Krsna katha online izdanje

 

 

U koštac s regulativnim načelima

Sridhar svamiSridhar svami

(Krsna-katha 03/2004)

Srila Prabhupada je u različitim situacijama znao spomenuti kako ga je, manje, više, Krišna poslao u materijalni svijet. Nitya siddha bhakta dolazi iz duhovnog svijeta i već je savršen, dok sadhana siddha bhakta mora vješto izvoditi aktivnosti koje će ga pročistiti, svoju sadhanu, kako bi ga Gospodin blagoslovio da dostigne savršenstvo. Obično vaisnave o sebi govore kao o sadhakama. Sadhaka znači onaj tko pokušava postati sadhana bhakta. Manusyanam sahasresu... Od mnogo milijuna ljudi, samo jedan će imati dovoljno inteligencije da poželi razumijeti Apsolutnu Istinu. On može djelovati na različite načine kao karmi yogi, jnani ili na neki drugi način, pokušavajući dostići savršenstvo. No, od milijuna takvih osoba, samo će jedan shvatiti Krišnu kakav jest. Krišnu se može spoznati samo pomoću devocije, predanosti. Ne možemo Ga spoznati svojim nesavršenim osjetilima.

Obično u životu učimo putem empirijskog procesa u kojem koristimo svoja osjetila. Osjetila su nam poput senzora, primaju različite vrste podataka koji se onda obrađuju u umu. I onda svoje različite zaključke o životu temeljimo na iskustvima stečenim putem osjetila. No to je proces s urođenom greškom. Osjetila su nesavršena, ograničena, prirodno su sklona padanju pod utjecaja raznoraznih privida u materijalnom svijetu, a zbog požudnih želja i svjetovne svjesnosti imamo sklonost k varanju. Svi znaju, a posebno odgajatelji, da osjetila nesavršena, da griješimo i da smo često u iluziji, no ipak će izmisliti nekakvu fi lozofiju i podučavati je kao apsolutno znanj. To je varanje. Dokaz tome je razlika između njihovih riječi i djela. Poučavaju moralne standarde, zdravi život, a oni su sami odani tolikim aktivnosti osjetilnog uživanja. U nekoliko navrata sam prisustvovao Prabhupadinom susretu s nekim učiteljima. U razgovoru bi pokušao malo više doznati o tome što oni zapravo znaju, a onda bi se često razljutio i izgrdio ih. Ovisno o tome koliko bi se protivili, ili bi ih samo blago ukorio ili bi došlo i do toga da ih naziva nitkovima.

Zbog svih tih svojih nedostataka ne možemo shvatiti Apsolutnu Istinu i Gospodinu možemo ugoditi jedino poniznom službom. Krišna je spreman ukloniti zavjesu, spreman nam se je otkriti onakav o kakvom čitamo u Srimad Bhagavatamu. No, prije toga traži da Mu se predamo. Čitava svrha varnasrama dharme ili sanatana dharme je sarva dharmam parityaja... Trebamo doći do trenutka u kojem ćemo shvatiti da ne postoji nikakva druga povoljna djelatnost koju bismo mogli učiniti, već da se jednostavno trebamo dati Bogu. Gospodin Caitanya i Gospodin Nityananda su nam pokazali kako da dignemo ruke u znak slavljenja Gospodina, a taj pokret istodobno označava i molitvu, “O, Gospodine, molim Te, dođi u moj život, dođi u moje srce, vodi me, povezi moju kočiju, vladaj mojim osjetilima..”

U Bhagavad Giti Krišna kaže da se čovjek može uzdići uz pomoć uma. No,um je cancala. Nemiran, skače s jednog mjesta na drugo. Laksmi devi se također naziva cancala. Nikada dugo ne ostaje s jednom osobom. Vidimo kako se netko odjednom obogati, a onda nakon izvjesnog vremena izgube svoje bogatstvo... No, na jednom mjestu Laksmiji uvijek ostaje, a to su lotosova stopala Narayane. Ako iskreno obožavate Narayanu, imat ćete i laksmi. Vidio sam u Indiji često kako ljudi iz obitelji koje su već pokoljenjima bogate, predano obožavaju Laksmi Narayanu. Naravno, materijalno obilje možete steći i putem purva karme, no tako ćete postati robovi tog bogatstva. Ljudi su skloni tome da budu zbunjeni. Bhogaisvarya prasaktam... Čim dobijemo neke pogodnosti za materijalno uživanje, ako ih ne iskoristimo za služenje Krišne, uzet ćemo nešto za sebe. Svoju karijeru bhakte započeo sam u jednom malom stanu, vrlo siromašnom hramu u kojem smo ponekad ujutro morali odlaziti u more da bismo se oprali. A poslije sam završio u Bombayu, jednom od najbogatijih hramova u Indiji, prepunom mramora, zlata, srebra... No, vidio sam kako je to obilje privuklo mnoge bhakte koji su se tamo pridružili ili su došli služiti, i kako je zapravo loše utjecalo na njihovo predano služenje. Nije se to dogodilo svima, ali bilo je puno takvih primjera. Rupa Gosvami nas uči kako da sve upotrijebimo za služenje Krišne. Bhaktisiddhanta svami je prvi uveo običaj da sannyasiji putuju unaokolo u motornim vozilima. To je bio revolucionarni preokret u Indiji. Do tada su sannyasiji išli pješke, i to uglavnom bosi. No, Bhaktisiddhanta je nosio kožne cipele. Doduše, od ahimsa kože, kože od krave koja je umrla prirodnom smrću.

Da bismo vladali umom i izbjegli da nas privuku nepovoljne stvari, moramo se ponašati regulirano, moramo slijediti sadhanu. Ako imate hram u koji možete doći, to je jako dobro. Za svakoga, ali posebno za obiteljske ljude. Fino je kad možete otići u hram, prisustvovati arotiju, malo odmantrati, napraviti kakvu službu. Srila Prabhupada je u svojim učenjima često spominjao važnost regulativnih načela i mangal arotika, a ja sam za vas izvukao tridesetak takvih citata. A poruka koja proizlazi iz tih citata jest da ne možete duhovno napredovati ako se ne pridržavate regulativnih načela i ne pohađate mangal arotik. Bilo da ste veliki ili mali bhakta, svejedno. Stoga to trebate napraviti ili kod sebe u domu ili u hramu ili već nekako. Prahupada lijepo objašnjava da se bhakta treba ustati prije četiri ujutro... Inače ima nekih koji su spremni reći, “O da, ja imam mangal arotik - u devet ujutro.” Ponekad, ovisno o situaciji, mangal arotik može biti u pet ujutro ili u šest, ali ne kasnije od toga... Mangal arotik bi se trebao održavati u vrijeme brahma muhurte. Postoje samo tri kategorije ljudi koji mogu biti iznimka. Svi ostali to moraju činiti. Iznimka su samo starije osobe, invalidi ili bolesni i djeca. Iako i djecu, koliko je god moguće, treba obučavati da dođu na mangal arotik. Postoji još jedna kategorija ljudi koji ne moraju ići na jutarnji program, niti mantrati. To su nitya siddhe. Inače se značaj jutarnjeg programa i regulativnih načela ne može umanjiti.

Ako želite zapaliti vatru i imate jako dobre šibice, nema vjetra, donesete najbolje drvo, ali je mokro. Neće planuti, možete potrošiti cijelu kutiju šibica. Ali, ako je drvo jako suho, i jedna šibica će zapaliti vatru. Dakle, ako se fino pridržavate načela... U početku se regulativna načela mogu činiti teškima, zastrašujućima. Ali, jednostavno se morate uhvatiti u koštac s time i pridržavati ih se. Čak i najteže stvari koje ste ikad u životu napravili, ako ih prihvatite s pravim stavom, u pravom raspoloženju, postaju lagane. Ako uvjetujete svoj um razmišljajući kako je to teško, nemoguće... onda će vam to doista takvo i biti. No, ako to prihvatite na pozitivan način, “Postajem ponovo zdrav,”... Pokušajte zamisliti sebe kakvi ćete biti u budućnosti, pridržavajući se sadhane - spokojni, sretni, nedirnuti usponima i padovima. Zamislite sebe kako djelujete u toj svjesnosti i držite si tu sliku pred očima. Družite se s nekim tko je u takvom položaju i podsjećajte se kako su takve osobe uvijek bezbrižne i sretne pa zamislite sebe u tom položaju. I onda, slijedite njihove stope, slijedite načela. U Americi je jedna djevojka nekoliko godina za redom pobjeđivala na takmičenju prodaje slatkiša. Običaj je da tijekom jednog određenog razdoblja članice izviđačke organizacije prodaju slatkiše od vratiju do vratiju. Ova je djevojka četiri godine za redom bila najbolja u Americi. Kad su je pozvali predstavnici velikih kompanija poput IBM i sličnih da im objasni u čemu je njena tajna, ona im je jednostavno rekla, “Kroz izvjesno vrijeme sam shvatila da otprilike na svakim desetim vratima nešto prodam. I onda, kad god bih došla do nekih vratiju na kojima bi me odbili, s velikim bih ushitom krenula ka sljedećima, misleći, ‘Još samo devet vrata prije nego li prodam kekse!!’”

I vi to možete. Još samo devet života... Ne, šalim se. Može trajati dugo, ali morate imati pozitivan stav. Čim primijetite da postajete depresivni, izbacite to raspoloženje van. Ako možete pobijediti u samo jednoj bici, sa svojim uvjetovanim umom, onda možete pobijediti cijeli svijet. I to je ono čemu nas naša sadhana uči - da budemo spremni na sve. Ne samo da ćemo od toga mi imati koristi, već ćemo postati primjer za cijeli svijet. 

Još jednom bih vam se htio zahvaliti za gostoprimstvo i mogućnost da se družim s vama. Ponizno vas molim da nastavite poletno širiti svjesnost Krišne u Sarajevu i cijeloj Bosni. Uvjeravam vas da je to panacea, poput prekidača koji će upaliti sva ostala svjetla, najbolji lijek za probleme ovog društva. Nastavite djelovati s inteligencijom. Slušajte Krišnu u svom srcu. Bio sam u Iranu 1978. Propovijedali smo tamo, nismo imali Božanstva, no često bismo mladiće učili filozofiju i ohrabrivali ih da pjevaju ime Allaha. Bhakte koriste inteligenciju kako bi postigli željeni rezultat.

Prabhupad je, kao što sam vam rekao dao tri upute, a ja ću im dodati i četvrtu. Prabhupadine upute su: mantrajte Hare Krišna, ne brinite i budite sretni. A ja dodajem: zabavljajte se, kad god možete. Organizrajte piknike za bhakte, idite zajedno u šetnje, na kupanje, što god da je, zabavljajte se i pjevajte Hare Krišna. Ovo je moja maksima: Nema nikakve koristi od negativnosti. Kad postanem negativan prema nekome ili nečemu, to ništa ne mijenja. Ne pomaže mi da se bolje osjećam, beskorisno je.

Komentari:

0 Jasmina 07-08-2012 12:37
JAY SRIDHAR SVAMI!
Komentiraj na ovaj post

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod