Krsna katha online izdanje

 

 

MANTRANJE I ZAJEDNIŠTVO

zajednistvo
Vinata dd Krsna-katha  01/2003

Nakon predavanja tijekom kojeg sam bhaktama pokušala prenijeti poruku o koristi koju od primjene vedskih načela u svom životu imamo mi, još uvijek uvjetovana bića, koja pokušavaju postati Gospodinovi predani bhakte, iz publike su stigla dva komentara - oba su me pokušala uvjeriti da se kanim ćorava posla i pričanja o vedskim standardima koji bi nam trebali pomoći u svakodnevnoj praksi usredotočivanja na Krišnu, jer je nešto drugo puno važnije. Jedan je glas govorio kako ne treba stvari komplicirati, već je dovoljno da obavljamo svoje dužnosti i mantramo i stvar je riješena. Drugi je govorio kako su te vedske upute beskorisne jer je najvažnije zajedništvo i zajedničko djelovanje.

Razmislila sam potom malo o sugestijama iz publike. Obavljati svoje dužnosti - pa upravo o tome govore vedski spisi, u prvom redu Manu samhita, seminar o kojoj H.H. Bhaktividyapurne Maharaja me je nadahnuo za spomenuto izlaganje. Ali, ovog bhaktu očito nisu zanimale propisane dužnosti kako ih je Krišna zamislio, stvorivši četiri varne i asrama i pravila života u materijalnom svijetu koja maksimalno olakšavaju boravak u njemu i ubrzavaju izlazak iz njega. Zanimalo ga je više da nastavi raditi posao koji već obavlja i još nešto doda u svoj život - mantranje. Pa i to je uredu, zar ne, Prabhupada je često spominjao kako je potrebno da samo još nešto dodamo u svoj život. Da, doista, to je točno. Samo, kad u sobu dodamo topline, iz nje izlazi hladnoća. Kad dodamo svjetlosti, nestaje tama. A kad dodamo Krišnu, nestaju materijalno obojene aktivnosti. Koliko više Krišne dodamo, toliko manje materijalnih aktivnosti ostaje.
zajednistvo2Počnimo s mantranjem - to je jedan način, izvrstan način kako dodati Krišnu u svoj život. Koliko dnevno mantramo? Dva sata? Što radimo ostalo vrijeme? Na koga ili što mislimo tijekom ta dva sata? Na koga ili što mislimo ostalo vrijeme? Odgovorimo li iskreno na ova pitanja, morat ćemo uočiti potrebu da ozbiljnije poradimo na tom dodavanju Krišne u svoj život, ukoliko iz njega želimo u potpunosti izgurati materijalne aktivnosti. Materijalne aktivnosti, naime, pružaju ugodu našim osjetilima, a duhovne aktivnosti pružaju ugodu duši i, u krajnjoj liniji, Krišni.

VARNASRAMA PRAVILA I KRATICA
Dodati Krišnu, znači prisjećati Ga se u Njegovim raznim vidovima. Da bismo to mogli, moramo nešto znati o Njegovim raznim vidovima. A to ćemo doznati iz knjiga i s predavanja. Dakle, trebat će i čitati i slušati. Obzirom da najvjerojatnije najveći broj nas ni to, kao ni mantrati, neće biti sposoban činiti 24 sata na dan, ostatak vremena, trebat će isto nekako krišnaizirati. Svoj društveni život valja krišnaizirati. Upravo tu nam mogu jako puno pomoći vedska načela namijenjena tom području. Bhaktividyapurna Maharaja ističe da su u pitanju načela, jer se detalji neće uvijek moći primijeniti i uporno ponavlja kako je potpuna besmislica tvrditi da Krišnine upute za upotrebu ovog svijeta (koje mi obično nazivamo vedskim sustavom ili varnasramom) danas ne funkcioniraju. Društvena pravila koja daje Bog Osobno jednako su trajna kao i prirodni zakoni koje daje Bog Osobno.

Pitanje je samo hoće li ih danas itko primijeniti kako bi mogao osjetiti njihovu dobrobit. Za sada možemo samo ustanoviti kako stvari idu debelo naopako kada ih ne primjenjujemo. Pa onda u ISKCON-u imamo stopu razvoda braka koja uspješno konkurira onoj izvan njega. Jer sadhaka koji još nije nadišao gune i ne nalazi jedino zadovoljstvo u veličanju Svevišnjeg Gospodina, nekako mora organizirati ostatak svog dana koji preostane nakon mantranja i čitanja, a nekako mora urediti i svoje odnose sa članovima obitelji i širom zajednicom. Na temelju čijih pravila ćemo to napraviti? Najvjerojatnije na temelju onoga što nam se čini zgodnim. Dakle, NE na temelju Božjih uputa. Onda nije ni čudo da su posljedice takve kakve jesu.

U ovoj surovoj bici s vlastitom nižom prirodom, svako će nam pomagalo dobro doći. Krišna nam poručuje da je NJegovu božansku eergiju moguće nadići jedino predajom Njemu, dakle poštivanjem Njegovih uputa koje nam razlažu vjerodostojni duhovni učitelji u učeničkom naslijeđu. Nećemo li se puno gombati s Božjim uputama o društvenom životu, možemo se pokušati provući kraticom, ali i ona traži puno energije i truda i ne jamči da se negdje na putu ipak nećemo susresti s tim istim pravilima kao neophodnim. Kratica se zove propovijedanje. Ali, ne jednom mjesečno ili tjedno, već svakodnevno kovanje planova (i njihovo provođenje u djelo) o tome kako Srila Prabhupadu pomoći u njegovoj misiji.

DUBOKO UKORIJENJENO NEPOŠTOVANJE
Tako smo došli i do druge opaske iz publike. Najvažnije nam je zajedništvo. Jest, ima pravo, zajedništvo je jako važno, posebno u Kali yugi, gdje se računaju brojevi jer pojedinici oskudijevaju snagom. No, nije ni Kali blesav. Zna on svoj posao, pa zato najžešće udara upravo u tidsu točku. Razbije li nam zajedništvo, nema ništa od zajedničkog pjevanja svetih imena. A to je put za izlazak iz ovog svijeta. Vedske su nam upute o društvenom životu  iznimno dobrodošlo pomagalo koje povećava naše šanse za uspjeh, ali suština jest Sveto Ime.  Zajedničko pjevanje svetog imena je put kojim nas upućuje Gospodin Caitanya, a u slijedu samospoznatih vodiča koji nas vode tim putem dolazi Srila Prabhupada.

E, sad. Gdje je to naše zajedništvo? Zajedništvo je moguće kad postoji zajednički cilj. Ako je moj cilj moj duhovni napredak, a tvoj cilj tvoj duhovni napredak, trebat će nam netko treći kome ćemo oboje vjerovati i poštivati ga da nas pouči kako smo jedan drugome neophodni za ostvarenje ta dva različita cilja. No, kako danas nitko ne primjenjuje vedska načela, a temeljno je ono o prihvaćanju autoriteta i cijelom spektru različitih stupnjeva poštovanja prema različitim pojedincima, takvu pametnu uputu nećemo moći prihvatiti. Ako ne poštuješ osobu koja ti nešto govori, nema silaska znanja, ne doznaješ zapravo ništa, a pogotovo to nećeš primijeniti u svom životu. Obzirom da to nepoštivanje drugih u ovom dobu seže jako duboko, nećemo primjeniti niti temeljnu uputu o prihvaćanju duhovnog učitelja ili ćemo to učiniti samo površinski, ostajući na razini obreda koji donosi društveni ugled.

Kada bismo doista prihvatili znanje koje nam Srila Prabhupada milostivo nudi (jer ga ničim nismo zaslužili), prisjetili bismo se i upute da je tajna uspjeha u duhovnom životu zadovoljstvo duhovnog učitelja. A Prabhupada je jasno rekao kako ćemo ga zadovoljiti. Da, i dijeljenjem njegovih knjiga (sigurno ste na to sad pomislili), ali u prvom redu time što ćemo zavoljeti Krišnu. Da bismo to uspjeli, moramo početi vježbati danas. Tako da činimo ono što je Krišni drago, ono što je Prabhupadu drago. Onda ćemo imati zajednički cilj zbog kojeg ćemo biti u stanju svoje male udobnosti ostaviti po strani. I djelovat ćemo praktično kako bismo ostvarili zajednički cilj. Kako bismo Srila Prabhupadi pomogli u njegovoj misiji širenja ove jedine životno važne poruke cijelom čovječanstvu, razmišljajući globalno i djelujući lokalno. U svom malom hramu, centru ili nama hatti, nudeći svoje vrijeme, energiju, novac, inteligenciju, strpljenje, spremnost za suradnju s drugima - sve - Prabhupadi, a on će to već ponuditi Krišni. I tako ću ja ostvariti svoj cilj vlastitog duhovnog napretka, a ti svoj cilj vlastitog duhovnog napretka. Dajte, ljudi da probamo i ne odustajemo dok ne uspijemo!!!

Napiši komentar:

Sigurnosni kod Osvježi sigurnosni kod