Urmila devi dasi (Krsna-katha 07/2007): Mentalitet vaišnave ne bi smio biti takav da traži donju granicu prihvatljivoga tako da opravda svoj položaj milimetar iznad linije.
Urmila devi dasi
Krsna-katha 07/2007
Mi, gaudiya-vaišnave i članovi ISKCON-a, bismo svakako trebali znati što je grješno, a što nije. Općenito uzevši, grijeh je sve ono što ne činimo 1) za Krišnu, 2) sa željom da to činimo za Njegovo zadovoljstvo, ne traživši ništa zauzvrat, i 3) bez ikakva prekidanja u služenju. Takva čista bhakti je priroda duše i sve ostalo je neistinito i grješno.
No, postoje razne vrste i stupnjevi grijeha. Iako je mačka životinja, a i pas također, ne možemo zaključiti da je stoga mačka jednaka psu. Na isti način, ne možemo reći da su dva grješna djela istovjetna samo stoga što su grješna. Ubojstvo je drugačija vrsta grijeha od krađe, a postoje i razni stupnjevi oba ta čina, s različitom težinom i posljedicama. Ubojstvo s predumišljajem nije iste težine kao i ubojstvo bez predumišljaja, a ubojstvo s predumišljajem je drugačija vrsta grijeha no što je oružana pljačka, koja je opet drugačija od provale.
Da bi se uvjetovane duše postupno uzdigle, više razine grijeha se smatraju pobožnima. Drugim riječima, misli, osjećaji i ponašanja, koja se u nekoj mjeri smatraju grijehom, mogu nas voditi ka bhakti ako su povezane s bhakti pod nadzorom vjerodostojnog gurua. Narada Muni je poučavao: Zar sredstvo koje se primijeni u terapiji ne liječi bolest koju je uzrokovalo to isto sredstvo?
U tom smislu, postoje vrste i stupnjevi nezakonitog seksa. Činjenica da ih možemo svesti u kategoriju nezakonitog ne znači da su jednaki, niti će za posljedicu imati istu vrstu i snagu reakcije. Neke vrste nezakonitog seksa će osobu odvesti samo do viših planeta.
KAO PREHRANA
Usporedimo to s različitim načinima prehrane. Najuzvišenija prehrana je jesti hranu koju su uzgojili, pripremili i ponudili prvoklasni bhakte. Ponudu bi trebalo predati Božanstvima koji imaju najviši redovni standard obožavanja. Dok jedemo, trebali bismo s ljubavlju meditirati na Krišninu milost. Ipak, svi priznajemo da postoje niže razine koje su još uvijek prihvatljive za dobrostojećeg vaišnavu. Iako striktni bhakte kuhaju hranu i nude je Bogu, tu hranu su možda uzgojili karmiji, ili smo možda prisiljeni ponuditi hranu u uvjetima gdje redovno obožavanje nije moguće, npr. kad putujemo. Onaj tko nudi hranu koju su uzgojili i skuhali abhakte, nema baš jako visok standard, no to još uvijek, općenito uzevši, možemo smatrati prihvatljivim. Još ispod tog standarda je vegetarijanac koji jede prasadam samo kad mu je pristupačan. I takav standard je još uvijek bolji od jedenja mesa. Potom, postoje stupnjevi i unutar grješnog jedenja mesa. Jesti jaja nije tako grješno kao jesti meso koze, koje nije tako grješno kao jesti kravu ili ljudsko biće. Ne može se nikako poistovjećivati meso krave ili čovjeka s vegetarijanskom hranom ponuđenom Krišni, no pripremljenom od strane karmija ili polu-bhakte pa ponuđeno na relativno jednostavan način.
SEKS POVEZAN S KRIŠNOM
Glede seksualnosti, suština je u tome da seks treba biti povezan sa zadovoljstvom Krišne koji je funkciju seksa i zamislio kao povezanu sa stvarnjem. Kao glavni kriterij za ispravan seks u šastrama se navodi začeće. Tako začetu djecu treba odgajati kao posvećenike. Najbolji trening je da se djeca rađaju u braku. Ograničavanje takvog seksa na brak donosi dobrobiti i roditeljima, jer praktično i mentalno povezuje zadovoljstvo s odgovornošću i služenjem. Pozitivno je dalje ograničiti seks samo na doba koje je povoljno za začeće, a dalje ograničenje odnosi se na svjesnu pripremu umnog stanja roditelja. Što je seksualni život bliži idealu odgovornosti i služenja, kako prema partneru, tako i prema djeci, to je manje zapreka za razvoj bhakti. Što se više udaljimo od tog ideala, to bhakti postaje sve težom iako, teoretski gledano, bhakti ne ovisi o materijalnim okolnostima. Postoje seksualna ponašanja koja se po svojoj prirodi nikako ne mogu ponuditi kao služenje i stoga su velike prepreke na putu bhakti, baš kao i hrana koja se ne može ponuditi.
Mentalitet vaišnave koji teži osobnoj čistoći ne bi smio biti takav da traži donju granicu prihvatljivoga tako da opravda svoj položaj milimetar iznad linije. Naprotiv, u našem životu trebamo težiti najvišoj razini koju možemo održati na našem trenutnom stupnju spoznaje i odvojenosti, uvijek tragajući za višom čistoćom i ljubavi prema Krišni.
No, najvažniji element našeg duhovnog napretka je pjevanje svetog imena. Nikome ne zabranjujemo da mantra, čak ni onima koji jedu kravlje meso. Dok osoba iskreno i pažljivo mantra, prirodno će izgubiti svaku želju za bilo čime izuzev Krišninog zadovoljstva i svi oblici osobnog uživanja u osjetilima postat će odvratni.