Krsna katha online izdanje

 

 

GRIHASTHA ILI BRAHMACARI? SVEJEDNO, SAMO NEK JE PRVORAZREDAN!

 

BVPS

(Krsna-katha 02/2004)

Bhaktividya Purna svami maharaja

Bilješke sa predavanja o vaišnavskim brahmacarya i grihastha ašramima

 

Trebamo shvatiti brahmacarya i grihastha ašrame u kontekstu duhovne ili daiva varnašrame kao što su odredili vaišnavski duhovni učitelji.

Suprotnost daiva varmašrami je asura varnašrama. Ona je demonska jer nas ne vodi prema Gospodinu Krišni, nego na put osjetilnog uživanja. To se naziva pravrtti-marga ili smarta. Daiva-varnašrama je nivrtti-marga. Svi članovi daiva –varnašrame imaju zajednički cilj duhovnog napredovanja, odvajanja od obmanjujućih oblika maye i dostizanje duhovne spoznaje. Temelji se na našem vezivanju za Krišnu i odvajanju od maye.

Jako je važno da brahmacariji i grihasthe razumiju principe oba ašrama. I jedni i drugi trebaju razviti pravilno poštovanje i sklad sa drugim ašramima.

Proces vedskog obrazovanja sastoji se od sljedeće četiri faze učenja:

  1. Slušanje (ili šravanam)
  2. Razumijevanje (ili manana ili jnana)
  3. Spoznavanje (ili upalabdhi ili vijnana)
  4. Podučavanje koje se temelji na spoznaji ili siksi

Razlika između razumijevanja i spoznaje je u tome da su se na stupnju spoznaje djelatnosti određene osobe promijenile na osnovu njenih spoznaja. To se razlikuje od onoga tko je samo teoretski razumio vedska učenja, a nije promijenio svoje ponašanje unatoč svom teoretskom razumijevanju.

Brahmacariji uče slušati (šravana) i razumijevati (jnana). Cilj daiva varnašrame je da se razvije duhova spoznaja te je stoga od suštinske važnosti da osoba razvije ukus za svjesnost Krišne i nesklonost prema iluziji. To uče brahmacariji.

Postoje dvije razine i dvije vrste brahmacarye.dva

Dvije vrste brahmacarija zovu se naisthika brahmacari i upakurvana brahmacari. Oni su na prvoj razini brahmacarye.

Naisthika brahmacari je čuo o Krišni i mayi; razumio je tko su Krišna i maya; te je razvio spoznaju o Krišni i mayi. Stoga, ima ukus za svjesnost Krišne, a mayi nije sklon.

Upakurvana brahmacari je čuo o Krišni i mayi, razumio je tko su Krišna i maya slušajući o njima; ali nije razvio spoznaju Krišne i maye. Zbog ranijih umnih navika i uvjetovanosti, on još uvijek misli da ipak postoji neko zadovoljstvo u društvu žena. Ipak, budući je shvatio Vedu, ozbiljno prakticira svjesnost Krišne te će u odgovarajućem trenutku i na primjeren način prihvatiti grihastha ašramu. Stoga se on priprema da uđe u obiteljski život svjestan Krišne.

I naisthika i upakurvaana se nalaze na prvoj razini brahmacarye jer su i jedni i drugi shvatili da je čista čvjesnost Krišne vrijedna truda, a jurenje za užicima u mayi nije, ali upakurvanina umna uvjetovanost iz prošlosti ne dozvoljavamu da bude potpuno uvjeren u to te ga spriječava da razvije spoznaju. Ipak, zbog toga što su saznali iz Vede, smatraju se prvorazrednim.

Naisthika brahmacari čuje da je druženje sa suprotnim spolom poput dubokog, tamnog bunara (kada je to rečeno na predavanju, Giri Govardhana das, bhakta grihastha, glasno se nasmijao. Maharaja je kazao: “ Vidite, ovo se zove spoznaja. Govorimo, a brahmacariji slušaju. Oni ništa ne govore, ali on ima realizaciju da je obiteljski ašram slijepi bunar i zato se smije. To je spoznaja.”)

onNaisthika brahmacari je toliko čvrst u svjesnosti Krišne i obdaren poniznošću, neizmjernim stavom služenja i tolerancijom, te stoga samim ozbiljnim slušanjem spoznaje da druženje sa suprotnim spolom uistinu nije vrijedno truda.

On je jednostavan. Za vrijeme (godišnjeg Gaura Purnima) festivala, kada ga zamole da napusti prvi kat brahmacari ašrama (za bhakte posjetitelje), on to rado učini. A kada poplava (Gange) dođe, prijeđe u Chakra zgradu. Bez problema. Nije jako vezan za okus prasadama. Jednostavan je.

Ali upakurvana se oženi. Zašto? On to čini kako bi spoznao da je maya bolna te da je jedino čista svjesnost Krišne velika sreća. Stoga je cilj upakurvaane jednak cilju naisthike: spoznati Krišnu i razviti odvojenost od maye. Iz tog razloga on prolazi kroz grihastha ašramu, potom vanaprasta ašramu i dođe do ove spoznaje. Ustvari, to je cilj čitave daiva varnašrame: postati odvojen od maye i vezan za Krišnu.

 

DRUGORAZREDNI BRAHMACARI POSTAJE ISTO TAKAV GRIHASTHA

Sada ću reći nešto o drugoj razini brahmacarye. To je drugorazredni brahmacari. On misli da brahmacari znači komad narančaste odjeće. Iako je u Klubu narančastih, i dalje ga zanimaju zadovoljstva materijalnog svijeta. On ili ostaje u brahmacari ašramu i pokušava uživati u njegovim mogućnostima (bespotrebno je jako izbirljiv kada se radi o majici koju nosi ili sunčanim naočalama ili prasadamu) ili ga privuče neka djevojka te ju oženi ozbiljno misleći da će biti potpuno sretan u društvu žene. On je samo zbunjen zbog maye. On je čuo Vedu (šravana), ali ju nije razumio (manana ili jnana).

Trebali bismo znati jednu stvar, a to je da je upakurvana razumio da je maya bolna, ali to nije realizirao, dok drugorazredni član Narančastog kluba nije to ni razumio (a kamoli spoznao!)

Pogledajmo sada što se događa kada se drugorazredni brahmacari oženi i usporedimo to s onim što se događa kada se prvorazredni upakurvana brahmacari oženi.ona

Našeg drugorazrednog brahmacarija privuče djevojka i on upada u duboki, mračni bunar. Ali on zamišlja kako u dubokom, mračnom bunaru postoje lijepa mirisna jezera sa plavim vodenim ljiljanima i parkovima i gozbama. A kad udari u kamenito dno, počinje se pitati, ”Što se dogodilo? Oženio sam prekrasnu, dragu djevojku, ali tko je to sada predamnom?” upita se nakon par godina. “Zašto u životu ima toliko problema?” Onda može doći do sljedećeg velikog zaključka. “ U stvari, u meni nije apsolutno nikakav problem. Problem je u djevojci koju sam oženio. Bolje da nađem neku drugu. Onda će stvari ići lakše.” I onda nađe neku drugu, pa opet novu. (Maharaja kaže: To sam vidio. Ne pretjerujem.) I taj grihastha život se naziva drugorazredni grihastha život.

 

PRVORAZREDNI GRIHASTHA

S druge strane, upakurvana ustane jednog lijepog jutra iz kreveta, ode u kupaonicu i dok pere zube, kaže svom odrazu u ogledalu “Ti se moraš oženiti, znaš!” Ne. On zna da će ući u duboki tamni bunar. Stoga se realistično za to priprema tako da može zadržati svjesnost Krišne kao svoj prvi važni prioritet, a održavanje kuće, žene i djece smatra sekundarnim, ali vrlo važnim prioritetom.

To je tako zato što je on već čuo iz učenja acarya da se to naziva gauna-bhakti ili sekundarni, podupirući postupci u predanom služenju - da se brine za svoju ženu vaišnavi itd. Ali glavni postupci su u prvom planu. On zna da je problem njegov um, um njegove supruge itd. Zna da je čisto predano služenje Krišne jedino rješenje. Shvaća da nema prave sigurnosti u njegovoj obitelji, ili što se toga tiče, bilo gdje u materijalnom životu. I oboje se, i muž i žena, usredotočuju na služenje Krišne, druženje s bhaktama, slušanje Srimad Bhagavatama itd., a to se naziva mukhya –bhakti, izravno predano služenje, primarna bhakti. Tako oni postupno razvijaju spoznaju da je samo čista svjesnost Krišne vrijedna truda, a maya je bolna. To je prvorazredni grihastha.

 

A ŠTO S DJEVOJKAMA?

mataI djevojke se također mogu svrstati u prvorazredne i drugorazredne. Prvorazredna djevojka se želi udati za nekoga tko je bio prvorazredni brahmacari (upakurvana). Ona zna da on pokušava napredovati u duhovnom životu.

Pomaže mu kao dharma-patni (religiozna žena) i u njegovoj primarnoj i u sekundarnoj bhakti. I ona sluša (šravana), razvija razumijevanje (manana) te također spoznaje (upalabdhi). (Ovdje Maharaja prepričava iskustvo iz Istočne Europe, “ Jednom sam razgovarao sa brahmacarijem koji je razmišljao o ženidbi. U blizini je sjedio jedan grihastha par dok je ovaj brahmacari razgovarao samnom. Nakon nekog vremena, žena je rekla: “Porazgovarat ću s njim o ovome.” I nagovorila je brahmacarija da se ne oženi. To je zato jer ona ima spoznaju.”) Dakle, i žene razvijaju realizacije ako slijede pravilan postupak.

S druge pak strane, drugorazredna je djevojka više zainteresirana za sarije i ruževe za usne (nakon predavanja Maharaja je rekao da ona također topi brahmacarije svojom odjećom dok prolazi pored njih) Ona nije uistinu zainteresirana za duhovnu spoznaju i razvijanje odvojenosti od materije. Čula je (šravana), ali nema razumijevanje (manana). I sada, nešto se jako zanimljivo zbiva kada se drugorazedna djevojka i drugorazredni brahmacari ožene: ona ga gnječi poput sabjija od pire krumpira.

otacPrvorazredni grihastha i njegova prvorazredna žena nakon 20 godina zajedničkog života dolaze do prirodnog zaključka da je čitav napor oko traženja zadovoljstva u matrijalnoj stvarnosti beskoristan. Shvaćaju da su stvarno bili sretni jedino onda kada su bili povezani na nivou predanosti. Stoga shvaćaju da zadovoljstvo postoji samo u predanom služenju, a ne u iluziji maye. Onda prihvate vanaprasthu, a kasnije muškarac uzme sannyasu.

 

MEĐUSOBNO POŠTOVANJE I POMOĆ

Ovo nas dovodi do četvrtog stadija naobrazbe, a to je poučavanje drugih za njihovu dobrobit na osnovu spoznaje i to je sannyasa. Naisthika brahmacari prirodno dolazi do tog stadija, a upakurvana također nakon prolaska kroz grihastha ašramu.

U vedskoj kulturi spoznaja se, a ne ašrama, smatra važnijom. U usporedbi sa milijunima života u materijalnom postojanju, za upakurvanu su 25 godina grihastha ašrama da bi istovremeno shvatio prirodu predanog služenja i maye, vrijedne truda.

Brahmacariji ne bi trebali biti samo vezani za narančastu odjeću i škripati zubima misleći: “Nema ženidbe! Nema braka!” i misliti da je cilj njihove brahmacarye samo izbjegavati ženidbu. To nije svjesnost Krišne. To je razmišljanje o tome što će drugi brahmacariji ili grihasthe misliti o njima kada se ožene.

To je stav našeg drugorazrednog brahmacarija. Pitanje za brahmacarije nije samo da li da se brahmacari oženi ili ne; pitanje je da li mogu doći do stupnja spoznaje (upalabdhi) preko same brahmacarye ili kroz odgovoran vaišnava grihastha život. To treba razmatrati. Prvorazredni upakurvaana brahmacari se ne protivi ženidbi za prvorazrednu djevojku koja će mu pomoći da shvati da je taj tamni bunar potpuno beskoristan i da bi trebao usredotočiti svoj um na Gospodina.

 

Dakle, svi (brahmacariji, grihasthe, žene) trebaju doći na prvorazrednu razinu. Ne bi trebali ostati na drugorazrednoj razini. Onda će moći stvarno napredovati u duhovnoj spoznaji i postati odovjeni od maye. Inače će “društveni razvoj” u ISKCON-u o kojem se puno govori biti nemoguć, ako se ne vodi na razini odvojenosti i duhovne spoznaje.

Drugorazredni brahmacariji i drugorazredni grihasthe svađaju se jedni s drugima. Prvi kaže drugome. “Vi ste svi u mayi.”. Drugi odgovara: “Ma daj. Znamo mi. I ti si također  u mayi. Samo budi iskren i oženi se”… i tako dalje.

Prvorazredni grihasthe poštuju naisthika i upakurvana brahmacarije. Doista, ako nema tog poštovanja prema ašramima u odvojenosti, kako ti isti mogu napustiti grihastha ašramu i uzeti vanaprasthu? Kako će se približiti nečemu što ne poštuju?

Nitko ne bi trebao drugoga kritizirati, već bi svakome trabelo pomoći. Svi trebaju pomoć. A pomoć znači pomagati u uzdizanju iz druge klase u prvu klasu. Tako svi mogu dostići Krišnina lotosna stopala.

 harinamE

 

 

 

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod