Ovaj je svijet jedan veliki Monte Carlo u kojemu je namješteno da svi izgube. To je samo igralište za uvjetovanu dušu koja traži s čime bi se igrala i muči se kako bi do toga došla. Malo se poigra, zatim to slomi ili baci. Onda traži nešto drugo. To se naziva požudom. Misliti da ovdje postoji nešto sa čime bismo se mogli igrati i što će nas trajno usrećiti. Mislimo da je uživanje jedna velika igra. Da, to i jest igra – u kojoj svi gube. Gubimo vrijeme, energiju, inteligenciju. Samo gubimo. Gubimo sreću. No, toliko smo zbunjeni obmanjujućom energijom da mislimo: „Ovoga ću puta igrati i dobiti.“
(Prahladanda svami, KK 05/2013)