Krsna katha online izdanje

 

 

LJUBAV?! ŠTO TO ZNAČI?!

Gargamuni das:

(Krsna katha 08/2008)

Ljubav je vjerojatno jedna od najpopularnijih riječi i jedna od riječi koje uzrokuju najviše pozitivnih asocijacija. U praksi ćemo ubrzo vidjeti da si ljudi predstavljaju ljubav na jako različite načine, ali sve njihove definicije je moguće, u skladu sa naglaskom kojeg pripisuju ljubavi, svrstati u jednu od dvije kategorije za koje smo vjerojatno već više puta čuli. Jedan je pogled smatrati ljubav imenicom, a drugi glagolom. Ili, drugim riječima neki smatraju da je ljubav osjećaj, a neki su skloniji da ju opisuju kao praktično djelovanje.

Ljubav kao osjećaj je nešto što propagira Hollywood, odnosno filmsko-glazbena industrija zapada. Budući je zapadna takozvana civilizacija usmjerena k osjetilnom uživanju, osjećaji postaju svetinja. Nema ništa višeg od materijalnog osjećaja i svaka cijena koju treba platiti (pa makar to bio i život drugih živih bića) da bismo došli do takvog uživanja je opravdana. Osjećaj postaje apsolutna istina od koje nema ništa višeg. Ali kada je riječ o osjećajima, onda se nalazimo na razini uma. Sve u materijalnom svijetu je podložno promjenama, a um pogotovo. Krišna ga opisuje kao cancalam ili nepostojan. Tako je i takva ljubav u smislu materijalnih osjećaja nepostojana.

Drugi pogled na ljubav, ljubav u smislu djelovanja, je povezan više sa inteligencijom. Na toj razini osoba prihvaća određenu dužnost ili obavezu prema nekome i to smatra ljubavlju.

Iako u teoretskom modelu možemo razdvojiti oba pogleda na ljubav, u praksi to nije tako. U svakidašnjem životu se miješaju osjećaji ljubavi sa ljubavnim djelatnostima. Oba aspekta se obično pojavljuju istovremeno, iako može biti veći naglasak na jednom ili drugom.

NEINSPIRIRANA MAJKA
Iako se na prvi pogled smatra osjećaje važnijima, ipak kada osoba malo razmisli i pogleda praktične situacije, često vidi da su djelatnosti te koje su važnije. Zamislimo si samo majku koju usred noći probudi nekoliko mjeseci staro dijete plačući od gladi. Što bismo rekli kada bi se iscrpljena majka koja se taman probudila, i to usred noći, najprije pitala je li inspirirana ili da li puca od ekstatičnih osjećaja da se pobrine o djetetu? Što bismo rekli da zaključi da ju u tom trenutku ne puca ljubav pa bi legla natrag u krevet ostavivši dijete da plače i gladuje? Bismo li to opravdali sa: »Pa, što se može. Nije bila inspirirana. Nije osjećala da treba nahraniti dijete« ? Je li to ljubav? Ne! A ako majka ustane bez obzira da joj se ili ne i pobrine se za dijete jer je to njezina dužnost, onda bismo rekli da je to znak majčinske ljubavi. Bez obzira na vlastite osjećaje, umor itd. napravi nešto pozitivno za drugu osobu. Iz tog kuta gledanja, u stvari, smatramo djelatnosti važnijima, odnosno pravim pokazateljima ljubavi.

Na duhovnom je području slično. Postoje oba aspekta: osjećaji i djelatnosti. I tu su djelatnosti važnije. U stvari redovito obavljanje aktivnosti predanog služenja će probuditi i duhovne osjećaje, ljubav. Ti osjećaji će sa vremenom biti sve intenzivniji i sve postojaniji. Dakle, prirodno je da se osjećaji i djelatnosti predanog služenja pojavljuju u isto vrijeme. No, i na području predanog služenja su djelatnosti važnije od osjećaja. Ponekad želimo osjećaje za sebe. Mi želimo uživati u njima. A to nije čisto predano služenje. I djelatnosti možemo koristiti u sebične svrhe, ali je njihova »zloupotreba« očitija. U svakom slučaju … osjećaji i aktivnosti u predanom služenju su obično kompatibilni, ali može se pojaviti situacija kada to i nisu i kada treba birati između njih. U takvom se položaju našao i Krišnin sluga, kočijaš, Daruka kada je jednom prilikom Krišnu hladio čamarom. Tada ga je, kao što bismo rekli, „pukla ekstaza“. Počeli su s pojavljivati osjećaji i simptomi ekstatične ljubavi, ali su oni sprječavali odnosno ometali njegovo služenje Krišne. Nije mogao nesmetano mahati čamarom. Kada je Daruka to primijetio namjerno je suspregao ekstazu kako bi mogao nastaviti raditi ono što daje zadovoljstvo Krišni.

NAPRAVITI ONO ŠTO VOLJENI ŽELI
Naglasak djelatnostima koje su namijenjene zadovoljstvu drugoga odnosno konkretno Krišne spominje i Šrila Prabhupada u Bhagavad-giti (9.26, komentar): »Onaj tko voli Krišnu dat će Mu što On želi i izbjegavat će ponuditi Mu ono On ne želi ili ne traži.« Šrila Prabhupada dakle, spominje ljubav i možemo primijetiti da na ovom mjestu nigdje ne spominje osjećaje, nego samo ispunjavanje Krišninih želja. Iako Šrila Prabhupada tu govori u kontekstu nuđenja hrane Krišni, možemo spomenuti princip preseliti i na druga područja. Tako ljubav prema Krišni znači da napravimo to što On želi i ne napravimo ono što On ne želi. A gdje to objašnjava? Pa sveti spisi su puni uputa koje su baš to – Krišna kaže što i kako da radimo i što i kako ne. I ako se toga pridržavamo najbolje što možemo, onda, u slijedu tog razmišljanja, to znači da tako pokazujemo svoju ljubav prema Njemu. Ako povučemo još paralelu sa majkom koja se usred noći budi zbog gladnog rasplakanog djeteta … i tu je znak ljubavi napraviti to što Krišna želi, bez obzira puca li nas uz to ekstaza ili ne. Dakle, napraviti nešto kako Krišna želi, za Njegovo zadovoljstvo, je znak ljubavi.

NEIZGOVORENO PITANJE
Sa tim zaključkom dolazimo do odgovora na pitanje koje nikad nisam glasno postavio. Nije bilo prave prilike i bilo me je sram … Koje je to pitanje? Odmah ću reći, ali prije ću navesti izjavu iz koje onda proizlazi moje pitanje. Sve skupa je malo grubo, gross, pa mi oprostite na tome, ali se u isto vrijeme grube stvari bolje pamte. Dakle … Rečeno je da bismo trebali sve raditi za Krišnu. Puno je djelatnosti za koje je očito kako i zašto su za Krišnu. Ali neke djelatnosti ... nikad nisam razumio kako ih je moguće raditi za Krišnu. Pa evo pitanja u vezi jedne od njih: »Ajde reci ti meni, dragi prabhu, kako da obavim veliku nuždu za Krišnu?!« Postoji djelatnosti u ovome svijetu od kojih možemo Krišni darovati barem plod, ali u ovom slučaju … Kako onda tu djelatnost povezati sa Krišnom? Što tu On ima od toga? Aktivnost postaje povezana sa Krišnom ako ju obavimo u skladu sa Njegovim uputama, što znači obaviti stvar na predviđenom mjestu, uz slijeđenje uputa u vezi tjelesne čistoće, itd. Sve to nam pomaže da smo u višim gunama. Ako dodamo i pravilnu svjesnost, onda sve dobiva i duhovnu komponentu. Dakle, ako stvar obavimo kako Krišna želi, onda je to ne samo najbolje za nas nego je, zbog slijeđenja uputa, to i dokaz našeg poštovanja i ljubavi prema Krišni.

Duhovni se napredak u stvari odražava u tome da sve više aspekata našeg života usklađujemo sa Krišninim željama ili uputama za određeno područje. To je znak povećavanja ljubavi. A koji su to aspekti? Bio sam spomenuo taj banalni primjer sa wc-om, ali su tu i drugi aspekti čistoće (čistoće tijela, doma, nutarnje čistoće), odijevanja, prehrane, ophođenja sa drugima, obavljanja posla, odnosa u obitelji itd. Krišnine upute postoje sa sve njih. Naravno da te upute nisu tako važne kao svakodnevno mantranje šesnaest krugova, pridržavanje četiri regulativna načela, druženje sa bhaktama, slušanje Šrimad Bhagavatama i slično, ali su ipak od pomoći. I ako dobro mantramo, pravilno se dužimo itd. sve ćemo više željeti znati što Krišna očekuje od nas na raznim područjima života. I kada to saznamo, onda ćemo se što bolje možemo pridržavati tih uputa. To je onda znak da duhovno napredujemo i imamo, odnosno povećavamo ljubav prema Krišni jer radimo sve više stvari koje On želi i izbjegavamo sve više to što On ne želi.

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod