Krsna katha online izdanje

 

 

NEPAŽLJIVO MANTRANJE

 

SRILA PRABHUPADAKrsna-katha 12/1999 

Dragi čitatelji!

 

Ponovo ovdje. Teško mi je reći doma jer nekako mi više nije ovdje tako domaće kao što mi se nekada činilo. Pusto je, bhakte su daleko, ne čuju se paunovi, neumorno zvono iz hrama, bhajani iz daleka, papige ne krešte, trgovci ne pozdravljaju s "Radhe, Radhe"... Kakvo je to doma? "Cijeli svijet izgleda pust kada Ti nisi tu..."

U Vrindavanu je bilo drugačije. Daleko od kuće, ali nekako više doma. Osjećaj sigurnosti, one prave sigurnosti - da ne možeš zaboraviti Krišnu, ni slučajno. Kud god kreneš - bhakte i Božanstva. A u svakoj situaciji onaj dragi, pritajeni osjećaj da je tu negdje, sakrivena pogledu, ali itekako prisutna, cijela obitelj koja bdije nad tobom. Obitelj dobronamjernika s one strane tanke opne koja u Vrindavanu dijeli ovaj (svijet materijalističkih utisaka) i onaj (transcedentalni) svijet. Samo malo tankoćutnosti, malo želje i kontakt je ostvaren.

Ovdje je drugačije. Prazno i tiho poslije Indije. Salijeću me vrane materijalno obojenih misli, briga, koncepcija. Potreban je poseban napor za uskratiti im gostoprimstvo, stalan, uporan trud. Tako je lako skliznuti u raspoloženje planiranja, oslanjanja na vlastite snage, premještanja grube materije ovamo i onamo, prema vlastitom ukusu... Gdje su naše misli tijekom dana? Gdje su nam misli dok mantramo obećanih 16 krugova? Kome vjerujemo - vezi koja će nam namjestiti dobru (privremenu) zaradu, (privremeno) povoljno mjesto stanovanja i ino (privremeno) ili dragom, vječnom prijatelju koji strpljivo čeka da Mu se okrenemo s potpunim povjerenjem?  Krišnina je riječ zadnja i svaki preokret u životu bhakte Njegov je blagoslov koji samo treba uočiti. Kada ću konačno, zapletena u sređivanje svog života,  to prestati zaboravljati?

Život je jako krhak dar, zapravo nam glava neprestano visi o koncu. A toliko vremena nam protječe uludo - u zatvoru vlastitih koncepcija i strahova - dok Krišna, smješeći se, čeka na nas! Oslobodimo se zatvora, potrudimo se odbaciti koncepcije i prigrliti svaki Krišnin nagovještaj! (A često ti nagovještaji dolaze baš kroz bhakte. Ipak se oni dnevno mole: "Daj i meni da Te služim, prihvati me, molim Te, Radharani!") 

Jedina sigurna veza koju u ovom trenu imamo s Krišnom i Njegovom obitelji je Njegovo ime. No, nije Ga dosta pjevati onako olako, površno, usput. Treba Ga prigrliti svim srcem (a u srcu je i naš vragolasti um). Ne činimo li to, već ustrajno ostajemo na razini mehaničkog izgovaranja mantri i "odmantravanja krugova" sigurno srljamo u suprotnom smjeru od onoga za koji tvrdimo da smo odabrali.

"Mantra li čovjek i sluša ne pokušavajući prestati činiti uvrede," (nepažljivo mantranje jedna je od njih) "postaje sklon ugađanju materijalnim osjetilima. Može također poželjeti oslobođenje od materijalnog ropstva kao što to žele Mayavadiji ili se može vezati za yoga-siddhije žudeći za čudesnim moćima jogija. Ako je privržen čudesnim materijalnim djelatnostima, naziva se siddhi-lobhi, što znači da iz pohlepe žudi za materijalnim savršenstvom. Takav čovjek također može postati žrtva diplomatskog ili nepoštenog ponašanja ili se može družiti sa ženama radi nezakonitog seksa. Drugi pak mogu raditi predstavu od predanog služenja poput prakrta-sahajiya ili pokušavati učvrstiti svoju filozofiju pridružujući se nekoj kasti.

Poistovjećujući s podrškom koja dolazi od obiteljske tradicije, čovjek može postati pseudo guru ili tobožnji duhovni učitelj. Netko može razviti privrženost prema četiri griješne djelatnosti - nedozvoljenim seksualnim odnosima, opijanju, kockanju i jedenju mesa - ili pak može smatrati da vaisnava pripada svjetovnoj kasti ili vjeri. Može misliti: "Ovo je hinduski vaisnava, a ovo je evropski vaisnava. Evropskom vaisnavi nije dozvoljeno ući u hram." Drugim riječima, može ocjenjivati vaisnavu prema obitelji iz koje potječe, smatrajući nekog vaisnavu brahmanom, nekog sudrom, nekog mlecchom, itd.

Također može pokušati od svog recitiranja Srimad Bhagavatama i mantranja Hare Krišna napraviti posao ili pak nastojati povećati svoje bogatstvo na nezakoniti način. Netko može pokušati postati jeftini vaisnava mantrajući na osamljenom mjestu radi materijalne slave ili može zaželjeti svjetovni ugled pristajući na kompromise s abhaktama na štetu svoje filozofije i duhovnog života ili pak može postati pristaša nasljednog kastinskog sustava. Sve su to zamke ugađanja vlastitim osjetilima. Samo da bi prevario prostodušne ljude, netko može raditi predstavu od napredng duhovnog života i postati poznat kao sadhu, mahatma ili religiozna osoba. Sve to znači da je tobožnji bhakta postao žrtva nepoželjnih puzavica i da je prava puzavica bhakti-lata-bija zakržljala." (Cc.M.19.160)

Ako ste pažljivo pročitali popis nepoželjnih puzavica koje oduzimaju hranu pravoj i jačaju na njen račun, a sve proistječu iz naše nonšalatnosti pri mantranju, mogli ste u njemu pronaći sve varijante ponašanja s kojima se danas susrećemo u bhakta koji su razlabavili svoja načela i malo, pomalo se udaljili od Prabhupada i svjesnosti Krišne. Da su se stvarno redovito trudili pokušati osvijestiti svoje rituale, osluhnuti Krišnino ime, nepoželjne se puzavice ne bi tako ludo razbujale i ne bi ih odvukle od Krišne. Zato, preživjeli, pamet u glavu, a uzde uma u ruke (barem) dok mantrate svoje krugove!

Vinata dd

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod