Krsna katha online izdanje

 

 

JEL' TE UZNEMIRILO?!

 

Gargamuni dasa

Krsna-katha 04/2008

U Bhagavad-giti (8.15) materijalni je svijet opisan kao duhkalayam asasvatam, privremeno mjesto prepuno bijeda. Tih bijeda je naravno bezbroj, a među njima je tu i uznemirenje. Možda bismo mogli reći i da je uznemirenje posljedica utjecaja određenih bijeda. Da sve skupa bude još teže, uznemirenost je posebno izražena u ovom dobu i jedna je od glavnih osobina ljudi u kali-yugi (SB 1.1.10): „O učeni, u ovom željeznom dobu Kali ljudi kratko žive. Svadljivi su, lijeni, zavedeni, nesretni ipovrh svega, uvijek uznemireni.“ Među svim uzrocima uznemirenja postoje i raznorazni zvukovi.

Transcendentalisti općenito, a bhakti-yogiji osobito, shvaćaju moć duhovnog zvuka, transcendentalne vibracije. Samim izgovaranjem Krišnog imena osoba nadilazi materijalno postojanje i vraća se u duhovni svijet. To je moć svetog imena!

A ni materijalni zvuk nije bez utjecaja, ali je taj drugačiji. Sami imamo iskustva kako različite vrste glazbe utječu na naše raspoloženje. Neki zvukovi nas smiruju, a neki uznemiravaju. Među posljednje se svrstavaju i određene riječi. Primjera izrečenih misli koje uznemiravaju ima bezbroj i u svetim spisima. Često se u vezi sa tim radi o riječima neprijatelja i zavidnih ljudi (SB 5.13.5): „Ponekad mu srce razdiru zvuci sova koji nalikuju grubim riječima njegovih neprijatelja.“ Ali ne bole ili uznemiravaju samo njihove riječi. Na primjer, Gospodin Šiva govori svojoj ženi, Sati, koja je htjela ići na yajnu kod svog oca, Dakse, o utjecaju neljubaznih riječi članova obitelji (SB 4.3.19): „Čovjek kojega povrijede neprijateljeve strijele nije toliko žalostan kao onaj kojeg su pogodile neljubazne riječi rođaka jer takva žalost nastavlja uništavati srce i danju i noću.“

Mogli bismo reći da se radi „samo o riječima,“ ali bol koju uzrokuju može trajati danima, tjednima ili čak godinama. Što nam je netko bliže, veći utjecaj, tako pozitivan kako i negativan, imaju njegove ili njezine riječi. Zbog toga Gospodin Šiva spominje obitelj. Određenom njezinom članu su preostali članovi obitelji jako blizu i tako ga njihove grube riječi još više povrijede.

A tu se može naše razmišljanje nastaviti sa izjavom da je i ISKCON obitelj. Ako smo dio te obitelji, onda ćemo lako ustanoviti, da su lijepe riječi drugih članova uzrok velikog nadahnuća i sreće, a sa druge strane nas mogu neprimjerne riječi jako pogoditi. Ili kao što je jednom rekao jako poznati propovjednik na ovim područjima: „Ništa ne boli tako jako kao kada te povrijedi vaisnava.“

 

KAKO REAGIRAJU VELIKE DUŠE

Nalazili se mi u društvu transcendentalista ili ne, možemo se zapitati što realno možemo očekivati u ovome materijalnom svijetu? Što možemo očekivati dok smo u materijalnom tijelu? Sigurno ne samo med i mlijeko … Evo jako zanimljivih primjera iz Šrimad Bhagavatama koja pokazuju što može doživjeti, kako osjeća i kako reagira velika duša. Prva od njih je Vidura i u vezi sa njim ćemo spomenuti dvije situacije. Prava se dogodila kada je Vidura dao savjet, još jedan u nizu, svome bratu Dhrtarastri da vrati Pandavama to što im pripada i odbaci svoju vezanost za sina, Duryodhanu, jer će inače ta vezanost upropastiti ne samo njega, nego i cijelu dinastiju. Duryodhana se slušajući to naljutio na Viduru, izvrijeđao ga riječima poput strijela, koje su ušla kroz Vidurine uši u njegovo srce, i prognao, što je Vidura prihvatio kao Krišnin blagoslov i način za intenzivnije predano služenje. Drugi događaj povezan sa Vidurom je bio njegovo slušanje uzvišenog Uddhave, koji mu je među ostalim prenio informaciju o uništenju Yadu dinastije. Šrila Prabhupada (SB 3.4.23, smisao) u vezi sa tim spominje da je Vidura počeo žaliti zbog gubitka bliskih i voljenih osoba, ali da je tugu odagnao pomoću transcendentalnog znanja.

Još jedan primjer velikog bhakte i njegove reakcije je Jada Bharata kojeg je kralj Rahugana angažirao za nošenje njegove nosiljke. Rahugana nije bio zadovoljan sa Bharatinom službom jer je taj, pokušavajući ne zgaziti mrave hodajući, previše ljuljao nosiljku. Rahugana je zbog toga izvrijeđao Jada Bharatu. Njegove su riječi prouzrokovale valove uznemirenja u umu Jada Bharate, ali ih je ne samo tolerirao i tako postao miran, nego je kralju Rahugani prenio duhovno znanje.

 

TEORIJA JE LAKA, AL' JE PRIMJENA PUNO TEŽA

Iz spomenutih primjera možemo zaključiti da mogu riječi prouzrokovati uznemirenje ili čak povrijediti vaisnavu ali on to tolerira, bol ukloni duhovnim znanjem i sve skupa vidi kao Krišninu volju te podsticaj za intenzivniju predaju Njemu. To je veoma laka teorija, ali je primjena tih principa u životu uvjetovane duše puno teža …

Bez obzira na to, želim spomenuti jednu naizgled malu, ali jako bitnu stvar koju u praksi dosta često promašimo. A kako izgleda taj promašaj povezan sa spomenutim uznemirenjima? Sastoji se u tome da bhakta suočen sa takvim uznemirenjem glumi neuznemirenost. Zašto se to događa? Jer osoba svjesno ili još češće nesvjesno smatra sebe veoma naprednom. U šastrama piše da je duhovno napredna osoba (što se čita kao: ja) uvijek neuznemirena. A pošto prakrita bhakta ni ne razumije baš što to znači i kako izgleda, sam glumi takvu neuznemirenost, kada se suoči sa raznoraznim uznemirenjima, na svoj način. A takvo ponašanje može biti za gledaoce ili smiješno ili tužno. Iako takva gluma nije nešto previše korisno, ne bismo trebali shvatiti da nas treba uznemirenje ponijeti jer je u tom slučaju moguće napraviti još veću glupost.

 

TOLERIRAM, ALI BIH TI NAJRAĐE GLAVU OTKINUO

Zapravo bismo se mogli pitati kakva je razlika između toleriranja uznemirenja i glumljenja neuznemirenosti? Crta između te dvije kategorije može biti jako tanka. Neke od karakteristika glume su da je osoba iznutra uzburkana poput olujnog mora i razmišlja kako bi najrađe drugome odkinula glavu i slično, a izvana se pravi finom i neuznemirenom. Ali sve to zbog materijalnog motiva – biti prepoznat kao napredni transcendentalista, koji je uvijek pozitivan, fin itd. No, u svemu tome nedostaje nešto, odnosno netko … Krišna! S druge strane može istinsko toleriranje isto tako obuhvaćati unutarnju uznemirenost i izvanjsko kulturno ponašanje, ali uz sve to bhakta usredotočuje svoju svjesnost na Krišnu. Pokušava vidjeti cijelu situaciju kao Njegovu milost, shvaća da u cijeloj priči povezanoj s uznemirenjem kojeg osjeća mogu igrati više ili manje bitnu ulogu i njegove vlastite anarthe i vezanosti i u svemu tome uzima utočište u uputama gurua i šastri. Opisanu razliku između toleriranja i glume bismo mogli zapisati i kraće. Praviti se neuznemirenim nije naša abhideya ili proces, nego je naša abhideya predano služenje čija posljedica(!) je neuznemirenost ili barem smanjenje uznemirenosti. Dakle fokus treba biti na predanom služenju.

Kao zaključak bismo mogli reći da je materijalni svijet prepun uznemirenja i da je iluzorno misliti da ćemo ih izbjeći promjenama izvanjskih okolnosti, što uključuje i dolazak u društvo transcendentalista, bhakta. Jedino pravo rješenje se nalazi u aktivnostima predanog služenja kao što nam ga je predstavio Šrila Prabhupada odnosno u zadovoljavanju Krišne. Samim tim će beskonačni ocean materijalnih uznemirenja postati kao lokvica u otisku teletovog papka koju se može prijeći, a da i ne primijetimo. Dakle još jednom, rješenje je u tome da se trudimo zadovoljiti gurua i Krišnu. Ako su oni zadovoljni, onda će kako drugi, tako i mi sami biti manje uznemireni, ako ne i sretni. 

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod