(Krsna-katha 02/2001):
Tribhuvannath das
Tih prvih dana uglavnom nismo imali ni knjiga, ni restorana, ni farmi; sve što smo imali bili su mrdanga i karatali. Dani su nam izgledali ovako: ustajanje rano ujutro, jutarnji program; zatim bi išli van u harinam cijeli dan do 18 sati navečer…
Uspomene Tribhuvannath Prabhua
Krsna-katha 02/2001
Bhaktama sam se pridružio krajem 1969. godine. Srila Prabhupada je tada već bio u Velikoj Britaniji, s Johnom Lennonom i Georgeom Harrisonom, a bhakte su živjeli u ulici Bettedon u Coven Gardensu. Pri dolasku u hram primijetio sam kako je sve prožeto ljubavlju prema Srila Prabhupadi. To je nešto što u današnje vrijeme, na žalost, ne vidim u istom intenzitetu. Bilo je to sasvim novo iskustvo – grupa ljudi zaljubljena u jednu osobu. I tek kad sam upoznao Srila Prabhupadu, shvatio sam što je ta privlačnost. Prvo što sam primijetio na Srila Prabhupadi je njegov oceanski osmjeh. Kao da živi u duhovnom svijetu, ali malo viri u naš svijet. Za razliku od nas koji nastojimo zaviriti u duhovni svijet. No, postalo mi je jako jasno da je Srila Prabhupada zapravo živio u duhovnom svijetu i kao da se prisiljavao da ostane u materijalnom svijetu samo da nam pruži mogućnost da se s njim družimo.
Tih prvih dana uglavnom nismo imali ni knjiga, ni restorana, ni farmi; sve što smo imali bili su mrdanga i karatali. Dani su nam izgledali ovako: ustajanje rano ujutro, jutarnji program; zatim bi išli van u harinam cijeli dan do 18 sati navečer. Stali bi za vrijeme ručka, oko 13 sati, i negdje u parku častili prasadam. Zatim bi nastavili harinam do 18.00 sati, vratili se na večernji arati i prasadam, a zatim ponovo van do 22:00 sata. I tako je bilo svaki dan, svaki tjedan. Možda nedjeljom ne bi išli van… Sjećam se da su jutarnji programi bili vrlo duboki, bez mentaliziranja, što je danas čest slučaj. Naravno, Srila Prabhupada bi došao. Imali bi te ogromne kirtane u zračnim lukama i odjednom vrata bi se otvorila i Prabhupada bi se pojavio u našem vidokrugu. Dok bismo gledali u Prabhupada i svi bismo jednostavno plakali. Doimalo se da Prabhupada ima individualan odnos sa svim bhaktama. Imao je razvijen način uzajamnog komuniciranja sa svakim pojedinim bhaktom. U to doba je bilo malo osoba u hramu – jedno 8 brahmacarija i 6 brahmacarini – i činilo se da Prabhupada zna svakog od njih. Jedna prednost tog doba je da smo imali priliku puno vremena provesti u Prabhupadinoj sobi. Jednostavno bismo samo ušli. Prabhupada je imao svoja Božanstva u tim ranim danima. Vjerujem da su se zvali Radha Govinda. Prabhupada bi radio svoj mangal arati i jedna mala curica Sarasvati, bi isto samo ušla u sobu. Prabhupada je imao nevjerojatan odnos s djecom. Jedna od stvari vezana uz ovu nedavnu tužbu na sudu, koja boli vjerojatno više nego bilo koja druga stvar koja se ikada dogodila u ISKCON-u, jest da na neki način svatko nastoji uplesti Srila Prabhupadu u te strašne afere. A njegov je način ophođenja s djecom bio pun pažnje, vrlo dubok i nikada nemaran. Sarasvati bi puzila po Prabhupadi za vrijeme mangal aratija i onda bi se penjala do Božanstava i uzimala stvari s oltara, a Prabhupada bi samo sjedio. A imala je i Jagannathe kojeg je nosila na komadu trake. Jednostavno bi vukla tog Jagannatha svugdje. Svi bi poludjeli kad bi to vidjeli jer su mislili da to nije baš lijep način postupanja prema Gospodinu Jagannathu. No to je i Prabhupada tolerirao – bila je to samo lutka Jagannatha. Sarasvati je mogla ući u Prabhupadinu sobu u bilo koje doba dana i jednostavno sjediti s njim, a ponekada bi se on jednostavno igrao s njom satima. Vidio sam da se igrao i s drugom djecom.
ZAŠTO SLUŠAŠ SVOJA PREDAVANJA?
Jedna od stvari koje su me se jako dojmile su jutarnje šetnje, zatim kirtani te lekcije, ali također i Prabhupadina želja za propovijedanjem. Išli bi u jutarnju šetnju Londonom i Prabhupada bi gledao zgrade, crkve i često bi nam predložio da kupimo nešto reprezentativno, što je na žalost, bilo posve izvan našeg financijskog dohvata. On bina toznao reći, ‘Oh, bar uzmite jedan kat.’ Kako je u to doba bilo malo bhakta, nakon jutarnjeg predavanja, puno puta bi sjedili u Prabhupadinoj sobi i ponovo slušali predavanje. Prabhupada bi zaustavio vrpcu i pitao bhakte, ‘Što mislite o ovoj poanti?’, i onda bi započela rasprava. Osobito je volio kada bi u toj prilici netko zauzeo ateističko gledište i svađao se s njim. Jednom je neki bhakta na gotovo drzak način upitao ‘Prabhupada, zašto slušaš svoja predavanja?’, a Prabhupada je pogledao u njega i rekao, ‘Jer ih ja nisam izgovorio!’ Shvatio sam da Prabhupadin odgovor znači da su poruke Srila Prabhupade dolazile izravno od Nadduše. Stoga bi čak i Prabhupada oživio kad bi ih slušao. Prabhupadinim djelovanjem rukovodio je Krišna iz njegova srca. Jednom kada je Prabhupada slušao opis jeseni iz knjige Krišna, izvor sveg zadovoljstva i suze su mu potekle. Kada su bhakte pitali zašto plače, odgovorio im je, ‘jer je to tako nešto lijepo; kako sam to mogao ja napisati?’ Prabhupada je cijenio Krišninu milost.
PRABHUPADA I BEATLESI
Sacinandana Maharaja: Gdje si ti bio kada je Srila Prabhupada živio s Beatlesima i imao kontakt sa njima, jer puno puta me bhakte pitaju o tome i kako je bilo.
Tribhuvannath prabhu: Kad sam ja došao oni su se baš selili s imanja Johna Lennona. Upravo smo kupili Burry Place, no još smo živjeli kod Georga (Harissona). Većina kontakta koji sam ja vidio odvijala se između Georga i Prabhupade, premda sam ga vidio i s ostalim Beatlesima. Na Lennonovom imanju su se Beatlesi najviše oduševili Prabhupadom. No, mislim da se John Lennon i Yoko Ono, nakon scene na tom imanju, Prabhupadi nisu više jako sviđali. U to su vrijeme bili na drogama, na heroinu. Postoji zapravo jedna smješna priča. John Lennon je napisao pjesmu pod naslovom ‘Hladan puran’ i zamolio je Prabhupadu da je posluša. John je imao zadivljujuću, vrhunsku opremu, studio za snimanje u svojoj sobi. Prabhupada je pristao i tako su Prabhupada, Syamasundar i Gurudasa otišli poslušati Hladnog purana. John je pričao Prabhupadi o pjesmi, i konačno mu rekao ‘hajde da ti je pustim na vrpci’. No kad je stavio vrpcu u kazetofon ovaj nije radio, a John nije mogao vjerovati da se to događa! Počeo je prtljati po opremi, no na kraju je bio stvarno frustriran,a onda je Prabhupada predložio, ‘Oh, ja također imam pjesmu.’ Vjerujem da je do tada John postajao sit svega pa je rekao ‘ Pokušajmo tvoju pjesmu’. I tako je stavio Prabhupadinu i svirala je.
BEZ KOMPROMISA
Druga prilika, koja nije bila baš tako lijepa, bilo je kada se Prabhupada vraćao iz jutarnje šetnje, a domaćin ga je na prepad uhvatio i pozvaou sobu u kojoj su bile slike Johna Lennona i Yoko Ono, potpuno nagih. Tu su mu se obratili pitanjem ‘Kako to uspijevaš?’ ‘Kako sam uspio što?’ pitao ih je Prabhupada. ‘Kako si postigao da su ti tvoji učenici tako potpuno posvećeni?’ To su rekli na dosta ciničan način, kao da je Prabhupada neki jeftini yogi koji koristi mističnu hipnozu i tako postiže posvećenost učenika. Prabhupada ih je samo pogledao, s gađanjem i rekao Hare Krišna. Ubrzo nakon toga otišli smo s Lennonova imanja. John Lennon je u stvari bio arogantan tip osobe, iako su ga ljudi uvijek gledali kao nekog heroja. U stvari, bio je jako egocentričan i arogantan. Duhovnu dubinu Srila Prabhupade je puno više cijenio George.
Srila Prabhupada nikada nije radio kompromise u propovijedanju, pa tako nikada nikome nije laskao. Mnogo puta dolazili su mu veliki ljudi u posjet. Sjećam se kada je došao Donovan, koji je u to vrijeme, barem u Engleskoj, bio je velika zvijezda. No, Prabhupada je propovijedao tako žestoko. Donovan se ozbiljno zainteresirao i doveo neke poznanike. Ti razgovori su stvarno zanimljivi jer iz njih možemo vidjeti kako Prabhupada nikada nikome nije laskao zbog njegovog materijalnog položaja. Uvijek ga je zanimalo samo njihovo duhovno bogatstvo. Prabhupada je shvatio da ti Donovanovi prijatelji žele samo imati gurua – da mogu staviti sliku na okvir kamina kako bi je svi koji bi došli po drogu mogli vidjeti. Stoga je Prabhupada rekao Donovanu, ‘Guru nije za okvir kamina!’ i počeo ga koriti. Djevojka koja je bila s Donovanom, je primijetila, ‘Oh, postaješ malo ljut Swami. To nije jako duhovno!’ a Prabhupada joj je odgovorio, ‘Što ti znaš o duhovnosti?’ To ju je ušutkalo. Prabhupada je bio vrlo beskompromisan.
JUTARNJE ŠETNJE
Jednom je jedan bhakta pitao Srila Prabhupadu da li Nadduša stoji ili sjedi, a Prabhupada je zatvorio oči i rekao, ‘Stoji!’
Još jedna stvar koje se sjećam posebno su jutarnje šetnje. Prabhupada mogao izvući prekrasne filozofske dubine iz svakodnevnih materijalnih okolnosti. Sićušni račići, bili su poput malenih kukaca na plaži, utrkivali bi se do mora, a Prabhupada bi znao zastati i gledati ih. Zatim bi pogledao u nas i rekao, ‘Zašto idu u tom smjeru, a ne u ovom (pokazujući u smjeru prema obali)?’ I onda bi sam odgovorio, ‘Zato jer ih usmjeruje Nadduša.’
Prabhupada je bio neizmjerno tolerantan. Za vrijeme jutarnjih šetnji, redovito smo ga udarali nogama, jer bi mu se svi bhakte nastojali što više pribižiti, a kada bi on stao da nam iznese pouku, netko bi neizbježno nagazio na njegovu petu. Sjećam se jednog određenog jutra, izlazili smo iz Bury Placea i Prabhupada je stao prije nego što smo uopće krenuli u šetnju i rekao, ‘Drži razmak’, i pokazao štapom razmak. Kako smo tog jutra išli oko parka, jedan učenik nagazio je na Prabhupadino stopalo tako jako da mu je skinuo cipelu. Svi smo zastali u šoku, no Prabhupada je samo stajao i gledao unaokolo. Za vrijeme mnogih jutarnjih šetnji prolazili bismo pokraj britanskog muzeja u koji bi ulazili ljudi idući na posao. Neki od njih bi rekli ‘Dobro jutro’ na vrlo britanski način i Prabhupada bi im uzvratio sa ‘Dobro jutro’. Kako smo svi bili čvrsti brahmacariji, mislili bismo “‘Dobro jutro’, pa to baš nije jako svjesno Krišne.” Ponekad bi Prabhupada rekako ‘Dobro jutro’ nekome i taj je uzvratio s ‘Dobro jutro’ i bhakte su pitali ‘Prabhupada, zašto si mu rekao ‘Dobro jutro’ umjesto ‘Hare Krišna’?, a Prabhupada je rekao, ‘Jer ako kažem ‘Dobro jutro’ onda on prirodno uzvrati s ‘Dobro jutro’, a kada on uzvrati ‘dobro jutro’ onda on radi službu za bhakte zato jer nudi bhaktama dobro jutro; Stoga mi ga tako uključujemo u služenje Krišne.’
DRVO ILI TORANJ
Kada smo prvi put otvorili hram u Vrndavanu, odvijala se jedna vrsta rase između Prabhupade i menagementa. Prabhupada je htio da noćni čuvar zvoni na zvonce svaki sat i Prabhupada bi, bez obzira što je radio tijekom dana, znao kada zvonce nije zvonilo. Čak i ako je bio 01:00 sat ujutro, probudio bi predsjednika hrama i GBC tajnika, doveo ih u svoju sobu i ukorio ih. Mnogima se to može činiti čudnim, no tih noći o budnosti noćnih čuvara je ovisilo hoće li vas lopovi ubiti kada dođu ili ćete ostati živi, jer bar mogu podići alarm i Prabhupada se brinuo za to. Prabhupada je tražio da se zvono objesi na drvo. Postojalo je tamo drvo, a moglo je biti i ono drvo u temple room-u. No Subhag je rekao, ‘Ali Prabupada, izgradio sam poseban toranj za zvono’, i Prabhupada bi rekao, ‘Ne, ne, mora visjeti sa drva.’ No, oni ga nisu htjeli objesiti o drvo. Onda bi Prabhupada pogledao i rekao, ‘Oh, zvono još uvijek ne visi na drvetu?’, a oni bi rekli ‘Ne, ne Prabhupada, namjeravamo ga smjestiti u tornju za zvono!’ Nakon što su ga tamo ugradili, oko tjedan kasnije, zvono uopće nije zvonilo. Prabhupada ih je sve pozvao i počeo ih koriti, ‘Smjestili ste ga u toranj za zvono, zar ne?’, i ovi su rekli ‘Da Prabhupada, ali s vremenom uže puca jer se reže na cement.’ Iz nekog razloga, zvono nikada nije radilo tamo.
Jednom u Vrndavanu, šetali smo okolo po prostorijama s Prabhupadom u Krišna Balarama hramu. Ušli smo u jednu i Prabhupada je sjeo, a bhakte su se posjeli oko njega – to vam je danas onaj dio za doživotne članove, kako uđete na desno. Tako smo svi mi sjedili oko njega, a Prabhupada je gledao oko nas i rekao, ‘Zašto dozvoljavate seksualne odnose u ovom hramu?’ Svi su počeli gledati jedni u druge. ‘Seksualne odnose, Prabhupada?’ a Prabhupada je rekao, ‘Da u ovom hramu se odvijaju seksualni odnosi.’ Netko je rekao ‘Stvarno, Prabhupada?’, a Prabhupada je rekako ‘Da’ i štapom pokazao prema stropu gdje su se na velikom klasičnom lusteru parila dva goluba. Potjerali smo ih van i stavili mrežastu žicu kako ne bi više ulazili.
prevela: bhn Ivana