Krsna katha online izdanje

 

 

NISAM INSPIRIRAN

 

 Gargamuni das (Krsna-katha 09/2006.)Gargamuni das

 

Nedavno sam u prolazu sreo jednog bhaktu. U razgovoru je spomenuo da ne dolazi na nama-hattu, na nedeljni program i uopće u društvo bhakta jer nije inspiriran. Nisam mogao vjerovati vlastitim ušima. Ostao sam bez riječi. Kad sam došao do daha, već je govorio o drugoj temi. Pitao sam se da li da mu kažem nešto u vezi “inspiracije” ili ne. Završilo je tako da je dobio telefonski poziv i odjurio… No, nikako nisam mogao prestati razmišljati o toj njegovoj isprici. Evo i dio tog razmišljanja…

 

 Živo biće je rubna energija Svevišnjeg Gospodina i kao takvo ima mogućnost djelovanja unutar materijalne ili duhovne atmosfere. U svakom  slučaju poprima odgovarajuću ulogu. U jednom slučaju je (odnosno pokušava biti) uživalac, a u drugom sluga.

 Živo biće koje život za životom pokušava biti uživalac može dobiti posebnu Krišninu milost i sresti čistog bhaktu koji mu daje transcendentalno znanje. Sa tim znanjem i uz pomoć čistog bhakte osoba postupno napreduje. Na početku to znači da se tu i tamo uzdigne na duhovnu razinu, a onda opet padne na materijalni nivo. S vremenom je sve više na duhovnoj razini i sve manje misli o sebi kao o uživaocu. No, taj mentalitet uživaoca je jako teško odbaciti pa izlazi na površinu, iako se osoba već godinama bavi bhakti-yogom. 

 Razmišljanje da nas netko mora inspirirati je isto dio uživalačkog stava. Dakle, drugi moraju inspirirati mene, inače će biti lišeni mog društva i moje milosti. Ako nekome uspije inspirati me, onda ću doći na sangu, nama-hattu, nedeljni ili neki drugi program, a inače ne. Takvo razmišljanje je u guni strasti – prihvaćam ono što zadovoljava moj um i osjetila, a odbacujem ono što ne. Rezultat djelovanja u guni strasti je jasno opisan u Bhagavad-giti 14.16: rajasas tu phalam duhkham, rezultat djelovanja u guni strasti je nesreća. Bilo da netko zbog uživanja ide ili ne ide u društvo bhakta, iskusit će isti rezultat – nesreću.Ako netko odabere da ne ide u društvo bhakta i još ne radi ništa duhovno, bit će frustriran, a ako netko dođe među bhakte namjeravajući uživati, opet će biti frustriran, jer druženje neće ispasti kao što je zamislio.Indija

 

No, to nije sve. Ne samo da će djelovanje u strasti ili “po inspiraciji” donijeti nesreću, već ima toga još. Priroda strasti je da teži ka neznanju. To je vidljivo iz Krišnine izjave (Bg 3.37), da se požuda rađa iz gune strasti, a onda pretvara u srdžbu. Isti redoslijed događaja koji na kraju dovodi do pada u materijalno postojanje je opisan i u drugom poglavlju Bhagavad-gite (2.62-63). A kako se taj prelazak iz zagađenja strašću u neznanje vidi u životu bhakte? Kada ne ide u društvo bhakta, time bira društvo materijalista, jer neko društvo mora imati. A tu se povećavaju iluzija i lijenost za ponovni kontakt sa bhaktama. Iluzija i lijenost su dvije karakteristike gune neznanja ili tamas-a. U slučaju kada ide u društvo bhakta i tamo pokušava uživati, doživljava razočarenje koje može spriječiti sljedeći dolazak. Vrlo lako je izgubiti mogućnost za druženje sa bhaktama i za potencijalno uzdizanje. Ako se to dogodi, onda opet ulazi u područje utjecaja gune neznanja. A moguće je ići i korak dalje. Izvan područja predanog služenja i društva bhakta može se snažnije pojaviti kritiziranje - bhakta, procesa, Šrila Prabhupade itd.

 ŠTO NAPRAVITI?

Sve do sada spomenuto ne daje na dobro pa se prirodno pojavljuje pitanje što napraviti? Promijeniti treba svjesnost, odbaciti uživalački stav da moraju drugi inspirirati nas. Biti sluga bi značilo da mi pokušavamo pomagati ili čak inspirirati druge. Možda mislimo da nismo sposobni za nešto takvo. Dobro. Ali u tom slučaju barem ne kradimo entuzijazam drugima. A što bi to značilo? Kada se radi o druženju sa bhaktama, onda možemo početi s točnim dolaskom na program. Slijedi prisustvo na bhajanima i predavanju ili diskusiji. Kao prisustvo mislim i ono grubo fizičko, kao i suptilno, s umom i inteligencijom. Nakon toga prasadam i manje formalno druženje te odlazak na samom kraju. Takvo ponašanje je dokaz ozbiljnosti i kao što je jednom izjavio Smita Krišna Maharaja: “Prihvatite se ozbiljno svog duhovnog života i time ćete dati veliki doprinos ovom pokretu.”

 entuzijazam

No, najbolje je ne samo da ne smanjujemo polet drugima, nego da i sami doprinesemo boljoj atmosferi. Tako možemo doći na feast ili sangu malo prije i pomoći u pripremanju prostorije u kojoj će se odvijati program. Možemo ukrasiti i sam oltar, pričekati i pozdraviti bhakte i druge goste na ulazu. Pored toga možemo aktivno sudjelovati u bhajanima, razgovoru, diskusiji. Tu je još jedan jako učinkovit način za podizanje inspiracije: pripremiti možemo prasadam, donijeti bhogu ili financirati nabavku bhoge. Na kraju programa možemo porazgovarati sa bhaktama, posvetiti se novim ljudima i pozvati ih na nova druženja, a kada svi odu, još ima prilike za služenje pri čišćenju prostorije u kojoj je bio program, kuhinje itd.

 Na kraju vidimo da možemo biti u jednoj od tri grupe: među onima koji smatraju da ih drugi moraju inspirirati, među “neutralnima” ili među onima koji pokušavaju inspirirati druge. Odluka je na nama, a ona se odražava ne samo u stavu nego i u praktičnim aktivnostima.

 Ako smo odlučili da budemo u trećoj skupini i aktivno doprinosimo djelovanju i širenju ISKCON-a, moramo znati da će ta naša odluka biti na testu. Testova može biti puno, a jedan od njih je i taj da će netko doći pred nas i reći nam: “To što radite je bez veze! Nisam inspiriran!” Takva će izjavi biti podsticaj za analizu vlastitih aktivnosti u svjesnosti Krišne i motiva sa kojima ih obavljamo. Kada s tim raščistimo, moramo shvatiti da trebamo postati neovisni, ali na poseban način, a taj je da nastavimo s izvršavanjem uputstva gurua i Šrila Prabhupade neovisno od mišljenja onih, koji nisu u kontaktu sa tim uputama. Sa slijeđenjem uputstava gurua i Krišne radimo najbolje za sebe i sa sve druge, bili oni svijesni toga ili ne, cijenili oni to ili ne.

 

Hare Krišna!

 

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod