Sacinandana svami (Krsna-katha 8/2010): Sambandha je spajanje Gospodina i jiva-atme. Kako uključiti Krišnu u svoju duhovnu praksu?
Sacinandana svami (Krsna-katha 8/2010): Sambandha je spajanje Gospodina i jiva-atme. Kako uključiti Krišnu u svoju duhovnu praksu?
Razmislimo o svom odnosu s Krišnom. Sambandha je spajanje Gospodina i jiva-atme. Kako uključiti Krišnu u svoju duhovnu praksu? Što znači, primjerice, uključiti Krišnu u kirtan? Što znači uključiti Krišnu u japu?
Ukoliko želite uključiti Krišnu u svoje mantranje, trebate Krišni dati jedan poklon, svoju punu pozornost. U Srimad-Bhagavatamu je rečeno: “Stoga posvećenik treba s nepodijeljenom usredotočenošću pjevati Moje ime i slušati o Meni.” Dakle, trebamo s privrženošću misliti o značenju mantre: “O, moj Gospodine, molim Te, daj mi da Te služim.”
Kada radite kirtan, zaista morate ući u mantranje svetog imena, jer vam inače preostaje samo lupanje metala i vibriranje kože i gline. Morate naučiti Krišni dati svoju pažnju dok radite to ili bilo koju drugu službu za Krišnu.
Tu je vrlo važna meditacija Srila Visvanathe Cakravartija Thakure koju navodi u komentaru na Srimad-Bhagavatam. Morate misliti: “O, dragi moj Gospodine, donio sam ovo za Tebe. Molim Te, prihvati.” Prabhupada je održao predavanje o ponudi hrane Krišni i pri tom je rekao: “Dragi Gospodine, donio sam ovo za Tebe. Molim Te, prihvati.” I onda je zaplakao. To je način da Krišnu pozovete u svoj pusti materijalni život. Morate obratiti pažnju za vrijeme svoje jape i morate obavljati službe na svjestan način. “Dragi moj Gospodine, ja sam tako beznačajan. Donio sam drugu beznačajnu stvar za Tebe. Molim Te, prihvati je.” To je značenje Hare Krišna maha-mantre.
Razvijanje ovakvog odnosa s Krišnom neprekidni je izazov o kojem pojedinac mora razmišljati svaki dan u svome životu. Ova se sambandha ne radi samo kada se pridružimo pokretu i obavljamo propisane djelatnosti. Sambandha je nešto o čemu valja razmišljati svaki dan, u svakoj svojoj duhovnoj praksi. Tek tada smo svjesni Krišne. U namjeri da razvije sambandhu s Krišnom, pojedinac mora napustiti kamu (požudu) i dambhu (ponos).
TKO STE VI?
Postoji jedna vrlo važna uputa u Kena Upanisadi. Jednom su se polubogovi sastali na brdu da otkriju tko je vrhovni. Dok su tako raspravljali, ugledali su na drugoj planini blistavo biće pa su onamo poslali jednoga od svojih. Njegovo ime bilo je Vayu. Vayu je došao ispred tog svjetlećeg bića i rekao: “Smijem li Vas pitati za Vaš identitet? Tko ste Vi?”
U izvjesnim kulturnim krugovima manje važna osoba mora se prva predstaviti i tek tada može zatražiti od sebi nadređenoga da se predstavi. Stoga je osoba rekla: “Mislim da nije u redu da me to pitate prvi. Molim Vas, prvo Vi objasnite tko ste Vi.”
Vayu je rekao: “Ja sam bog vjetra Vayu.”
“O, stvarno? Što možete učiniti? Dajte neko daljnje objašnjenje! ”
“Mogu pomaknuti sve u svemiru.”
“Možete sve pokupiti i baciti u zrak?” upitalo je biće. “Ne vjerujem u to.” Biće je uzelo jednu malu slamku, stavilo ju pred Vayua i reklo: “Molim Vas, pomaknite ovo.”
Vayu to nije smatrao velikim izazovom i poželio je odmah otpuhati slamku, ali ona se nije pomakla. Tada je pokušao upotrijebiti više snage, ali ni to ju nije pomaklo. Onda je upotrijebio još više snage i na kraju je upro svom svojom snagom da pomakne tu beznačajnu slamku, ali nije uspio.
“O, mislim da niste kvalificirani. Molim Vas, idite”, reklo je biće, “pa ni slamku ne možete pomaknuti.”
Vayu se vratio polubogovima i rekao: “U nazočnosti onoga bića sva moja snaga je iščezla.”
Tada su izabrali Agnija da otkrije tko je to biće. Ono je od Agnija zatražilo da se predstavi te je Agni vrlo ponosno rekao: “Ja mogu spaliti sve u svemiru.”
Biće je ponovno izvadilo komadić slamke i reklo: “Molim Vas, spalite ovu slamku.”
Agni je pokušao svom svojom snagom, ali uopće nije bio uspješan. Morao se vratiti, a da nije otkrio identitet bića.
Indra je također bio poslan i nije uspio, pa je biće polubogovima poslalo Parvati, najljepšu damu, a ona je poučila Indru. “Ne možete shvatiti biće na drugoj planini. Znajte da je to Svevišnja Božanska Osoba čijom moći svi polubogovi djeluju.”
SVE ZAHVALJUJUĆI KRIŠNI
Ako želite razvijati svoj odnos s Krišnom, morate razmišljati da se sve što radite događa zahvaljujući Krišninoj moći. Kada se pokrećete, to je zbog Krišnine ljubazne moći; kada pjevate, to je zbog Krišnine milosti; kada kuhate, zahvaljujući Krišninoj moći imate inteligenciju izabrati pravi začin. Hajde da svaki dan ovako razmišljamo.
Jednom u dhami tijekom parikrama, bio sam vrlo slab zbog vlage u zraku, ali sam htio napraviti harinam pa sam zamolio Gospodina: “Molim te, Gospodine moj, daj mi snage da pokrenem ovo slabo tijelo u parikram.” Bilo mi je sasvim jasno da se krećemo samo zahvaljujući Gospodinovoj moći. Ali obično postoji toliko dambhe, toliko ponosa, da zaboravljamo kako sve što činimo u služenju gurua i Krišne možemo zahvaliti Gospodinovoj moći.
Kada živite svoj život u ovom raspoloženju, oslobodit ćete se straha.
Satsvarupa Maharaja piše vrlo zanimljivo o ovoj poanti našeg odnosa s Gospodinom Krišnom:
“Ako razvijemo svoj odnos s Gospodinom Krišnom, zaboravit ćemo na takozvano prijateljstvo, društvo i ljubav. Takav je zaborav dobrodošao. Kad spoznamo da smo duh i da je Krišna Vrhovni Duh, znamo da bliski odnos trebamo uspostaviti s Njim, a ne s ovim tijelom.“
ZA SAD JOŠ NE ZNAMO TKO SMO
Nektar predanosti daje nekoliko važnih izjava o odnosu s Gospodinom Krišnom. Prvo, tvrdi da se odnos zasniva na duhu, a ne tijelu. Čitajući ga, učimo o pet odnosa ili rasa s Krišnom i o zanimljivim službama koje čisti posvećenici čine za Krišnino zadovoljstvo u duhovnom svijetu. Uz to, učimo da svatko od nas ima vječni, specifičan odnos s Krišnom. Imamo s Njim rasu, ali još ne znamo koja je. Detalje svoje rase naučit ćemo tek kad usavršimo svoju predanost Gospodinu slijedeći naredbe duhovnog učitelja. “Kad pojedinac spozna ponešto o svojemu izvornom odnosu sa Svevišnjom Božanskom Osobom, shvaća svoj izvorni položaj i želi ga ponovno uspostaviti, bilo kao Krišnin prijatelj, sluga, roditelj ili ljubljeni. To se zove lalasamayi, odnosno velika želja da se dostigne prirodan položaj. Ovaj stadij lalasamayi dolazi kao dio stadija savršenog oslobođenja, koji se tehnički zove svarupa-siddhi, u kojemu živo biće shvaća, zahvaljujući savršenom duhovnom napretku i otkrovenju, svoj izvorni odnos s Gospodinom.” (Nektar posvećenosti, str. 81.)
Prirodno je da trebamo razviti želju za izravnim služenjem Krišni. Koje službe će to biti? To ovisi o našem ukusu. Kako ćemo razviti ukus? “Pojedinac treba osjećajno moliti i željeti da Gospodinu pruži svoj poseban oblik službe. To je učenje svih velikih posvećenika, a osobito Gospodina Caitanye.” (Nektar predanosti, str. 83.)
CIJENA ZA SUSRET S KRIŠNOM
Srila Prabhupada piše: “Drugim riječima, trebamo naučiti kako se plače za Gospodinom. Pojedinac treba naučiti tu jednostavnu tehniku i treba snažno željeti i istinski plakati za tim da se uključi u izvjesnu službu. To se zove laulyam i takve suze cijena su najvišeg savršenstva. Kad pojedinac razvije ovu laulyam ili iznimnu žeđ za susretom s Gospodinom i služenjem Njemu na poseban način, platit će cijenu za ulazak u kraljevstvo Božje.”
Ali, ako smatramo da to možemo brzo učiniti, bez plaćanja, Nektar predanosti nas upozorava na zamke preuranjene želje za savršenstvom:
Nitko ne bi trebao prisvajati vječni odnos s Krišnom ukoliko nije oslobođen. U uvjetovanu stanju, posvećenici moraju obavljati propisane dužnosti u skladu s preporukama iz kodeksa za posvećeno služenje. Kad ostvarimo zrelo posvećeno služenje i postanemo spoznata duša, doznat ćemo svoj vječni odnos s Krišnom. Ne smijemo pokušavati uspostaviti nekakav odnos na izvještačen način. U vrlo ranim stadijima ponekad se dogodi da požudan, uvjetovan pojedinac umjetno pokušava uspostaviti odnos s Krišnom u romantičnoj ljubavi. Rezultat toga je da postaje prakrita-sahajiya, osoba koja sve uzima jeftino. Iako takvi ljudi katkad jako žele uspostaviti odnos s Krišnom u romantičnoj ljubavi i dalje vode ogavan uvjetovan život u materijalnom svijetu. Onaj tko je uistinu uspostavio svoj odnos s Krišnom više ne djeluje na materijalnoj razini i nema mjesta kritici njegova karaktera. (Nektar predanosti, str. 316.-17.)
Što se tiče nepromišljene želje da uđete u savršen odnos s Krišnom, Prabhupada je rekao: “Prvo zasluži, onda želi.”
13. listopada 2000.