Krsna katha online izdanje

 

 

Šetnja kroz minsko polje

 

minsko polje

Vrsabha das (Krsna-katha 1/2008): Što se treba desiti da se probude oni (vaišnave) koji se bezbrižno šetaju kroz minsko polje materijalnog svijeta?

 

Sjedim u Limericku (Irska) u jednoj trgovini sa kalendarima i osjećam se kao izdajnik. Prodajem glupave kalendare umjesto da propovijedam slave sankirtana misije, koja je jedina nada za ovo čovječanstvo natopljeno iluzijom. Već se dugo nisam primio pera, a vjerojatno i sada ne bih da mi se srce nije zgrčilo od užasne vijesti koju sam jučer doznao u razgovoru sa mataji Jayanti. Nedavno je netko pretukao Daranidharu prabhua nogom od stola. Ne zna za sebe. Ima frakturu lubanje i živi kao ameba, sa minimalnim (skoro nikakvim) simptomima svjesnosti. Ne znam što je to morao napraviti u prošlom ili ovom životu da ga dočeka takva karmička reakcija. Pitam se samo što sudbina ima u svom džepu za mene. Da li si i vi svakoga dana postavite isto pitanje? Ako ne; zašto ne? Tko od nas može biti apsolutno siguran da mu/joj se jednoga dana neće desiti isto ono što se desilo Mahajvali, Deva-Devi, a sada i Daranidhari?

Na pitanje: ''Što te najviše zapanjuje?'', Yudišthira Maharaj je odgovorio: ''Ljudi vide svakoga dana smrt i patnje drugih ljudi i svojih rođaka, a ipak se ponašaju kao da se to nikada neće desiti njima.''

Ako bi meni netko postavio isto pitanje, ja bih odgovorio ovako: ''Zaista me zapanjuje što mnogi bhakte, iako su čuli za savršenu filozofiju koja dolazi od Krišne osobno i dobili su priliku da prihvate Šrila Prabhupadinu milost – još uvijek se ponašaju kao zadnji materijalisti opčarani magijom materijalne energije, nadajući se kako će Maya u njihovom slučaju napraviti iznimku i podariti im svu sreću rajskog života.'' (Evo, opet je proradio kritičar u meni). Oprostite, ali već godinama srećem isuviše onih koji se nazivaju vaišnavama, a ponašaju se kao da ne vjeruju da Krišna uopće i postoji. Svi blagoslovi prethodnih acarya (uključujući Šrila Prabhupadu), odbijaju se od njih. Osobno mi je poznato da su mnogi od takvih vaišnava nekoć bili na vrlo dobroj razini duhovne svjesnosti. Otkuda odjednom ta duhovna letargija, melankolija i opuštenost? Razloga svakako ima mnogo, ali rekao bih da svi oni imaju svoj zajednički korijen – nečitanje (neproučavanje) Šrila Prabhupadinih knjiga i neredovito slušanje predavanja.

NEMAM TI JA VREMENA ZA TO

Treća uvreda svetim imenima je smatrati duhovnog učitelja običnim čovjekom i ne slijediti njegova uputstva. Jedno od glavnih uputstava Šrila Prabhupade je da čitamo njegove knjige i redovito slušamo predavanja na temelju njegovih knjiga. Ako se netko (tko misli da je vaišnava) ogluši na ta vitalna uputstva – kako onda može očekivati duhovne blagoslove koji dolaze od pjevanja svetih imena?

Relativno nedavno sam upitao neke svoje prijatelje da li su pročitali moju knjigu (koju sam im ja poklonio) te sam ih zamolio da mi daju svoje mišljenje o njoj. Njihovi odgovori su uglavnom zvučali nešto kao: ''Pročitao? Ti se šališ! Nemam vremena niti za čitanje Šrila Prabhupadinih knjiga. Ali, siguran sam da ti je knjiga dobra. Javit ću ti kada pročitam.''

Ok; jasno mi je da porodični ljudi moraju pažljivo balansirati sa svojim slobodnim vremenom, ali osmosatno radno vrijeme i mnogobrojna porodica jednostavno nisu valjani izgovor za duhovnu letargiju. Odlični primjeri su bili Šrila Bhaktivinoda Thakura i Šrila Prabhupada – vaišnave, radni i (prilično) porodični ljudi. Čak i u takvoj situaciji dali su ogromne priloge na polju širenja sankirtana misije. (Oni čak nisu imali ni MP3 playere da slušaju predavanja na putu do posla). Netko može reći: ''Pa kako se ja mogu usporediti sa njima?'' Istina. Oni su bili izuzetni, i zato naši duhovni napori ne mogu biti izuzetni kao njihovi – ali barem bismo se mogli potruditi slijediti osnovnu sadhanu, što uključuje redovito čitanje vaišnavskih knjiga (prvenstveno Šrila Prabhupadinih).

Srila Prabhupad

PRABHUPADINE KNJIGE KAO TEMELJ

Primjećujem da u zadnjih desetak godina mnogi bhakte redovito čitanje Šrila Prabhupadinih knjiga i slušanje predavanja smatraju više kao individualnu opciju, nego kao vitalni dio duhovnog života. Koji je rezultat toga? Svjesnost Krišne temeljena isključivo na snazi inteligencije i sentimentalizmu. Nešto se dešava u glavi, ali malo toga u srcu. U tom slučaju nema poleta i energije za pravilnim slijeđenjem sadhane i vršenjem predanog služenja. U idealnom slučaju. svjesnost Krišne treba biti temeljena na pravilnom razumijevanju vaišnavske filozofije. Ako toga nema, duhovni život je kao suha ljuska kokosovog oraha. Izvana samo ljuska, a unutra ništa (ili vrlo malo toga). Evo praktičnog primjera. Kada su u prošlosti pali neki popularni gurui, mnogi njihovi učenici su takođe nestali sa scene duhovnog života. Zašto? Zato što njihova svjesnost Krišne nije bila temeljena na pravilnom razumijevanju vaišnavske filozofije – već na sentimentalizmu i slijepom slijeđenju. Sentimentalizam može trajati neko vrijeme, baš kao i kuća bez temelja. Ali čim dođe do prvog manjeg potresa ili poplave – kuće više nema. Iz iskustva znam da je mnogim takvim palim vaišnavama jedna stvar bila zajednička – nisu dovoljno (ili nikako) čitali (proučavali) Šrila Prabhupadine knjige. Čitanje ostalih vaišnavskih knjiga (koje su napisali drugi ISKCON-ovi vaišnave) je O.K., ali samo uz dovoljno čitanje Šrila Prabhupadinih knjiga.

Materijalna tijela su nam krhka kao ljuske od jajeta. Opasnost je na svakom koraku, a smrt neprestano drži svoj mač nad našim vratom. Pa ipak!... neki među nama se bezbrižno šeću kroz minsko polje, ne mareći za upozorenja i uputstva vaišnava-acarya.

FENOMENALNA MOĆ MAYE

Postoji jedan psihološki fenomen koji se na sanskritu naziva šmašana-vairagya. To je kao npr. kada netko vidi strašnu ljudsku tragediju i u tom trenutku (i možda koji dan više) bude šokiran i svjestan opasnosti materijalnog svijeta i iluzornosti privremenog osjetilnog uživanja. Ali, omamljena čarima materijalne energiije – takva osoba ubrzo zaboravi na okrutnu realnost materijalnog svijeta i ispraznost materijalne tzv. sreće. Izvrsan primjer šmašana-vairagye je tsunami koji je prije četiri godne napravio havariju u mnogim državama pacifičkog priobalja. Svijet je bio zgranut. Tih dana riječ 'sex' nije bila među prvih pet traženih riječi na internetu. Nabubrile leševe stradalnika u roku 3 do 4 dana uklonili su sa plaža. A samo tjedan dana nakon tsunamija, na tim istim plažama dokono su se sunčali novi turisti. Moć Maye je fenomenalna, zar ne? Nije mi čudno što ona tako lako prevari one koji nisu imali sreću da se upoznaju sa vaišnavskom filozofijom i prime milost vaišnava-acarya.

Ali mi je jako čudno što isuviše veliki broj vaišnava olako zboravi na realnost materijalne prirode i upozorenja svetih spisa. Zapravo, čak ni to nije čudno – jer to je prirodna posljedica nečitanja Šrila Prahupadinih knjiga i nedruženja sa naprednim vaišnavama.

I kao što sam već prethodno napomenuo, u slučaju takvih osoba, svjesnost Krišne se uglavnom temelji na sentimentalizmu i slijepom slijeđenju – umjesto na pravilnom razumijevanju vaišnavske filozofije. Što li se zaista treba desiti da se probude oni (vaišnave) koji se bezbrižno šetaju kroz minsko polje materijalnog svijeta? Osobna tragedija poput one koju su doživjeli Cedi prabhu, Deva-Deva prabhu, Daranidhara prabhu ... ili nešto drugo? Možda je nekome potrebna baš takva lekcija kako bi shvatio ono što se moglo naučiti iz Šrila Prabhupadinih knjiga (i primjeniti u praksi).

Bhakte, situacija je alarmantna. Ovaj svijet ide do vraga, baš kao i svi oni koji se uporno oglušuju o vaišnavske svete spise. Vrijeme nezaustavljivo protječe.

Valja iskoristiti maksimum energije za širenje slava sankirtana misije. Proročanstva Šri Caitanye će se neminovno obistiniti. Na nama je da uzmemo učešća u Njegovoj misiji i dobijemo vječnu dobrobit od toga. Međutim, problem je u tome što mnogi od nas nedovoljno ozbiljno pridaju važnost Šri Caitanyi. A možda neki i ne vjeruju da je On Krišna (i Radha) osobno. Pitajte 10 vaišnava koje poznajete (koji su duže od 5 godina u svjesnosti Krišne) – da li su pročitali Šri Caitanya-cartamritu od prve do zadnje stranice. Ja sam već napravio takvu anketu. Bit ćete (neugodno) iznenađeni rezultatima. Šrila Prabhupada je u više navrata izjavio kako je on pisao i prevodio knjige prvenstveno za svoje sljedbenike. One su izvor znanja i mudrosti. Duhovno znanje je moć. Bez njega nemamo nikakve šanse u borbi protiv iluzorne energije. To bi trebali uzeti u obzir svi oni koji koji materijalni život shvaćaju previše ozbiljno; jer u protivnom – šetnja kroz minsko polje će (prije ili poslije) završiti bolnim posljedicama.

Komentari:

0 bh.Dean Simić 25-01-2017 23:02
Poštovanje, dragi Vrišabha prabhu!

Nažalost, u velikoj većini ovog teksta si u pravu.. Vrlo često uzimamo puno više učešća u "uživanju" u Mayi i gluparijama i tričarijama koja nam ona nudi (iako su neke od njih veoma suptilne, kao što je lebdenje na umnoj ili intelektualnoj razini - to se posebno odnosi na intelektualce i/ili one koji tome streme), nego na poniznom čitanju Šrila Prabhupadinih knjiga i njegovih ozbiljnih učenika. To se onda, naravno, odražava i na mantranje, tj.kvalitetu mantranja i općenito slijeđenju vaišnavskih principa.. Hvala na pozivu za buđenje..

Haribol!

Tvoj zahvalni sluga,
bh.Dean
Mobile: +353 (0)899400105 (Viber i Whats App)
Komentiraj na ovaj post

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod