Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura (Krsna-katha 07/2003): Gurua se nikada ne smije kritizirati. Guru je obitavalište svih bogova. Bi li guru trebao izostaviti ove riječi dok čita Bhagavatam svom učeniku?
Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura
Krsna-katha 07/2003
KAKO ČUDNO – SLUŠATI KAKO TE HVALE
“PRIHVAĆANJE ODGOVORNOSTI GURUA “
(“The Harmonist”, 1930-tih)
Preuzeli smo na sebe odgovornost ove ozbiljne dužnosti. Svi su u publici dobili obična mjesta, samo sam ja dobio uzvišeno mjesto. Svima je zapravo rečeno: “Pogledajte veliku životinju iz zoološkog vrta. Kakva drskost! Tako budalast! Tako zao! Da li ste ikada vidjeli tako veliku neman? Vijence cvijeća su mu stavili oko vrata! Kakve pohvale! Kakvi bombastični, dugački, pretjerani pridjevi! I kako on samo samozadovoljno sluša hvale vlastitih postignuća, kako pažljivo, naćuljenih ušiju! To očito godi njegovom umu! Zar ne djeluje potpuno oprečno učenjima Mahaprabhua? Može li se tako veliku neman, tako sebičnu i bezobraznu ikada vratiti na pravi put?” Ja sam jedna od najvećih budala. Zbog moje arogancije nitko mi ne nudi dobar savjet. Budući da me nitko ne želi poučavati, predstavio sam svoj slučaj Samom Mahaprabhuu. Odlučio sam Mu iznijeti optužbu protiv sebe da vidim što će mi savjetovati da učinim. Sri Caitanyadeva mi je rekao: “Svakome koga sretneš, pričaj o Krišni. Naređujem ti da budeš guru i oslobodiš ovu zemlju – u tome te neće spriječiti svjetska zbivanja. Ponovno ćeš biti u Mom društvu na ovom mjestu.” U ovim stihovima može se pronaći objašnjenje prividnog proturječja iznešenog u prethodnom odlomku. Onaj čije je jedino učenje poniznost veća od poniznosti travke je rekao: “Naređujem ti da budeš guru i izbaviš ovu zemlju.” Ovom prilikom Sam Mahaprabhu je dao naredbu. Njegova je naredba: “Obavljaj dužnost gurua, kao što to i Ja činim. Također prenesi ovu naredbu svakome koga sretneš.”
Caitanyadeva kaže: “Reci im ove iste riječi, Ja ti naređujem da budeš guru i spasiš ovu zemlju. Oslobodi ljude njihove gluposti.”
Svatko tko bi čuo ove riječi prirodno bi prosvjedovao sklopljenih ruku: “Ali, ja sam uistinu veliki grešnik; kako mogu biti guru? Ti si Sama Svevišnja Božanska Osoba, Učitelj svijeta. Ti možeš biti guru.”
Na ove riječi Mahaprabhu odgovara: “U ovome te neće sprečavati kretanja svijeta. Ponovno ćeš se samnom družiti na ovom mjestu. Ne obavljaj zanat gurua s namjerom da povrediš druge zlobom. Nemoj prihvatiti zvanje gurua kako bi uronio u močvaru ovog svijeta. Ali, ako možeš, budi Moj iskreni sluga, dobit ćeš Moju moć – tada se ne moraš bojati.”
Ne bojim se. Moj Gurudev je ovo čuo od svog Gurudeva. I upravo je zbog toga prihvatio čak i ovako velikog grešnika kao što sam ja i rekao mi: ‘Naređujem ti da budeš guru i spasiš ovu zemlju.’ Samo oni koji nisu nikada čuli ove riječi Gaurasundare kažu: ‘Kako čudno! Slušati kako te hvale!’
Šta da radi acarya kada mora objasniti stih ‘acharya mam vijaniyat: nikada ne kritiziraj acaryu, nikada nemoj pomisliti da ti je jednak u bilo kojem pogledu.’ To su riječi Samog Sri Krišne koje donose dobrobit jivi. Da li bi guru trebao otići, napustiti svoje mjesto, mjesto acarye sa kojeg bi se ove riječi trebale objasniti? Ovu dužnost mu je dao njego gurudev. Ako ne djeluje u skladu s njegovim zahtjevima, osuđen je na gubitak zbog uvrede Svetom Imenu u obliku nepoštivanja gurua. On to mora učiniti usprkos činjenici da će ga zbog takvog postupka optuživati za egoizam. Zar guru ne bi trebao reći učeniku kada mu daje mantru da tom mantrom obožava gurua? Da li bi mu umjesto toga trebao reći: ‘udari gurua nekoliko puta cipelom ili bičem’?
Gurua se nikada ne smije kritizirati. Guru je obitavalište svih bogova. Bi li guru trebao izostaviti ove riječi dok čita Bhagavatam svom učeniku? Svete tajne manifestiraju se samo osobi koja posjeduje besprijekornu duhovnu predanost sličnu transcendentalnoj predanosti koju podaruju Sam Krišna i Gurudev. Zar Gurudeva ne bi trebao reći ove stvari svom učeniku? ‘athau gurupuja: obožavanje gurua je iznad svih drugih vrsta obožavanja. Gurua treba služiti kao što se služi Krišnu. Gurua treba obožavati na poseban način’.’ Bi li guru trebao napustiti svoje mjesto i ne reći sve ovo učeniku? Kad promatramo neki kut, vidimo da mu nedostaje potpunost, izjednačenost ravni… Ali na ravnoj površini, od 360 stupnjeva, nema takvih nedostataka. Obični, budalasti ljudi nikako ne mogu pojmiti jednostavnu istinu da u oslobođenom stanju greške nisu moguće. Vršim dužnost gurua, no ako propovijedam da mi nitko ne bi trebao klicati ‘Jai’, odnosno, ako neizravno kažem – govorite mi ‘Jai’ , to je onajobičnija dvoličnost. Mahaprabhu nas nije poučavao takvoj neiskrenosti. Boga moram služiti iskreno. Riječ Božja je došla do Gurudeva, moram je iskreno poslušati. Neću omalovažavati gurua na poticaj pakosnih sektaša. Posebno zato jer me Sri Gurudev usmjerio rekavši mi: “Naređujem ti da budeš guru i spasiš ovu zemlju.” Moj guru je tako propovijedao i prenio mi ovu naredbu. Neću biti neiskren ako budem izvršavao ovu naredbu. Po ovom pitanju neću prihvatiti ideal neiskrenog, pseudoasketskog sektaštva u neznanju. Neću naučiti neiskrenost. Osobe svjetovnih nazora, zlobnici, pseudo odvojenici i sebičnjaci ne mogu razumijeti kako bhakte Gospodina prezirući sve od ovog svijeta, po Božjoj zapovijedi nikada, čak niti za sekundu ne prestaju služiti Boga dvadeset i četiri sata dnevno. Naravno da dvolični sektaši, pseudo-vaišnavske sekte, sekte koje iznutra uzgajaju čežnju za svjetovnom slavom misle: ‘kakva sramota da osoba na mjestu gurua sluša pohvale od strane svojih učenika’.
No, svaki vaišnava sve vaišnave smatra predmetom poštovanja. Kada je Thakur Haridas pokazao stav poniznosti Mahaprabhu je rekao: ‘Ti si najveći na svijetu, krunski dragulj svijeta. Budi ljubazan, ručajmo zajedno.’ Na Svojim je rukama nosio tijelo Thakura Haridasa koji je vječan, pun znanja i duhovnog blaženstva. U zajednici koja slijedi Sri Rupu ne traže slavu za sebe, ali su spremni iskazivati poštovanje drugima. Oni koji tu pronalaze neku nelogičnost su popout sove koja je slijepa dok sija sunce. Takvim ponašanjem čine uvredu. Ako ne budem poštivao zakon koji sam primio putem lanca učeničkog nasljeđa, uvreda zbog neslijeđenja guruova naredbe će me odvojiti od njegovih lotosovih stopala. Ako moram biti arogantan, okrutan, ako moram podnositi vječno prokletstvo da bih izvršio naredbu vaišnavskog gurua, spreman sam prihvatiti takvo vječno prokletstvo i čak i potpisati takav pakt. Neću slušati riječi zlobnika, umjesto da slušam naredbu svog gurua. Neustrašivošću i uvjerenjem ću raspršiti razmišljanje ostatka svijeta, oslanjajući se na snagu koju crpim s lotosovih stopala svog gurudeva. Priznajem ovu drskost. Ako budem posuo samo malu česticu peluda sa lotosovih stopala svog učitelja, deseci ljudi poput vas će biti spašeni. Ne postoji takvo učenje na ovom svijetu, tako solidno razmišljanje u svih četrnaest svjetova, kod niti jednog čovjeka, ni boga koje vrijedi više nego jedna jedina čestica prašine sa lotosovih stopala mog gurudeva. Gurudev u kojeg imam bezuvjetnu vjeru ne može se ljutiti na mene. Ni u kom slučaju nisam spreman slušati riječi osoba koje me žele povrijediti, niti sam spreman prihvatiti takvu zlobnu osobu za svog učitelja.