Krsna katha online izdanje

 

 

GOSPODIN JAGANNATHA I UOBRAŽENI BHAKTA

 

SRILA PRABHUPADA I GOSPODIN JAGANNATHA U GOLDEN GATE PARKUGodine 1727. Dhananjay Metha, vrlo bogata osoba iz grada Hyderabada u Južnoj Indiji, došao je u Puri. Bio je vrlo ponosan zbog svog bogatstva. Došao je sa svojom obitelji, iako osobno nije vjerovao u Jagannatha, te je za vrijeme svog boravka u Puriju odlučio izazvati ovu čudnu skulpturu načinjenu od drveta.

U hramu se hrana nudi Božanstvima tri puta dnevno. Dhananjay Metha je jasno izjavio da će pokloniti 100.000 rupija za Jagannatha, ukoliko kuhari u hramu mogu sve to potrošiti da pripreme samo jednu ponudu bhoge. U to doba voće i povrće je bilo vrlo jeftino. Čak je i sto rupija bilo dovoljno da se kupe svi sastojci potrebni za hranu za jednu ponudu. Jedna tisuća rupija bila je previše. Zbog toga nitko u hramu nije mogao ni zamisliti što kupiti za 100.000 rupija. To je postao veliki problem za obožavaoce u slavnom hramu Gospodina Jagannatha koj je ražalostio izazivački stav jednog takozvanog bhakte.

Svećenici su vijećali: "Trebamo li mu reći da je toliki ogromni iznos apsolutno velik? Treba li mu reći da dade manji prilog? Bi li nas to dovelo u nezgodan položaj? Mi znamo da je Jagannatha velik, Njegov hram veličanstven, a Njegovi obredi mistični i božanski, kako onda možemo reći tom čovjeku da dade manje novaca tako da ih mi obični smrtnici možemo iskoristiti?"

U to je vrijeme maslac bio najskuplja namirnica, ali kakvu se hranu može pripremiti samo od ghija? Najskuplje jelo se moglo pripremiti od maslaca i kokosa za 10.000 rupija, a ovaj milioner iz Hyderabada je htio ponuditi jelo koji košta 100.000 rupija!

Otkako postoji Jagannatha hram, siromašnim ljudima se poslužuje prasadam u Ananda Bazaru u hramu. Tu uvijek ima raznih poslastica u izobilju. U stvari, Jagannatha hram je jedini hram u svijetu koji mora imati uvijek maha prasadama daleko više nego što je potrebno za darshan, ili susret s Božanstvima. Svi ga mogu jesti, bez obzira na kastu, boju ili vjeru. No, nikad prije se nije pojavio ovakav problem. Kuhari u hramu su bili izvan sebe! Nije bilo jela koje se moglo pripremiti, a da bi za to trebalo utrošiti 100.000 rupija. Konačno su odlučili: "Iznijet ćemo problem pred Gospodina Osobno i neka Njegova volja odluči. Gospodin Jagannatha nije čovjek od krvi i mesa da bismo Ga molili za jednostavne odgovore. Idemo na darshan i zajednički ćemo Mu se obratiti. Nitko ne može prevladati Njegovu volju."

Tako je panda, glavni svećenik, sačinio molitvu: "O Gospodine, izaberi koju hranu Ti želiš. Istovremeno je bogataš postao nestrpljiv, želeći se vratiti svojim poslovima u Hyderabad. Nije htio dalje ostati u Puriju. Zbog toga je zahtijevao od pande da dođe k njemu ujutro i obavijesti ga o njihovoj odluci u vezi ponude Gospodinu. Panda mu je odgovorio da čeka odgovor od Gospodina Osobno. To je bilo točno ono što se bogatašu svidjelo jer nije htio produžavati svoj boravak u Puriju. Na taj fini način Gospodin ga je podučavao. Osoba mora najprije naučiti koja je Božja volja pa tek onda djelovati.

100.000 rupija je sitnica za Gospodina koji vlada bezbrojnim svemirima. U pravo vrijeme Gospodin je odgovorio na molitve glavnog svećenika govoreći mu u snu: "Neka mi ovaj bogataš ponudi jedan komad pana. Ali, betelov oraščić u listu pana mora biti posut, ne lipom, već puderom od finog bisera iz slonova čela."

U to se doba komad pana mogao nabaviti vrlo jeftino, a čak i danas stoji samo 50 paisa ili manje. No, s najrjeđim sastojkom unutra, cijena mu postaje prevelika. Bez odlaganja panda je požurio do bogataša i ispričao mu cijelu epizodu: "Nije li to velika stvar? Jagannatha želi samo beletov oraščić, ali on mora biti pripremljen s biserom iz čela slona mužjaka."

Čuvši to, bogataš je problijedio. Mislio je: "Samo betelov oraščić! Ništa više od toga!" Kaže se da jedan slon košta 100.000 rupija, živ ili mrtav. Koliko slonova mužjaka treba ubiti da bi se našao jedan biser? Nema svaki slon biser u svojem čelu. To je rijetka pojava. Zapravo, jedan on miliona ima biser u čelu. Bogataš je počeo vrtjeti glavom. Bio je pobijeđen. Nije bio sposoban ponuditi Gospodinu Jagannathu čak ni obični betelov oraščić. Razvezavši turban i izuvši sandale, otrčao je Gospodinu noseći u rukama vreću sa 100.000 rupija. Ogromna masa ljudi ga je slijedila. Svi su zurili u čudan prizor. Gospodin je pobijedio milionera u njegovoj vlastitoj igri dolara i centa. Konačno je bogatašev ponos skrhan. Došavši do Gospodina, bogataš je počeo plakati neobuzdano, jecajući kao dijete. Posve ponizan i sasvim izgubljen, molio je: "O Gospodine, učinio sam glupe ljudske uvrede, a nesposoban sam ponuditi Ti čak i jedan obični betelov oraščić. Šta Ti se još može ponuditi? O Gospodine, oprosti mi. Ja sam pali čovjek, beznačajan pred Tobom, a pravim se pred Tobom jak. Sve je Tvoje i Ti si sve. Uzmi sve što imam. Molim Te, uzmi samo nježno mirišljivi crveni betelov oraščić mojeg srca."

 

JAYA JAGANNATHA!!!

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod