problem. Stoga, mora postojati način kako iz njega izaći. Čovjek bi ga teoretski mogao samo tako napustiti, no zbog naše uvjetovane prirode to je jako teško. Imamo uvjetovanu prirodu i ugodno nam je djelovati u skladu s njom. Bhagavad gita nas poučava kako pomoću inteligencije vladati umom tako da možemo preko viših materijalnih aranžmana doći do transcedencije. Srimad Bhagavatam nam onda pokazuje tu transcedentalnu kulturu, no da bismo došli do te razine Bhagavatama, potrebno nam je određeno znanje i pročišćenje. A to dobijamo iz Bhagavad gite. Bhagavad gita je most između vedske i transcedentalne kulture. Pokazuje nam kako slijediti vedsku kulturu - za Krišnino zadovoljstvo. Transcedentalna kultura znači da u transcedentalnom obliku, postojani u transcedentalnom odnosu punom ljubavi prema Krišni, služimo Krišnu.

NIKAD ZADOVOLJNI

Vedska kultura nam omogućuje da shvatimo kakvo tijelo, um i osjetila imamo te posljedično kakvi su odnosi s ljudima u ovom svijetu za nas mogući. Gita nam pokazuje kako s uvjetovanom prirodom, materijalnim tijelom i umom zadovoljiti Krišnu na transcedentalnoj razini. Kako materijalno iskoristiti tako da bude povoljno za duhovno - što nam omogućuje da se uzdignemo. Drugim riječima, potrebna nam je promjena svijesti. To i Srila Prabhupada izjavljuje u svojim predavanjima - Nije potrebno ništa drugo mijenjati, osim svijesti. Takvom promjenom svijesti dolazimo u priliku da zadovoljimo Krišnu te da i mi sami budemo zadovoljni koliko god je to najviše moguće u ovom materijalnom svijetu.
Pri tom je važno zapamtiti da će nam religija donijeti materijalni napredak. Nikada se, međutim, nije dogodilo u prošlosti, ne događa se u sadašnjosti, a neće se nikada dogoditi ni u budućnosti da je čovjek zadovoljan s materijalnim napretkom. Kako bi netko mogao biti zadovoljan s mrtvom materijom? Čovjek samo pokušava ugoditi umu. Um nešto želi, vi mu to pribavite i na tren ste zadovoljni. Radite da biste nešto dostigli, dobijete to i tren zatim, zadovoljstvo iščezava, ostaje u prošlosti. Sad se javlja zabrinutost kako održavati tu stvar, kako se brinuti za nju, te niz pokušaja da se uživa u njoj. Osim toga, čim nešto dobijete, odmah potom želite više. Vozite se ulicom u svom novom autu i mimoiđete se s drugim vozilom koje istog časa poželite. Kupite kuću, a onda vidite neku drugu i poželite nju. Upravo ste si kupili neku novu odjeću, a onda kraj vas prođe netko drugačije odjeven i sad želite tu odjeću. Bez obzira na to što čovjek ima, nikada nije zadovoljan. Ovaj čovjek misli da želi ono, a onaj da želi ovo. Ljudi koji žive u planinama na godišnji odlaze na plažu, a ovi koji žive na plaži nikada ne idu za blagdane na plažu- oni idu u planine. Nitko ovdje neće biti zadovoljan, ali ono što vedska kultura nudi je mogućnost da nam barem ne bude pretjerano neudobno. Odnosno da nam bude onoliko udobno koliko je to moguće u ovom svijetu. To je ono što nam religija može ponuditi. Zamisao da ćemo pomoću religije biti savršeno sretni i zadovoljni i da nikada ništa neće poći naopako - jednostavno nije realna. Najprije se govorilo o odlasku na mjesto na kojem živi Bog. Potom se govorilo o odlasku u raj, a sada govore o raju na Zemlji. To i je ono što će dobiti, ništa više od toga.

POGREŠNA PREMISA

Problem je u tome što vrlo često mislimo da će religija stvoriti takvu situaciju u kojoj će sve materijalno savršeno funkcionirati. I onda, ako nismo zadovoljni u materijalnom pogledu, ako nešto krene nizbrdo, onda smo nezadovoljni s religijom, mislimo da s njom nešto ne valja. Razmišljamo, "Ako slijedim religiju, ništa mi se loše ne smije dogoditi - ljudi će me poštivati, imat ću dobre uvjete za život, nitko neće umrijeti, ili se barem to neće dogoditi ljudima do kojih je meni stalo. Drugi mogu umrijeti, ali ne oni za koje ja marim..." I onda, kad se takve, neželjene stvari dogode, počnemo sumnjati - možda nešto ne valja s tom religijom? - jer od religije očekujemo nešto što nam ona ne može pružiti.
Ljudima govore, "Samo napravite to što smo vam rekli i sve će biti savršeno." Znači, imate 60 godina, umrete, odete u raj i onda ćete tamo vječno ostati kao zgodan šezdesetogodišnjak. Uskrsnut ćete u tom istom tijelu s kojim ste umrli. No, kad razmislite o tome, shvatite da ne želite biti u tom tijelu, već u onom drugom, mladom... To nije baš dobro razrađen koncept.
Problem je u tome što od religije očekujemo nešto materijalno. No, moramo shvatiti da svoju vjeru ne možemo položiti u materiju. U materijalnom pogledu stvari mogu biti malo bolje ili lošije, ali nikada nećemo biti zadovoljni s materijom. To je vrlo važno razumijeti. Jer, ako to shvatimo, možemo steći vjeru i razumijeti da se zapravo moramo maknuti odavde i otići u duhovno carstvo. Dat ćemo sve od sebe ovdje tako da sve što imamo upotrijebimo za služenje Gospodina. Materijalni rezultati koje dobijemo tako djelujući su O.K., no nećemo povjerovati da će nas oni usrećiti ili da će potrajati. Ta dva načela materijalnog svijeta treba prihvatiti - privremen je i ne pruža sreću. Može se učiniti kao da će nam je pružiti, ali materijalni svijet sam po sebi ne daje sreću. Um samo misli da će biti sretan, i onda kad nešto dobijemo, za tren osjećamo sreću. No, sretni smo jer smo stvar DOBILI, a ne zbog stvari same po sebi. Ako prihvatimo te dvije činjenice, onda primjena religije i proces povratka Bogu postaju jako laki.
Zašto nam postaju lagani? Zato jer čovjek nešto radi da bi stekao određeni rezultat. Nešto radimo samo zato jer će iz toga proisteći posljedica ili rezlutat koji želimo. Nitko ne radi nešto da bi dobio rezultat koji ne želi. Radimo ono što će nam donijeti rezultat koji priželjkujemo. Ako mislite da će vam materijalna energija pružiti zadovoljstvo, a da će vam religija to pribaviti - onda se bavite religijom, pridržavate religijskih pravila. "Bit ću fin prema drugim ljudima, neću krasti, neću raditi ovo i ono - jer ću tako dobiti neku lijepu materijalnu dobrobit, otići ću u raj i bit ću sretan. Ako kradem, lažem, radim loše stvari - ispaštat ću. Ali ako bih znao da ću kradući, lažući i čineći ružne stvari biti sretan, onda bih to radio." Motiv našeg djelovanja je želja za srećom. Zato svjetovne religije i karma kanda dio vedske religije nude potpunu sreću, vječno uživanje, besmrtnost: "Pridržavaj se svih tih pravila i propisa, budi fina osoba dok si tu, i onda ćeš poslije jako puno uživati." I onda se materijalisti, koji bi inače radili svakojake gluposti, pristojno ponašaju.

DONOSI LI RELIGIJA SREĆU?

Shvatimo li da zapravo ovdje ne možemo biti sretni, da sretni možemo biti samo na duhovnoj razini, trudit ćemo se dostići duhovnu sreću. A taj trud podrazumijeva da ćemo se pridržavati procesa koji će nas dovesti na duhovnu razinu. Razmišljamo li tako, ne zanima nas dostizanje savršenstva ovdje, u materijalnom svijetu i onda je sve jako lako, pridržavanje uputa iz Bhagavad gite postaje jako lako.
Materijalna razina religije je sljedeća - slijedi lijepo ovaj proces i uživat ćeš. U čemu ćeš uživati? U krasnim materijalnim uvjetima. Neki to i čine. I onda nakon izvjesnog vremena shvate da, iako nam materijalistička religija donosi materijalne pogodnosti, one nas ne usrećuju. I onda se suoče s problemom koji je imao Arjuna. On se pridržavao religijskih uputa jer je htio biti sretan, a kad je shvatio da neće bit sretan, više se nije htio pridržavati religije. Htio se jednostavno prestati ponašati na temelju religije i postati bezbožan. Krišna mu je potom počeo opisivati transcedentalnu razinu, a onda se pojavio sljedeći problem. Arjuna je zaključio, "Izvrsno, znači jednostavno se nećemo više zamarati tom religijom, samo ćemo otići u šumu i zaboraviti na sve to. Nećemo ništa raditi, samo ćemo sjediti u šumi i shvatiti da smo duša." Ali Krišna nije bio ni s tim zadovoljan te mu je objasnio kako pravilno djelovati - da se religijskih uputa trebamo pridržavati, ali ne zato da bismo iz toga mi sami izvukli materijalne pogodnosti i sreću, već da bismo zadovoljili Gospodina i tako došli na transcedentalnu razinu. Sreća postoji samo na transcedentalnoj razini. Pravo zadovoljstvo je samo tamo.
Tome nas uči Bhagavad gita - kako se baviti religijom. Pomoću religije ćemo dobiti materijalne pogodnosti, ali s njima nećemo biti zadovoljni.
Ali to i nije razlog zbog kojeg slijedimo religijske upute. Njih se pridržavamo da bismo zadovoljili Boga. Drugim riječima, religijom se bavimo bivajući pri tom odvojeni, a ne vezani za rezultate koji iz toga proistječu. Čovjek se može pridržavati religijskih pravila zbog sebe samog, ali tako neće biti zadovoljan te će uskoro početi razmišljati o tome da se ostavi religije. Kad nismo zadovoljni, latit ćemo se ili impersonalističkog procesa ili pak griješnih djela. No, Krišna nas uči da se religijskih uputa ne valja držati zato da bismo sebi ugodili, već Njemu.

ŠTO JE RELIGIJA

Religija podrazumijeva proces, reuglirani postupak koji obuhvaća sve vaše aktivnosti. Ono što bismo mi kao duša trebali raditi je služiti Boga. No, sada nemamo duhovno, već materijalno tijelo, a um i inteligencija nam još nisu pročišćeni, još su materijalni. Ali, kako je to sve što imamo, praktično je rješenje svoje materijalno tijelo, um i osjetila iskoristiti za služenje Gospodina. Taj proces se naziva sad dharma, vječna religija. Dharma je religijski proces, kojim čovjek regulira život i napreduje u materijalnom pogledu - proces pomoću kojeg može ispuniti svoje želje. To ga neće usrećiti, ali on misli da će mu ispunjenje želja donijeti sreću, a religija mu omogućuje da ih ispuni. A sad dharma podrazumijeva onaj proces religije pomoću kojeg si možeš ispuniti želju da odeš u duhovno carstvo.

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod