Krsna katha online izdanje

 

 

Lica

 

Panca tattva Dublin

Vrsabha das

(Krsna-katha 10/2004)

 

Posvuda su lica koja nas gledaju.

Prate nas na kopnu, u zraku i vodi.

Pomno nas promatraju po noći i danu.

Noću nas gleda mjesec praćen svojim anđelima,

baš kao i duhovi i sablasti

koje se požudno oblizuju od uha do uha

dok goli sanjamo o prljavoj strasti.

Zatim, gledaju nas noćne zvijezde,

dok tamo negdje dolje svjetlimo kao krijesnice

obasjane plamenom griješnih želja.

Danju nas gledaju dobre vile,

što kao konobarice zapisuju sve naše želje,

koje zatim proslijede svom Gospodaru

- a On nam na kraju života izruči račun.

(Ako nemamo dovoljno zlatnika u džepu,

može se desiti da završimo u tri života

kao perači posuđa u nekoj odvratno prljavoj kuhinji).

Svakoga dana, od zore pa sve do svog zalaska,

gleda nas lice sunca koje zadovoljno pamti sva naša dobra djela.

Kada se šećemo zoološkim vrtom,

gledaju nas tužna i napaćena lica

koja kao da se pitaju:

‘‘Zar smo ovdje samo zato jer ne izgledamo kao oni?’’

Dok prolazimo alejama cvijeća i botaničkim vrtovima,

gleda nas cvijeće kako venemo

umorni od trke za trajnom srećom,

koja kao da je tu negdje, tek iza ugla.

Onda, gledaju nas lica naših predaka

koji se nadaju da nećemo napraviti iste kardinalne greške

zbog kojih oni sada žive na planetama agonije.

Gledaju nas lica vjetrova dok vijorimo svijetom

nošeni strujama sreće i nesteće, ljubavi i mržnje.

Kada ležimo u travi, gledaju nas lica buba mara

koje misle kako smo samo sićušni

i smiješno opasni u pokušaju da zagospodarimo zakonima prirode.

Također nas gledaju lica oblaka

kada proljevamo kiše suza

zbog svih doživljenih nepravdi.

Gledaju nas uplašena lica morskih nimfi

dok svojim mrežama i parangalima

sijemo smrt u dubinama oceana.

Zatim, gledaju nas pravci svijeta

kako suludo bježimo od svjedoka svojih zločina,

baš kao da se možemo sakriti

na neko mjesto gdje nas nitko ne gleda.

I kada konačno, naizgled pronađemo takvo mjesto;

ne primijetimo da nas gleda lice zemlje

dok lažemo sami sebe kako smo izbjegli sve odgovornosti

i pronašli utočište u samoći.

 

I napokon, iz života u život –

gleda nas lice Nadduše koja

strpljivo očekuje trenutak

kada ćemo odbaciti sve sebične planove

i konačno se predati Njemu.

 

Dublin 08/06/04

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod