Krsna katha online izdanje

 

 

Jedan učitelj - mnogo glasova

Nj.s. Giriraja svami (Kk. srpanj 2005.)Govor na dan pojave Gospodina Balarame
29. kolovoza, 2004., u Camarillu, California

U povodu obilježavanja dana pojave Gospodina Balarame, okupili smo se ovdje pred lotosovim stopalima Božanstava Sri Sri Krišne-Balarame. Gospodin Balarama izvorni je duhovni učitelj. Budući da je On Krišnina prva ekspanzija, On je i prvi sluga Gospodina Krišne. Gospodin Balarama ispunjava dvije zadaće duhovnog učitelja: služenje Krišni i širenje znanja o Krišni.

Jednom je u Calcutti Srila Prabhupada postavio pitanje: “Koja je dužnost duhovnog učitelja?” i sam odgovorio: “Dužnost duhovnog učitelja jest služiti Krišni.” Ponovno je upitao: “Koja je dužnost učenika?” i odgovorio: “Dužnost je učenika pomagati duhovnom učitelju.” Srila Prabhupada dao je primjer hrama u kojem treba izvršiti mnogo zadaća, a duhovni učitelj, kao Krišnin sluga, odgovoran je za sve njih. Kada duhovni učitelj zatraži od učenika da opere pod, učenik bi trebao pomisliti: “Ustvari, moj bi duhovni učitelj trebao oprati pod, ali ja mu pomažem.” Tako je Gospodin Balarama Krišnina prva ekspanzija, ali i njegov prvi sluga.

U terminima odnosa, ili rase, Balarama služi Krišnu uglavnom kao prijatelj u sakhya-rasi. Ali budući je On stariji od Krišne, Balaramina služba odlikuje se i očinskim aspektom, odnosno, On Krišnu služi i u vatsalya-rasi, ili s vatsalyabhavom. Kako je Balarama Krišnina ekspanzija, Njegov je sluga pa Ga služi i u dasya rasi. Budući je Balarama želio služiti Krišnu i u madhuryi-rasi, u odnosu gdje se služi Krišnu samo u ženskom obliku, Balarama se ekspandirao u Anangamanjari, mlađu sestru Srimati Radharani u Krišna-lilama. Tako Gospodin Balarama služi Krišnu i u madhuryi-rasi – i u svakom osnovnom odnosu.

Bala znači “snaga” a rama znači “zadovoljstvo.” Balarama je izvor duhovne snage, a s njom uživamo najveća zadovoljstva. Kako? Duhovna snaga omogućuje nam da služimo i udovoljimo Krišni što nam pruža najveće zadovoljstvo. Ustvari, bhakti sačinjavaju dva elementa: samvit i hladini. Samvit znači “znanje”, znanje o Krišni, a hladini je “zadovoljstvo.” Bhakti je znanje o Krišni i duhovno zadovoljstvo. Putem bhakti pružamo Krišni zadovoljstvo, ali i mi bivamo zadovoljni putem hladini-sakti otjelovljene u Srimati Radharani.

Srila Prabhupada, kao i mnoge svete knjige, razlikuje dvije vrste duhovnih učitelja: diksa-gurue i siksa-gurue. Diksagurui daju inicijaciju, mantru, dok siksagurui daju upute. Pravilo kaže da osoba može prihvatiti jednog diksa-gurua, a više siksa-gurua, iako to nije nužno. Kada je Srila Prabhupada otkrio da neki njegovi učenici švrljaju unaokolo, izjavio je: “Ja sam vaš siksa-guru i vaš diksa-guru.” Ustvari, osoba može prihvatiti samo jednog diksa-gurua, a više siksa-gurua, uz uvjet da siksa-guru podržava službu diksaguruu. Srila Prabhupada je objasnio da osoba ima samo jednog diksa-gurua koji je inicira, baš kao što osoba ima samo jednog oca. A svakoga tko čisto naučava ono što i naš duhovni učitelj koji nas je inicirao, možemo smatrati siksa-guruom.

Srila Prabhupada kao osnivač-acarya ISKCON-a, zauzima posebno mjesto u duhovnom životu svih bhakta. Napisao je: “Duhovnim učiteljem možemo smatrati onog koji podučava. Ne usavršavamo se inicijacijom. Ne. Savršenstvo se postiže učenjem. Stoga, svu stariju braću po Bogu čije upute slušamo, možemo bez štetnih posljedica smatrati guruima. Ustvari, imamo samo jednog duhovnog učitelja, onog koji nas inicira, kao što imamo samo jednog oca. Ali prema svakom se vaisnavi trebamo odnositi kao prema prabhuu, učitelju, višem od mene, i u tom smislu, učim li od njega, i njega mogu smatrati guruom. Ali ako ne slušam upute svog pravog duhovnog učitelja i nazivam nekog drugog svojim učiteljem, to je pogrešno. Samo onog koji me uči isto što i moj duhovni učitelj, mogu zvati guruom.” Srila Prabhupada govori o sebi, budući da je tada u ISKCON-u on bio jedini duhovni učitelj koji je davao inicijaciju. Čak i sada, svaki učitelj ISKCON-a treba težiti tome da naučava isključivo Prabhupadin nauk. Taj je princip Srila Prabhupada uopćio riječima: “duhovnim učiteljem mogu smatrati svaku osobu čiji se nauk ne razlikuje od nauka duhovnog učitelja koji mi je dao inicijaciju.”

Tuđi savjeti

Gospodin se Balarama, kao izvorni duhovni učitelj, manifestira u mnogim duhovnim učiteljima učeničkog naslijeđa parampare. Čak i nama koji imamo najvišeg duhovnog učitelja, Srila Prabhupadu, kao osnivača-acaryu i diksagurua, Gospodin se Balarama manifestira u neograničenom broju oblika. Obraća nam se putem bezbroj glasova, kao i Srila Prabhupada. Sam je Srila Prabhupada dao primjer prihvaćajući tuđe savjete kao da ih daje Njegov duhovni učitelj. Na primjer, kad je došlo vrijeme za to, jedan je od njegove braće u Bogu, Bhaktiprajnana Kesava Maharaja, savjetovao Prabhupadu da primi sannyasu. Prethodno je Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura zatražio od Srila Prabhupade da propovijeda, a Bhaktiprajnana Kesava Maharaja ga je savjetovao: “Ako želiš propovijedati, trebaš primiti sannyasu.” Srila Prabhupada je kasnije zaključio da mu se to Njegov Guru Maharaj obratio putem Bhaktiprajnane Kesave Maharaje. 

Ponekad je Srila Prabhupada primao savjete običnih ljudi i prijatelja kao poslane od Boga - Gospodina Balarame. Nedavno sam posjetio svog prvog predsjednika hrama i siksa-gurua, Njegovu Svetost Satsvarupu dasu Goswamija. Dok smo večeras pjevali drugu pranama-mantru Srila Prabhupadi, namas
te sarasvate deve, mislio sam na njega jer me je on naučio tu mantru. U počecima ISKCON-a nismo pjevali drugu pranamamantru. Pjevali smo tek prvu, nama om visnu-padaya. Satsvarupa Maharaja nas je stoga poučio pjevati drugu mantru, kao i mnogo toga o duhovnom svijetu. U mom inicijacijskom pismu, Srila Prabhupada je napisao: “Trebaš izbjegavati deset uvreda na sve moguće načine i držati se četiri regulativna principa kako te Satsvarupa uputi. Siguran sam da će ti tvoj dobri brat u Bogu uvijek biti na pomoći.”

Pisanje - moja osnovna zadaća

Kad sam se pridružio bostonskom hramu, Satsvarupa Maharaja je također uređivao časopis “Povratak Bogu” uvijek ohrabrujući bhakte u pisanju. I mene je poticao da pišem i napokon sam dobio inspiraciju napisati članak o guruu. On mi je pomogao u pisanju i članak je uskoro objavljen u časopisu “Povratak Bogu.” Ali tada sam već bio u Indiji. Kada je Srila Prabhupada pročitao članak, pozvao me je i rekao: “Pročitao sam tvoj članak. Vrlo je dobar. Trebao bi pisati.” Dodao je da je moja “osnovna zadaća” pisanje i to je možda najvažnija uputa koju mi je dao Srila Prabhupada. Naravno, bilo je tu još mnogo korisnih službi koje sam obavljao. Srila Prabhupada me uključio u projekt Juhu. Ipak, uputa je i dalje vrijedila: “Tvoja osnovna zadaća je pisanje.” Kada sam posjetio Satsvarupu Maharaju, s police je uzeo moju knjigu, “Watering the Seeds”, i uzeo čitati uputu koju mi je dao Srila Prabhupada: “Tvoja osnovna zadaća je pisanje.” Shvatio sam to kao svojevrsno bodrenje. Već sam mu govorio o svojoj novoj knjizi, knjizi o festivalima, ali on je smatrao da postoji razlika između knjige sastavljene od manjih dijelova od one koja je pisana u cjelini od početka do kraja. Naravno, složio sam se s njegovim mišljenjem. Objasnio sam mu da mi je ta razlika poznata, ali i to da napisati cjelovitu knjigu, posebice o povijesnom razdoblju Prabhupadinih zabava, iziskuje mnogo napora i da Visakha Priya još uvijek skuplja materijale o Bombayu, dok sam ja zaokupljen skloništem i ašramom za udovice u Vrndavanu. Ti mi poslovi nisu oduzimali mnogo vremena, ali su ipak zahtijevali moju punu pažnju zbog čega se nisam mogao ozbiljno posvetiti povijesnom razdoblju Bombaya. Unatoč tome, osjećao sam kako će moja knjiga o festivalima za nekoliko mjeseci biti gotova, Visakhya Priya će za to vrijeme sakupiti sve materijale o Bombayu, a rad na skloništu i ašramu bližit će se kraju.

Mnoštvo glasova

Vodili smo ugodan razgovor i dok je Satsvarupa Maharaja čitao Srila Prabhupadinu uputu, duboko sam osjećao Prabhupadinu prisutnost. Osjećao sam da autoritet koji progovara iz Satsvarupe Maharaje zapravo potječe od Srila Prabhupade. Potom smo raspravljali o nekim drugim temama, nakon čega smo se razišli. Nisam mnogo razmišljao o njegovim riječima. Prošetao sam se, a potom otišao spavati. Međutim, sljedeće se jutro u meni probudila snažna želja da što prije počnem s radom na knjizi o Bombayu i da požurim s radovima na projektu Vrndavana. Već sam bio započeo s pisanjem knjige, ali joj se nisam posvetio već nekoliko tjedana, a sada sam činio sve da projekt što prije završi. Pomislio sam: “To je djelo duhovnog učitelja. On daje pravu uputu, i povrh svega, daje inspiraciju i ovlast za izvršenje upute. To je djelo duhovnog učitelja.” Kasnije sam taj događaj ispripovijedao Aghari prabhuu koji se brine za medicinsku njegu i druge potrebe Satsvarupe Maharaje. On se pobrinuo za kuću u kojoj Satsvarupa odsjeda. Nakon što sam mu ispričao svoju priču, Aghari Prabhu ispričao mi je svoju. ISKCON-u se pridružio 1974., a Srila Prabhupadu nije mnogo viđao, tek tri puta. Inicijaciju mu je dao Srila Prabhupada, koji je napustio tijelo 14. studenog, 1977. Aghari Prabhu bio je shrvan. Njegovoj tuzi nije bilo lijeka. Onda se Satsvarupa iz Indije vratio u Ameriku. Održao je niz predavanja o službi u odvojenosti koja su kasnije objavljena u knjizi pod naslovom “On živi vječno” na čijim je koricama prekrasna crno-bijela Prabhupadina slika. Kasnije je Satsvarupa Maharaja nekako našao put do Agharijinog srca i sva je tuga iz njega iščezla. Praznine više nije bilo. Aghari Prabhu potom zaključi: “To je guru. Onaj koji može učiniti takvo što – to je guru.” Bit je u tome što Gospodin Balarama progovara mnoštvom glasova. On djeluje putem bezbroj agenata koje zovemo duhovnim učiteljima. Isto je i sa Srila Prabhupadom. On je svjetski acarya, osnivač-acarya ISKCON-a, a nekima od nas i duhovni vođa. U svakom slučaju, on je vrhovni vođa mnogim, mnogim bhaktama. Ali i on djeluje putem svojih agenata, a ja sam osjećao da mi putem Satsvarupe Maharaje Prabhupada pomaže.

Pomoć braće po Bogu

Malo prije nego sam napustio Satsvarupino odmaralište, razmišljao sam o svom prvom članku, onom koji mi je Satsvarupa pomogao napisati i kojeg je Srila Prabhupada pohvalio. Posljednjih sam se godina pitao kako bih uopće mogao napisati knjigu. Znao sam da mogu napisati manje dijelove i sakupiti ih u cjelinu, ali nisam bio siguran kako napisati čitavu knjigu. Povrh svega, nametalo se i pitanje o čemu uopće pisati. Već imamo Srila Prabhupada-lilamrtu s mnoštvom povijesnih činjenica. Što bih ja mogao pridonijeti? Zašto sam pisao? Jesam li namjeravao samo ponoviti već rečeno i dodati pokoji detalj? Znao sam da je odgovor na ova pitanja negativan, pisao sam u namjeri da podijelim svoje spoznaje o Srila Prabhupadi i o službi Njemu. Ali nisam znao kako ću to učiniti. Tijekom naših razgovora, Satsvarupa Maharaja mi je dao nekoliko ideja, ali uvjeren sam da će mi se mnogo toga razjasniti kada počnem raditi s prikupljenim materijalom za knjigu. Očekujem da će mi Satsvarupa Maharaja pomoći u mom poslu. Neću možda čak ni pitati, ali vjerujem, kao što mi je Srila Prabhupada napisao, da će mi “dobri brat u Bogu uvijek biti na pomoći” kao što mi je pomogao i s prvim člankom. To mi ulijeva pouzdanje, ne samo nadu, već i vjeru da se trud može isplatiti. Uvjeren da će mi Satsvarupa Maharaja pomoći oko knjige, bio sam ushićen, veoma ushićen jer “Vraćam se kući Bogu! Satsvarupa Maharaja će me vratiti kući Bogu! On će me vratiti kući Bogu!” Kako je to moguće? On će mi pomoći napisati knjige o Srila Prabhupadi, a pisanjem knjiga o Srila Prabhupadi možda postanem dostojan povratka kući Bogu. Zahvaljujem zato Njegovoj Svetosti Satsvarupi dasi Goswamiju za svu pomoć koju mi je pružio tijekom svih godina i zahvaljujem Srila Prabhupadi što me zbližio s njim. (Zanimljiv je i način na
koji me Srila Prabhupada zbližio s njim, unatoč mnogim autoritetima koji su mi uvelike pomagali. Srila Prabhupada je 1970. u Bombayu prvi put zatražio da se susretnem s njim, kada smo izravno razgovarali, iako sam bio pod vodstvom drugih starijih bhakta.) Zahvaljujem Srila Prabhupadi na svoj pomoći koju mi je slao putem svojih učenika Satsvarupe Maharaje, Tamala Krišne Goswamija, Njegove Svetosti Sridhar Maharaje i mnogih drugih. I naposljetku, moram izraziti svoju zahvalnost Gospodinu Balarami, koji je izvor svega toga. Mi se zato molimo Gospodinu Balarami da nam podari snagu i mudrost u našoj devocijskoj službi, u našim zadaćama. (“Snaga znači mudrost”, Srila Prabhupada je jednom rekao.) Molimo se Gospodinu Balarami i Srila Prabhupadi da, unatoč odvojenosti, nađu put do nas glasovima koje možemo čuti, glasovima koje prepoznajemo. Milošću Srila Prabhupade i Gospodina Balarame, budućnost naše devocijske službe ispunjena je nadom.
Hvala vam. Hare Krišna!

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod