Krsna katha online izdanje

 

 

DOBRO DRUŠTVO, PRIJE SVEGA

 

sadhus

Vinata dd (Krsna-katha 6/2007): S kakvim ćemo naramkom napustiti društvo sadhua...

Nedavno dobih na poklon zanimljivu knjigu, Prema Pradipu, Bhaktivinode Thakure. Za oko mi je zapela izjava vaisnave Yogija Babajija, "...Pravilno sam slijedio devetorostruki proces predanog služenja, počevši sa slušanjem i pjevanjem, prije no što sam učio yogu. No, iskreno da kažem, u svakoj sam aktivnosti običavao tražiti osjetilno zadovoljstvo. Nisam mogao srce osloboditi lažnih imenovanja kao što je opisano u vaisnavskim uputama..." Yogi dalje objašnjava kako je svoj problem riješio odustavši od devetorostrukog procesa predanog služenja i zaokupivši se vrlo ozbiljno vježbanjem astanga yoge čime su mu želje za osjetilnim užicima posve iščezle, a priroda mu se izmijenila.

Pitam se koliko bi se bhakta početnika moglo potpisati pod početnu izjavu Yogija o traženju osjetilnog zadovoljstva u aktivnostima predanog služenja? Jeste li se i vi, dragi čitatelji uhvatili kako tražite užitak za sebe u predivnim bhajanima, krasnoj odjeći Božanstava ili ukusnim ostacima Krišnine hrane? Introspektivni je yogi, primijetivši takve sklonosti kod sebe, odustao i uhvatio se onoga u što je imao više vjere - yoge (zato se u priči i zove Yogi Babaji) kako bi pošteno ovladao svojim osjetilima. Zar je to preporučeni put? Moramo li svojem prakticiranju bhakti yoge dodati nešto izvana kako bismo postali uspješni? Hoćemo li svi vježbati puraku, recaku i kumbhaku (udisaje, izdisaje i zadržavanje zraka)?

Stranicu dalje u knjizi Pandita dasa Babaji kao razlog yogijevih problema s ovladavanjem osjetila  pomoću bhakti navodi rutinsko prakticiranje devetorostrukog procesa bhakti, kao da se radi o suhoparnim i sebičnim plodonosnim obredima, zbog čega yogi nije mogao okusiti niti kapljice transcendentalnog blaženstva. Pri tom posebno naglašava, "Put predanog služenja se sastoji od razvijanja ljubavi prema Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Kako se kod osobe koja ide tim putem privrženost pojačava, tako njezina težnja za ugađanjem osjetilima prirodno iščezava. Izgleda da, kad si počeo predano služiti, NISI BIO U DRUŠTVU ISTINSKIH SADHUA. Zato nisi okusio slatkoću predanog služenja."

S KIM SE VI DRUŽITE?

Družite li se vi, dragi čitatelji s ISTINSKIM sadhuima? Ili tražite društvo bhakta manje naprednih od sebe kako biste pred njima blistali u punom sjaju? Ili su vam po volji oni s jednakim problemima kao što su i vaši, jer se dobro razumijete dok jedni drugima objašnjavate kako se sve može rastegnuti četvrto regulativno načelo, a da još uvijek bude "bonafide"?

Kada se u krugovima bhakta govori o druženju s bhaktama kao jednom od najvažnijih vidova prakticiranja procesa predanog služenja, pojam često ostaje poprilično mutan. Pod to druženje dade se uvući svašta - od zajedničkog gledanja Dnevnika i ostalih tričarija na TV, do razmjene uputa o unosnim poslovima koji se trenutno nude u okruženju ili pak savjeta za unapređenje zdravlja. Ne želim reći da nam neki od tih podataka nisu potrebni i da je loše dobijemo li ih od bhakte, no htjela bih naglasiti kako takvo druženje nije ono koje će nam pomoći da ovladamo osjetilima (što je bio Yogijev problem) i osjetimo napredak u duhovnom životu. Ono će, možda zadovoljiti neke potrebe grubog ili suptilnog tijela, ali će biti nedostatno za ostvarenje našeg krajnjeg cilja - razvijanja ljubavi prema Bogu. Da bismo to dostigli, morat ćemo potražiti uistinu kvalitetno društvo.

UVIJEK IMAMO MOGUĆNOST IZBORA

Rupa Gosvami u Bhakti rasamrta sindhuu: sadho sangah svato vare - "bhakta se treba družiti s bhaktama koji su od njega napredniji." Ponekad to nije tako lako jer smo ograničeni svojim dužnostima i okruženjem. No, uvijek imamo mogućnost izbora. Družiti se s naprednim bhaktama ne znači tapšati ih po ramenu ili igrati tenis s njima, već slušati ih dok govore o Krišni. Zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, to je danas vrlo dostupno, u raznim oblicima, većini nas. Kazetari, CD, mp3 i slični playeri i naravno knjige, s predavanjima naprednih, iskusnih bhakta, istinskih sadhua, izvrsno su i uglavnom lako dostupno društvo u svakoj prilici. Jedna od temeljnih uputa koje čujemo od našeg acarye je svakodnevno čitanje knjiga, Prabhupadinih knjiga, po mogućnosti 2 sata dnevno. Bolje si društvo od toga teško možemo i zamisliti.

Mnogo se toga doživi slušanjem ili čitanjem, no ukoliko možemo doći u fizičku blizinu takvog naprednog bhakte, istinskog sadhua kojemu je Krišnino zadovoljstvo jedino na umu, trebali bismo priliku iskoristiti nastojeći napraviti kakvu malu, beznačajnu, fizičku službu za njega, dodati ono što nedostaje...  I pri tom uvijek držati oči i uši (da kažem, srce) otvorenima kako bismo učili i upijali iz njegovog ponašanja, stavova, razmjena s drugima. Adi Purana kaže, "Čak i osoba izvan svih kasti posve se pročišćava gledajući, dodirujući, razgovarajući sa ili živeći sa Krišninim bhaktom, čak i na tren."

ONO ŠTO ŽELIMO, TO ĆEMO I DOBITI

Naravno, na nama je uvijek mogućnost da se istog trena kad napustimo sadhua ponovo temeljito zaprljamo. Možda kritiziranjem "mana" koje smo uočili ili na neki drugi način. Ono što žarko želimo, to ćemo dostići. Dođemo li u šumu u raspoloženju ženskara, nadat ćemo se da će u njoj biti zgodnih turistica. Dođemo li na isto mjesto u raspoloženju trgovca, pronaći ćemo dragocjenu drvnu građu prodajom koje se može zaraditi. Nađemo li se tamo kao spiritualist, duhovni tragaoc, uočit ćemo osamljena, spokojna mjesta kao idealno okruženje za prakticiranje meditacije na Krišnu. O nama ovisi, dakle, s kakvim ćemo naramkom napustiti društvo sadhua. Zanimljivo je pri tom, da upravo u njegovom društvu možemo izgraditi (dobiti) pravu, duhovnu želju...

"Dok ne namažu tijelo prašinom s lotosnih stopala vaisnave posve lišena sve materijalne okaljanosti, osobe jako naklonjene materijalističkom životu ne mogu razviti privrženost lotosnim stopalima Gospodina kojeg veličaju zbog neobičnih djela. A samo prihvaćanjem Njegova okrilja i razvijanjem svjesnosti Krišne, može se osloboditi materijalne zagađenosti." (SB 7.5.32)

Svojedobno su bhakte hrlili na svaki skup na kojemu se moglo dogoditi da sretnu nekog naprednijeg vaisnavu. Danas je to izašlo iz mode. Čuje se čak, "Natrčao sam se ja za tim guruima, i ništa od toga." Gore sam pokušala objasniti kako je ključ u stavu. Trčimo li za guruom da bismo u njemu uživali i dobili potvrdu o svojoj veličini, vjerojatno ćemo i mi zaključiti kako je to bilo beskorisno. No, želimo li od njega dobiti Krišnu, onda je ta "jurnjava" najbolje što si možemo priuštiti u ovom životu. Izbor je - kao i uvijek - na nama. Sretno! I dobro društvo vam želim!

Vinata dd

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod