(The Harmonist, prosinac 1931.)
Inicijacija ne isključuje mogućnost povratka početnika na ne-duhovnu razinu ako ovaj popusti u svojim naporima ili se nedolično ponaša. Inicijacija stavlja osobu na pravi kolosijek i također daje inicijalni poticaj da bi ona krenula naprijed. Ipak, ona ne može održati osobu u pokretu, ako ona ne uloži vlastiti dobrovoljni napor. Također, priroda početnog poticaja se razlikuje ovisno o stanju primatelja. Iako nam milost dobrog učitelja omogućuje letimičan pogled na Apsolut i put za dostizanje Njega, sjeme koje je posijano zahtijeva jako pažljivo njegovanje pod vodstvom učitelja kako bi proklijalo i izraslo u drvo koje daje sjenu i plodove.
Ako duša sama od sebe ne izabere služiti Krišnu nakon što je dobila djelatnu ideju vlastite prave prirode, ne može dugo zadržati duhovnu viziju. Krišna nikada ne prisiljava dušu da Ga služi. Ali inicijacija nikada nije posve uzaludna. Ona mijenja učenikov pogled na život. Ako on griješi nakon inicijacije može pasti na nižu razinu nego neinicirani. Čak i ako se privremeni padovi dogode i nakon inicijacije oni obično ne spriječavaju krajnje izbavljenje. I najmanje svjetlucanje znanja o Apsolutu ima dovoljno snage da korjenito i trajno promjeni naše mentalno i fizičko stanje u potpunosti, a ovo svjetlucanje se ne može potpuno ugasiti osim u posebno nesretnim slučajevima.
Neodlučnost u slijeđenju
Bez ikakve je sumnje za inicinanu osobu, ako to želi, izvedivo slijediti upute učitelja koje ga vode sporim koracima do Apsoluta. Dobar je učitelj uistinu izbavitelj palih duša. Jako je rijetko da moderna i kulturna osoba osjeti potrebu da se podredi nekom drugom, posebno u pogledu duhovnih tema. Takva se osoba ipak rado podređuje uputama liječnika kako bi izliječila svoje tjelesne bolesti koje se ne mogu zanemariti bez ozbiljnih posljedica koje su očigledne svima. Zlo koje je rezultat našeg zanemarivanja oboljenja duše ima prirodu paralize, obmanjuje naše razumijevanje i spriječava prepoznavanje njega samog. Njegova ozbiljnost se ne prepoznaje jer naizgled ne ometa naše svjetovne aktivnosti toliko izravno kao fizička oboljenja. Stoga je svaki prosječno kulturan čovjek slobodan postavljati pitanja, iako ne shvaća goruću nužnost potčinjavanja za liječenje duhovnih bolesti u rukama stvarno sposobnog liječnika.
Čemu formalna inicijacija?
Često se postavljaju pitanja poput ovih:
„Zašto je uopće potrebno podrediti se nekoj određenoj osobi ili pristati na neki određeni obred u svrhu spoznaje Apsoluta koji je po prirodi neograničen i bezuvjetan? Zašto bi Krišni trebala naša formalna objava naše podređenosti Njemu? Zar ne bi bilo velikodušnije i logičnije da nam dozvoli da živimo slobodnim životom u skladu sa svojom izopačenom prirodom koja je također Njegova kreacija? Zašto bi nas Njemu trebala predstaviti neka treća osoba, ako smo već pristali na to da je naša dužnost da Ga služimo? Zašto je nemoguće služiti Krišnu izravno?”
U razumijevanju spisa bilo bi bez sumnje jako prikladno i korisno biti podučavan od strane dobrog učitelja koji je dobro proučio spise, ali ne trebamo se nikada podrediti nekome do mjere koja bi omogućila nitkovu priliku da nam stvarno učini nešto nažao. Loš učitelj je poznata pojava. Neobjašnjivo je kako ti gurui koji žive otvoreno u grijehu uspijevaju ipak zadržati neupitnu vjernost svojih kulturnih učenika.
S obzirom na to, možemo li okriviti bilo koju osobu koja oklijeva predati se bezuvjetno učitelju, bilo da je on dobar ili loš? Naravno, potrebno je biti poprilično siguran u vjerodostojnost osobe prije nego što ga čak i probno prihvatimo kao svog duhovnog vodiča. Učitelj treba biti osoba koja izgleda da posjeduje one odlike koje će mu omogućiti da popravi naše duhovno stanje.
Takve i slične misli će se najvjerojatnije pojaviti kod većine osoba koje su primile englesko obrazovanje kada ih se zamoli da prihvate pomoć od bilo koga kao njihovog duhovnog učitelja. Literatura, znanost i umjetnost Zapada naglašavaju načelo slobode osobnosti i osuđuju mentalitet koji nas vodi ka predaji osobi, ma kako ona bila superirornija. Čovjek sam bira svoj put. Oni nam utuvljuju neophodnost i visoku vrijednost vjere u sebe.
Uvjeti predaje
Ali dobar učitelj zahtjeva našu iskrenu i potpunu vjernost. Dobar učenik se potpuno predaje stopalima učitelja ali njegova potčinjenost nije ni nerazumna niti slijepa. Potpuna je pod uvjetom da učitelj nastavlja biti u potpunosti dobar. Učenik ima pravo prestati biti vjeran svome učitelju onog trenutka kada postane uvjeren da je učitelj pogrješivo biće poput njega samog. Niti će dobar učitelj prihvatiti bilo koga kao svoga učenika, posebno ako ovaj nije spreman da se potpuno preda. Dobar učitelj ima obavezu odbaciti učenika koji nije spreman iskreno slijediti njegove upute u potpunosti. Ako učitelj prihvati nekoga tko odbija biti u potpunosti pod njegovim vodstvom ili ako se učenik potčini učitelju koji nije potpuno dobar tada su takav učitelj i takav učenik osuđeni na pad sa svog duhovnog položaja.