Krsna-katha, 8/2000
Ponuda H.H. Sivarama svamija za vyasa-puju Srila Prabhupade 1994. pruža jedan od najdubljih, najdirljivijih i najinspirativnijih portreta Srila Prabhupade i njegova utjecaja na cijeli svijet. Možda ste ga već i pročitali, no to je jedno od onih vječnih remekdjela u kojima možemo uživati uvijek iznova, osjećajući se duhovno oživljenima, zahvalnima i poniznima.
Krsna-katha, 8/2000
Ponuda H.H. Sivarama svamija za vyasa-puju Srila Prabhupade 1994. pruža jedan od najdubljih, najdirljivijih i najinspirativnijih portreta Srila Prabhupade i njegova utjecaja na cijeli svijet. Možda ste ga već i pročitali, no to je jedno od onih vječnih remekdjela u kojima možemo uživati uvijek iznova, osjećajući se duhovno oživljenima, zahvalnima i poniznima.
Dragi Srila Prabhupada,
Molim te primi moje ponizno poštovanje pred tvojimbožanskim lotosovim stopalima. Odajem ti svu počast prigodom dana tvoje pojave. Dok sam sastavljao ovu ponudu tebi, bavio sam se istovremeno i svojom redovitom korespondencijom. Jedno se pismo naročito isticalo te ga prilažem ovdje za tvoje zadovoljstvo.
Dragi Sivarama svami, Hare Krišna.Molim primi moje ponizno poštovanje.
Sva slava Srila Prabhupadi. Nadam se da mi ne zamjeraš što ti pišem. Nikada ranije nisam pisala nekom duhovnom učitelju. Ti me ne poznaješ. Zovem se bhaktin Dora i živim u Pecsu (Mađarska). Imam 14 godina i živim kod kuće s majkom i starijom sestrom. 1992. sam s prijateljicom otišla na Hare Krišna festival. Nije mi bilo baš zanimljivo, ali mi se dopalo pjevati i plesati na kraju. Nakon festivala kupila sam knjigu “Nauka o samospoznaji”. Ne znam zašto sam to učinila, inače nikad ne čitam. Mislim da je to bilo zbog pjevanja. Odnijela sam knjigu kući i zaboravila na nju. Jednog dana ju je moja majka pronašla i jako se naljutila na mene. Mislila je da čitam takve stvari, a članovi naše obitelji su strogi katolici. Smatrali su da je svjesnost Krišne neka vrsta “pranja mozga”. Ja zapravo i nisam čitala tu knjigu, sasvim sam je zaboravila, no nekako se jednostavno “pojavila”. Moja majka ju je namjeravala baciti.U tom trenutku se u kuhinji nalazila moja baka, stara 68 godina, koja živi u stanu iznad nas. Ušla je i uzela knjigu. Pogledala ju je i oštro me ukorila. Mislila sam da je time stvar završena. Nije me baš bilo briga jer sam tad još bila jako u mayi.
Tjedan dana kasnije čula sam majku i baku kako razgovaraju. Baka je govorila kako to nije obična knjiga. Rekla je da Prabhupada govori ono što je govorio i Isus Krist i da je Krišna Bog. Bila sam jako iznenađena. Rekla je da trebamo slušati što kaže Prabhupada i mantrati Hare Krišna, jer da je to religija za ovo doba. Mnogo se govorilo o tome kako kršćanstvo više ne postoji i kako nitko ne slijedi Bibliju, no ono što je Prabhupada rekao bilo je čisto i savršeno.
Stvari su od tada poprimile novi tijek. Jednog dana je baka posjetila lokalni nama-hatta centar i počela mantrati na brojanici. Počela je kupovati sve Prabhupadine knjige, jednu za drugom. Trošila je svu svoju mirovinu na ono što je nazivala “prekrasnim, svetim Bhagavatamom”. Ponekad je jela samo krumpir, jer drugo nije imala, no nastavila je kupovati knjige. Bhakte su čak došli u njen stan i pomogli joj urediti oltar. Kad sam se popela do nje, vidjela sam da su skinuli sve stare slike i svuda postavili slike Krišne.
To je bio početak. Jedne noći baka je usnila Prabhupadu. Tada se nešto s njom dogodilo. Ne znam što, no postala je puna oduševljenja. Počela je uključivati cijelu obitelj, ne samo mene, majku i sestru, već i njena dva sina, njihove žene i šestoro djece, kao i svoju braću sestre i rođake. Ranije je sa sobom uvijek nosila Bibliju i navodila stihove iz nje. Sada nosi Bhagavad-gitu i citira “dobrog gospodina Prabhupadu”. Postala je pravi transcendentalni napasnik. Svatko u obitelji morao je mantrati najmanje jedan krug dnevno. Pored toga, baka je natjerala svakoga da postane vegetarijanac, uključivši i mog psa Sikru. Hranu nudimo pred slikom Prabhupade i Gospodina Caitanye.
Sada i ja polako izlazim iz maye, mantram i pomalo čitam. U školi se moji prijatelji zanimaju za Krišnu jer znaju da sam bhakta. Cijela obitelj sada odlazi na nama-hattu, svih šesnaestero nas. Tijekom Božićnog maratona svi smo se okušali u dijeljenju Prabhupadinih knjiga. Čak je i baka uzela knjige na tržnicu i nudila ih prodavačima. Svatko je se boji jer je neustrašiva. Svi misle da je poludjela, no ona se ne obazire na to. Sada štedi za put do Budimpešte, da vidi novoustoličena božanstva. Čula je da su Gospodin Caitanya i Gospodin Nityananda “došli” u Mađarsku i da ih bhakte ovdje obožavaju. Kaže da želi vidjeti Boga barem jednom u životu.
Na ovogodišnjem Hare Krišna festivalu ti si se, nakon kirtana, obratio gostima. Sigurno se sjećaš moje bake. Došla je i sjela odmah do tebe i postavljala ti mnoga pitanja. Kad si na kraju ustao, čak ti je poljubila ruku, sjećaš li se? I ja sam te željela nešto pitati, no bilo me je sram. Mogu li ti sada postaviti pitanje? Nadam se da mi ne zamjeraš, maharaja.
Želim znati kakav je čovjek bio Srila Prabhupada. Sigurno je bio jako drag Krišni da je ovu poruku pronio cijelim svijetom. Kakve su to knjige koje su toliko izmijenile moju obitelj? Kako je moguće da on tako moćno govori kroz njih? Mora da si jako sretan što si njegov učenik. On je jako velik čovjek. Ponekad baka plače dok mantra pred Krišninom slikom. Kako Prabhupada to izvodi? I ja želim tako plakati. Baka sanja Prabhupadu, a ponekad i razgovara s njegovom slikom. Premda na koricama knjige piše da je umro, je li Prabhupada doista mrtav ili još živi? Misliš li da ću ga jednom sresti?
Željela bih jednog dana biti dobar bhakta i pomoći tebi i Prabhupadi širiti svjesnost Krišne. Možeš li mi, molim te, odgovoriti na moje pitanje?
Tvoj sluga
bhaktin Dora
Srila Prabhupada, kakav si to znamen milosti dao toj staroj gospođi koju sam samo površno upoznao, a koji nikad nisi dao meni? Nikad te nije srela, nikad nije vidjela bhakte, nisi je ni inicirao. Kakvu to milost daješ njoj, a ne daš meni, “tvome sretnom učeniku”? Kakvo si nadahnuće dao toj baki u onom njenom snu, nakon što te je upoznala prije samo nekoliko mjeseci? Što si pokrenuo u njenom srcu što je izmijenilo njen život na samom kraju? Što ju je odvratilo od banalnosti i tradicije i promijenilo njen svijet? Bez razumijevanja, bez druženja, bez podrške institucije. Hrabrosti nemam, za promjene nemam snage.
Srila Prabhupada, želim znati što joj govoriš s tvoje slike dok razgovara s tobom. Ja imam mnogo slika. Ti mi se ne obraćaš kroz njih. Premda svakodnevno obožavam božanstva i dalje Ih vidim kao da su od mramora ili drveta. Kako je ova starica tako čvrsto uvjerena da je Bog “došao” u njenu zemlju? Zašto i meni nisi dao takvu viziju? Gdje je stekla takvo uvjerenje da će je hodočašće u glavni grad dovesti do cilja njenog života?
Još samo nešto, Srila Prabhupada. Kako je moguće da Dorina baka plače dok mantra pred slikom? Kako to postižeš? I ja želim tako plakati. Kad ćeš mi udijeliti tu milost?
Srila Prabhupada, ovo je pismo jedne djevojke koja je došla u dodir s tobom. Koliko još milijuna ima takvih duša koje će se tek javiti, koje svaki dan imaju neposredno iskustvo tvoje milosti, koje čitaju tvoje knjige s nepokolebljivom vjerom, kojima se ti obraćaš u snovima i s tvojih slika, čije si živote naprasno izmijenio i nagrađuješ ih suzama dok pjevaju sveta imena?
Koliko samo ljudi nadilazi ograničenja pravila i propisa u čvrstom čamcu tvoje milosti i uživa svjesnost Krišne u ozračju izvan domašaja logike i argumenata?
Mislim da te ti ljudu sreću svaki dan. Kako da i ja sam postanem sretnik kao i oni? Kad ćeš i meni pružiti tu posebnu milost koju daješ njima? Ako je ne mogu dobiti neposredno, čak i ako te preklinjem za nju, tada ću služiti takve duše koje su dosegle tvoju misiju. Nudit ću im prasadam, davati im tvoje knjige i pokazivati im kako ih primijenjivati. Mantrati ću s njima. Nadam se da ću tako dobiti nov pogled na tvoju veličinu čak i ako je možda nikada neću moći shvatiti.
Tvoj beznačajni sluga
Sivarama svami