Krsna katha online izdanje

 

 

ROĐENI VOĐA

 

Sri MadhvacaryaKrsna-katha 06/2002

Hari Kirtan Prabhu

Kratak životopis Sri Madhvacarye (1238 - 1317), acarye vaisnavske sampradaye (Brahma Madhva Gaudiya) kojoj mi pripadamo.

Sri Madhvacarya se rodio oko 1238. godine u selu Tulunadi, dvanaest kilometara jugoistočno od današnjeg Udipija, u indijskoj pokrajini Karnataka. Smatra se inkarnacijom Bhime koja se pojavila u Kali-yugi kako bi uništila daitye. Drugi ga smatraju inkarnacijom Vayua čije je životno poslanje poraziti sljedbenike Mayavada filozofije. Rođen u porodici uzvišenih brahmana, od ranog djetinjstva izvodio je čudesne zabave poput ubijanja demonske zmije Manimana palcem lijeve noge. Sa samo osam godina Madhva je primio duhovnu inicijaciju, a sa dvanaest je prihvatio red sannyase i počeo putovati diljem Indije. Živio je dugo i bio dobra zdravlja. U mladosti se bavio različitim sportovima i vježbama poput hrvanja i plivanja, pa čak i planinarenja, s čime je nastavio sve do smrti. Bio je vrlo zgodan, mišićave građe, visok, snažnih udova, otmjena hoda i uzvišena držanja. Obdaren magnetskom privlačnošću i sa trideset i dvije tradicionalne laksane, koristio je svoj duboki glas i glazbeni talent recitirajući vedske stihove kao i vlastite devocijske skladbe. Također je priređivao javna izlaganja na teme iz Bhagavata Purane.

NIZ USPJEHA

Njegov život, kako je opisan u Madhvavijayi, priča je o rođenom vođi ljudskog roda. Madhva je prepoznao da je ljudska duša potencijalno božanska, ali i da je čovjek, usljed neznanja o svom istinskom položaju, izgubio dušu i predao se svom tijelu i njegovim zahtjevima i da je potrebno da ga probudi ili sam Bog ili Njegovi bhakte. Postao je učenik Acyutaprekse, učitelja u redu Ekanti Vaišnava. Stupio je u odvojeni red života i dobio ime Purnaprajna. Tokom proučavanja sastra uvjerio se u slabost advaita filozofije i razvio snažnu želju da iznova razotkrije teističku znanost Veda kroz vlastito tumačenje vedskih tekstova. Ubrzo nakon početka studija pojavila su se brojna neslaganja između njega i učitelja. Acyutapreksa je shvatio da Purnaprajna ima povijesnu ulogu i učinio ga vođom cijelog Matha. Purnaprajna je tom prilikom dobio ime Anandatirtha, a kasnije je uzeo ime Madhva. Madhvacarya je proveo neko vrijeme podučavajući te izazivajući i pobjeđujući vrhunske predstavnike budističke, džainističke i advaite sampradaye u logičkim i filozofskim raspravama. Zatim je krenuo širiti svoja učenja, putujući dugo vremena širom južne Indije. Obišao je Kanyakumari, Ramesvaram i Sri Rangam, održavajući predavanja na Brahmasutre i otvoreno kritizirajući Sankaracaryina tumačenja sutri. Svojim tumačenjima uvjerljivo je porazio sve protivnike i tako na sebe navukao bijes pripadnika klasične škole misli. U Kanyakumari se susreo sa čvrstim suprostavljanjem jednog vrlo učenog svećenika advaita sampradaye. Taj mu je rekao da napiše novi komentar na Brahmasutre prije no što krene napadati vremenom prokušane Sankarine komentare. Madhva mu je potvrdio da će to i učiniti, u svoje vrijeme. U Sri Rangamu je došao u dodir sa sljedbenicima Sri Ramanujacarye. Razmijenio je s njima svoje mišljenje i zabilježio sličnosti i razlike u njima. Put po južnoj Indiji izazvao je u njemu veliku riješenost da po prvi put posjeti i sjevernu Indiju.  

48 DANA POSTA

Madhvacarya je silno želio otići u Badarikasramu kako bi se nadahnuo asramom Sri Vyasadeve. Nakon četrdeset i osam dana u Badarinathu, koje je proveo posteći, moleći se, meditirajući i posvećujući svoju Gita-Bhasyu Gospodinu, Madhvacarya je krenuo u posjet Vyasinom boravištu. Otišao je sam-samcat i proveo nekoliko mjeseci u Vyasadevinom društvu. Vratio se naprosto blješteći božanskom inspiracijom i zatim napisao svoju Bhasyu na Brahmasutre. Putujući kroz Bihar, Bengal, Orissu, Andhrapradesu, Maharashtru i Karnataku, vratio se u Udipi. Na povratku iz Badarikasrame izazvao je mnoge slavne učenjake tog doba. Među njima najpoznatiji su bili Swami Sastrin i Sobhana Bhatta, poznavatelji šest sustava filozofije. Madhvacarya ih je teško porazio i oni su zatim postali njegovi učenici, uzevši imena Narahari Tirtha i Padmanabha Tirtha. Madhvacaryina slava i ugled su značajno porasli, a njegovi komentari na Gitu i Brahmasutre su postali nadaleko poznati i priznati. U svom Mathu u Udipiju uveo je stroga pravila ponašanja za svoje sljedbenike, posebno sustav Pistapasuyaga (ponuda cvijeća), koji je zamijenio dotadašnje žrtvovanje životinja u svrhu yajne. Također je propisao strogo slijeđenje Ekadasi posta. Ustoličioo je prekrasno božanstvo Sri Krsne kako bi potaknuo zajedništvo među svojim učenicima.

SAN

Jednom dok je putovao u društvu svojih učenika, zaustavio se u Sri Navadvipi i odlučio provesti nekoliko dana u šumama Modradumadvipe. Dok je jedne od tih noći spavao, Gospodin Gauranga mu se pojavio u snu. Rekao je Madhvi: “Svima je dobro poznato da si ti Moj vječni sluga. Kad se pojavim ovdje u Navadvipi, prihvatit ću tvoju sampradayu. Putuj posvuda i potrudi se u potpunosti iskorijeniti sve lažne spise mayavadija. Razotkrij svima slave obožavanja osobnog oblika Svevišnje Božanske Osobe. Kasnije, kad se pojavim, osobno ću širiti tvoja učenja.” Zatim je Gospodin nestao. Kad se Madhva kasnije probudio, zaprepašten je, prisjećajući se Gospodina, počeo plakati u odvojenosti, govoreći: “Da li ću više ikad vidjeti taj prelijepi zlatni oblik?” U to se začuo glas s neba: “Obožavaj Me u tajnosti i doći ćeš k Meni.” Noseći ovu uputu u srcu, Madhva je nastavio svoja putovanja, odlučniji no ikad u namjeri da porazi mayavadi filozofe. Tokom susreta Madhvacarye i kraljem Jayasimhe, vladara Kumble, izbio je povijesni sukob sa kraljevim dvorskim panditom Trivikramom, najvećim autoritetom advaita-vedante. Trivikrama se čak petnaest dana u hramu Kudil žustro raspravljao sa Madhvacaryom i na kraju bio pobijeđen. Stoga je zatražio da postane Madhvacaryin učenik i bi mu smjesta udovoljeno. Zatim su ga ovlastili da sastavi komentar Brahma- Sutra Bhasye po imenu Tattva-pradipa. Zanimljiv događaj se zbio tokom Madhvinog drugog po redu putovanja u sjevernu Indiju. Nadzor nad tim područjem potpuno su preuzeli perzijski osvajači, što je putovanja učinilo vrlo riskantnim. Madhvacarya je svejedno uspijevao uspješno izbjeći sve opasne situacije, zahvaljujući to svom poznavanju perzijskog jezika, hrabrosti, samoovladanosti i obazrivom ponašanju u teškim okolnostima. Jedna od takvih zgoda bio je njegov susret sa sultanom Jalal-uddin-Khiljijem. U državi su izbili nemiri, pa su Madhvacarya i njegova pratnja bili prisiljeni preplivati Gangu kako bi prešli na drugu stranu. Uhvaćeni su i odvedeni vladaru koji je zatražio od Madhve objašnjenje za nepoštivanje važećih naredbi i prelaženje rijeke iako su nemiri bili u toku. Madhvacarya je vladaru odgovarao na perzijskom jeziku, usjevši ga na kraju uvjeriti u važnost svoje misije za održanje teizma. Završivši brojne komentare i vlastita književna djela, uspostavivši značajne Mathove i poslavši dobro odabrane bhakte da cijelom zemljom šire i propovijedaju njegove siddhante, Madhvacarya je nestao, dok je po njemu padala kiša od cvijeća. Otišao je u Badarikasramu gdje i danas prebiva.

UČENJA SRI MADHVACARYE

Zastupao je dvaita filozofiju. Brahman je Hari ili Visnu kojeg do određene mjere definiraju Vede. Ima transcendentalni oblik, Vyuhe, inkarnacije su Njegovi dijelovi, a Laksmi je zasebna. Odlike Brahmana su puna neovisnost, uzrok svih uzroka, svevišnje blaženstvo, bez lažnih imenovanja, ali sa svim kvalitetama. Duša je atomske veličine, prožima tijelo inteligencijom, beskonačan ih je broj. Kreacija nastaje kad materiju i dušu pokrene utjecaj Brahmana. Uzrok vezanosti je božanska volja Svevišnjega kao i neznanje prisutno u duši (svarupa). Oslobođenje se dostiže kroz snažnu predanost, proučavanje Veda i odvojenost od posljedica djelovanja. Cilj je osloboditi se iz samsare (kruga rođenja i smrti) i dostići vlastiti izvorni oblik.  

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod