(Nj.s. Giriraja svami, Kk.4/2007)
U tom trenutku – a tu danas počinjemo čitati – Brahma je sišao i zaustavio ih. Rekao im je: “Vršite žrtvovanje da zadovoljite polubogove, a Indra je kralj polubogova i dio Svevišnjeg Gospodina.” Kasnije će se obratiti Prithuu: “I ti si djelić Svevišnjeg Gospodina te ste ti i on jednaki i ne bi smjelo biti neprijateljstva.” Maharaja Prithu je odustao od vršenja stotog žrtvovanja. Postao je poznat kao vršitelj devedeset i devet žrtvovanja i upravo to koje nije izvršio učinilo ga je slavnim – čak i više od izvršenih devedeset i devet, jer je, zbog mira u kući, odustao od vršenja stotog.
Možemo vidjeti kako su upute Brahme bile praktične. On nije želio neprilike u svemiru. Nije želio da se moćni upravnici u svemiru međusobno svađaju. Nadalje, znao je da je Indra odlučan u namjeri da po svaku cijenu zaustavi stoto žrtvovanje i nije želio da se Indra stoga upusti u još bezbožnija djela. Za Indru je neslavno pokušati zaustaviti religiozne aktivnosti koje su same po sebi slavne, poput stotinu žrtvovanja. A još je bezbožnije preoblačiti se u sannyasija i krasti konja. Stoga je Brahmin savjet bio praktičan. Nije tražio od Indre da prestane biti zavidan. Nije tražio od njega da se prestane odijevati poput sannyasija. On je zatražio od Prithua da ne izvršava stoto žrtvovanje, jer je kralj Prithu bio u stvari duhovno uzvišeniji od kralja Indre.
PAMETNIJI POPUŠTA
Ponekad će netko duhovno napredniji zauzeti ponizan stav da bi pomogao onome tko je manje napredan, da bi se ta manje napredna osoba osjećala mirnijom, a ne potaknutom na vršenje bezbožnih ili grješnih djela. Iako je maharaja Prithu neposredno drugovao s Gospodinom Višnuom, odabrao je ponašati se kao slugin sluga. Gospodin Višnu je osobno došao na njegova žrtvovanja – na svih devedeset i devet. A kada dolazi Svevišnja Božanska Osoba, svi polubogovi i veliki mudraci i sveci dolaze s Njim. Bez obzira što je Prithu imao neposredan odnos s Gospodinom, a i on sam je bio opunomoćena inkarnacija Gospodina, ipak se ponašao kao sluga Gospodinovog sluge – na dva načina. Ponašao se kao sluga Brahme, koji je Gospodinov sluga, tako što je slijedio njegove upute. A djelovao je i kao sluga Indre, stvorivši situaciju koja je bila povoljnija za Indrino predano služenje.
Brahma je istakao dobre Indrine odlike – da je moćan, vođa polubogova, djelić Svevišnjeg Gospodina. Nije ustrajao na njegovim greškama poput zavisti, straha i dvoličnosti. To je važna uputa i nama. Ponekad razmišljamo: “Oh, taj-i-taj je na položaju autoriteta. Mora biti savršen. Ako nije savršen, znači da nije dovoljno dobar.” No, iako je Indra imao tako odgovoran položaj kao kralj raja, gospodar kiše i vođa drugih polubogova (osim Brahme i Šive), ipak je patio od ljudskih slabosti poput zavisti, straha i prijetvornosti.
Na početku Srimad-Bhagavatama čitamo da je Bhagavatam namijenjen onima koji su se oslobodili zavisti (nirmatsaranam satam). To je način za napredovanje u svjesnosti Krišne – odbacivanje zavisti. U molitvama Srinivasa-acarye šestorici Gosvamija: dhiradhira-jana-priyau priya-karau nirmatsarau pujitau – šestorica Gosvamija su bili dragi i poštenima i nitkovima, jer nisu zavidjeli nikome i stoga su bili vrijedni poštovanja (nirmatsarau pujitau). Srila Prabhupada objašnjava da je svatko tko je lišen zavisti vrijedan obožavanja, jer čovjek može biti lišen zavisti samo ako je oslobođen, ako je potpuno čist. Zavist je ono što nas dovodi u materijalni svijet i drži u materijalnom svijetu. Ako ste lišeni zavisti, oslobođeni ste – vi ste čisti bhakta. Dakle, to je cilj. No, iako je Indra bio zavidan, ipak je nastojao služiti. Imao je svojih grešaka i motivi su mu možda bili pogrešni – u nekim slučajevima zaista pogrešni – ali ipak mu je povjerena odgovorna služba i Brahma je želio stvoriti ozračje u kojem će ovaj moći služiti bez uznemirenja.
“TVOJA JE DUŽNOST DA SLIJEDIŠ”
Takav je bio i Srila Prabhupada. Znao je cijeniti svakog pojedinog učenika – svaku pojedinu dušu – i postarati se da ih uključi u Krišninu službu, utemelji ih u službi i zaštiti ih. U vezi autoriteta, Srila Prabhupada je tražio da ih slijedimo. Ponekad bi neki bhakta pitao: “Što ako slijedim nekog vođu, a taj mi da krive upute?” Srila Prabhupada bi odgovarao: “Ipak ga trebaš slijediti. Možeš se žaliti – kao u pravosudnom sustavu – ako si nezadovoljan odlukom nižeg suda, možeš se žaliti višem sudu – no u međuvremenu moraš slijediti.” “Ali, što je s mojim napretkom?” A Srila Prabhupada bi odgovarao: “Tvoj napredak će biti isti,” jer ti ustvari ne slijediš pogrešnu uputu svog nadređenog. Da, u izvjesnom smislu je slijedite, no ustvari slijedite Prabhupadinu uputu da surađujete s nadređenim i stoga je vaš napredak isti. “Ali, što ako nadređeni stalno daje krive upute?” Srila Prabhupada je odogovorio: “Ja ću ga upozoriti ili ću ga smijeniti, ali ipak, tvoja dužnost je da ga slijediš.”
PRABHUPADA JE VJEROVAO U TIMSKI RAD
Takva disciplina je potrebna i ovdje vidimo na razini svemira da iako je Indra bio u krivu – djelujući na osnovu zavisti i postupajući protivno religijskim načelima – Brahma ga je ipak želio zaštititi na njegovu položaju i službi i želio je mir među moćnim upraviteljima svemira. Srila Prabhupada je to također činio. Na nesreću je mnogo vremena gubio na rješavanje nesuglasica među bhaktama. Činio je to zaista često. Sjećam se, jednom je Hamsaduta prabhu došao iz Hyderabada. Bio je jako uznemiren. Ušao je u Prabhupadinu sobu i Prabhupada ga je strpljivo slušao satima, sve do kasno u noć. U Hyderabadu su bile tri vrlo snažne osobnosti: Hamsaduta prabhu, Tejiyas prabhu i Mahamsa prabhu. Nešto kasnije, Tejiyas prabhu je došao u Bombay. Nije se žalio Prabhupadi, no meni je ispričao sve što je doživio s drugim vođama. Osjetite suosjećanje prema svima njima, jer svi su oni željeli služiti Prabhupadu. Ipak, bilo je trzavica. Tejiyas mi je rekao nešto što nikada ranije nisam čuo – i to me zaista pogodilo. Prabhupada je svoj trojici naredio: “Sastanite se, posvađajte se kao psi i mačke, i kad se složite, krenite u akciju.” (smijeh) Prabhupada je imao vjeru u proces zajedničkog rada u grupi. To je zapisano i u šastrama: kalau sanga sakti – u Kali-yugi čovjek dobija snagu, ili moć, u društvu, u zajedničkom djelovanju.
NAŠA MISIJA
Dakle, to je naša misija. Naša misija je postati svjestan Krišne i širiti svjesnost Krišne, no da to činimo treba nam podrška. Treba nam međusobna podrška. Stoga ne bismo trebali biti tako usredotočeni na mane – “Oh, on je zavidan” ili što već – nego bismo trebali vidjeti da on nastoji služiti Krišnu.
To je također jedna od glavnih misli koje su mi prošle glavom dok sam sinoć gledao taj film: kakvu žrtvu su podnijeli ti bhakte, kakvu službu su napravili. Oni su tako slavni. Čak i ako su na svom putu imali teškoća, to ne umanjuje ono što su učinili za Srila Prabhupadu. To ne umanjuje njihovu ljubav prema njemu. Materijalna energija je vrlo snažna. Vrlo snažna. Postoje mnogi izuzetni bhakte, poput mnogih lidera ovdje, koji se nikada nisu pokolebali u svojih trideset godina služenja. No, kada vidimo kakvu su žrtvu podnijeli ovi drugi bhakte, kakvu su službu učinili, koliko su ljubavi prema Prabhupadi imali, čak i ako su se spoticali na putu ili pali, to nije tako važno. Gledajući video, razmišljao sam: “To uopće nije važno. To nema nikakvog značaja.” To je ono što kaže Gospodin Krišna u Bhagavad-giti: api cet su-duracaro… čak i ako netko čini najodvratnije stvari, ako je pravilno utemeljen, što znači u skladu sa šastrama, da prihvaća Krišnu kao Svevišnju Božansku Osobu, sebe kao vječnog Krišninog slugu i čisto predano služenje Krišne kao cilj svog života – ako je netko ispravno utemeljen, smatraju ga sadhuom – smatraju ga svetim.
PRABHUPADINI SADHUI
Neki bhakta je u filmu spomenuo: “Prabhupada nas je predstavljao kao sadhue. Ove mladiće i djevojke iz Amerike u Europe predstavljao je kao sadhue. Želio je da ih ljudi u Indiji prihvaćaju kao sadhue isto kao što su prihvaćali sve one yogije i svamije kojih je u Indiji bilo bezbroj. Ovdje vidimo da čak i ako netko padne, i dalje se smatra sadhuom. Sve dok je i dalje uvjeren: Krišna je Svevišnja Božanska Osoba i ja sam Njegov vječni sluga,” njega smatraju svetom osobom.
Naravno, ne želimo pasti. Moramo se potruditi najbolje što možemo da ne padnemo. I moramo pomoći jedan drugome da ne padnemo. Družimo se s pravim osobama i slijedimo duhovna načela – mantramo krugove, proučavamo spise i klonimo se uvreda – tako da ne padnemo. Ovdje mislim na Srila Prabhupadinu uputu: ”Ne govorite besmislice. Ne gubite vrijeme. Ako imate vremena, pjevajte Hare Krišna.” Moramo biti liberalni u odnosima s drugima, no moramo biti strogi prema sebi.