Matsyavatara das (Krsna-katha 07/2009): Nezakoniti seks u braku je poput davanja metadona ovisniku o heroinu.
Matsyavatara das
(Krsna-katha 07/2009)
U ISKCON-u nas uče da slijedimo regulativna načela, među kojima zabrana nezakonitog seksa često privlači najviše pažnje. Međutim, postoje situacije u kojima se jedan od supružnika ne slaže s tim ograničenjima, što može dovesti do prekida braka. Što se može učiniti u takvim slučajevima?
Ovo je vruća tema koju je potrebno iskreno i žurno razjasniti. Ovo nije prvi put da govorim o tome, ali do sada sam to činio samo sa svojim vrlo bliskim učenicima.
Prema mom shvaćanju Srila Prabhupadinih učenja, razlikujem dvije vrste nezakonitog seksa: u prvoj su predbračni seks i onaj van braka – oni pripadaju istoj kategoriji – a u drugoj je seks unutar braka, među osobama sjedinjenim pred Bogom, uz privolu i blagoslove duhovnog učitelja, koji posvećuje brak. Obje kategorije su svrstane pod nezakoniti seks – koristeći klasičnu terminologiju – no za mene se posljedice vanbračnog nezakonitog seksa i posljedice nezakonitog seksa unutar religijski sklopljenog braka ne mogu usporediti. Izraz “nezakoniti seks” se koristi da se istakne kako spolni organi nisu igračke te da je i kod žena i kod muškaraca njihova prava funkcija začeće. Spolni organi su dijelovi tijela s jasno određenom funkcijom i svaka druga funkcija je nepravilna ili “nezakonita.” Međutim, utjelovljeno biće je podvrgnuto mnogim uvjetovanostima, jer u ovo tijelo dolazi s velikim karmičkim teretom samskara i vasana. Kod nekih ljudi ti nagoni mogu biti tako jaki da im usprkos svoj dobroj volji ponekad podlegnu. No, jedna je stvar zastranjenje u braku, a sasvim druga zastranjenje van braka. Van braka je takav propust katastrofalan, osobno i društveno, dok je unutar bračne zajednice šteta ograničena – no ipak govorim o šteti, nemojte me krivo shvatiti.Te dvije posljedice se ne mogu usporediti.
NEOPHODNO SLIJEĐENJE, ALI OPREZNO
Zahvaljujući Njegovoj Božanskoj Milosti (Srila Prabhupadi) uvijek sam izrazito naglašavao važnost slijeđenja regulativnih načela i ne govorim sada ovo da bih podržao drugačije ponašanje, drugačiji standard. Čvrsto vjerujem da oni koji tragaju za duhovnim spoznajama i nastoje razviti čistu ljubav prema Bogu trebaju strogo slijediti četiri regulativna načela i stoga se ne smiju upuštati u nedozvoljene seksualne aktivnosti. Istodobno, tijekom mnogih godina provedenih u savjetovanju raznih ljudi, bio sam svjedokom mnogih patnji uzrokovanih nekritičkim, beskompromisnim primjenjivanjem zakona.
Ljudi žive na različitim razinama svijesti. Rijetko se mogu naći dvije osobe na istoj razini, čak i ako obje u isto vrijeme iskreno nastoje postati bhakte. U braku često postoji partner koji brzo napreduje, dok drugi može ostati neko vrijeme inertan. To obično stvara rascjep. Već više od dvadeset godina savjetujem mnoge bračne partnere kako da pomognu jedni drugima, da budu strpljivi i tolerantni. Ako jednom od njih zatreba pomoć, drugi je treba svim srcem ponuditi. Možda to nisam dovoljno isticao. Smatram da se regulativna načela trebaju slijediti strogo, no sada govorim o slučajevima koji su uzrokovali ozbiljne nesuglasice u braku, slučajevima koji su obično doveli do preljuba. Ne želim sugerirati da bi trebalo odbaciti načelo čistoće, no treba shvatiti da se ljudi mogu izliječiti uz pomoć stalne brige i ljubavi. Ako između muža i žene postoji prava iskrenost i prijateljstvo, tada će donekle postojati i prava ljubav. Ako postoji volja da se prevladaju ograničenja, neki pažljivo odabrani ustupci se mogu opravdati, izbjegavajući tako velike, ozbiljne, nepopravljive nevolje.
PAŽLJIVO S LIJEKOM
U svom odgovoru ograničavam se na to da kažem kako ne bismo smjeli stavljati vanbračne nezakonite odnose u isti koš sa povremenim slabostima u bračnom životu. Smatrati ih istima ukazalo bi na nedostatak duhovnog razumijevanja i zrelosti te na neshvaćanja kako se seksualne energije mogu kontrolirati. Da bismo izveli osobu na pravi put – ispravili karakter, izliječili bolest – trebamo primijeniti postupak izliječenja. Vješt liječnik uvijek zna kako primijeniti lijek. Nisam iznenađen ni začuđen ako neki mladi par mojih učenika s vremena na vrijeme napravi nešto van ograničenja. Apsolutno ne odobravam takve stvari jer rasipaju emotivne resurse i pojačavaju poistovjećivanje s tijelom, odvraćajući bhakti pažnju od prave svrhe života: krsna-bhakti. Istodobno, osobno sam u svojim kasnim pedesetim godinama i imam ponešto znanja i iskustva o psihologiji. Vidio sam ljude koji su čvrsto poricali svoje nagone dugo vremena – čak prerušeni u isposnike – da bi na kraju odbacili svoje religijske zavjete.
POTISKIVANJE I NADILAŽENJE
Tko god potiskuje seksualni nagon, a da ga ne može sublimirati – što znači povećati sadhanu i povezanost s guruom i Krišnom – neće moći dugo izdržati i na putu je neizbježnog duhovnog pada. Ti padovi mogu biti tako ozbiljni da se pojedinac bačen u takvo stanje moralne i duhovne klonulosti možda neće oporaviti, barem ne u ovom životu. Vaišnavski spisi objašnjavaju da su samo malobrojni u ovom dobu već toliko napredni da se mogu odmah i sasvim ustegnuti od seksualnih aktivnosti. Većini ljudi potrebno je postupno odvajanje, zaštićeno institucijom braka i regulirano putem četiri načela, što je neophodna osnova za etički život i potragu za duhovnom spoznajom. Upravljanje osjećajima traži veliku stručnost i zrelost, kako kulturalnu, tako i duhovnu. Vodstvo i neposredna pomoć duhovnog učitelja su stoga suštinski, naročito u ključnim trenucima života, kada čovjek treba donijeti temeljne odluke (npr. odabir ašrama), koje bi mogle ugroziti ili zaustaviti duhovni napredak ako se izvrši pogrešan odabir.
I potiskivanje nagona i neobuzdano zadovoljavanje mogu proizvesti neuroze i ozbiljne poremećaje ličnosti. U našoj vaišnavskoj književnosti je objašnjeno da psihofizičke energije koje su prijeko potrebne na putu ka transcendenciji, ne smiju biti ni zanemarene ili potisnute, niti hirovito raspršene, već ih treba pravilno upotrijebiti, blagotvorno za razvoj osobnosti. Drugim riječima, treba ih sublimirati uključivanjem u predano služenje. Najbolji način za prevladavanje problema požude je hari-nama, japa i nama-sankirtana, obožavanje Božanstava i duhovno druženje.
KAKO PREVAZIĆI NAGONE
Iskustvo nas uči da kroz disciplinu bhakti-yoge ne samo da je moguće prevazići nagone – uklanjanjem njihova samouništavajućeg nesvjesnog naboja – već ih je također moguće obnoviti na razini čiste svijesti, kao božansku rasu. U protivnom, ako se predamo takvim nagonima bez mjere, oni će prekriti i zamagliti svijest, uzrokujući zbunjenost, frustraciju i patnju. Oni zarobljavaju osobu u privremene koncepcije i tjelesno poistovjećivanje, u destruktivne namjere i nagone. Znanost o bhakti teži upravo ka suprotnome: učiniti osobu potpuno svjesnom svoje božanske prirode, svog odnosa s Bogom i instrumentom svačije pa i vlastite dobrobiti.
Drugo i treće poglavlje Bhagavad-gite uče nas da svatko tko potiskuje određene nagone dok istodobno u umu nastavlja njegovati vezanost za predmete osjetila – neprestano razmišljajući o njima i žudeći za njima u sebi – neće uspjeti na putu yoge. Trebamo također naučiti kako se psihološki odvojiti od predmeta osjetila, transcendirajući problem, a za to postoji disciplina ili staza koju slijedimo, s uređenjima i metodama koje se ponešto razlikuju od osobe do osobe, u skladu s različitim stanjima svijesti i psihološke uvjetovanosti. Takva različita uređenja su očigledno oblikovana tako da dođu do istog cilja: nadilaženja poistovjećivanja s tijelom i sebičnog uživanja te razvijanja čiste bhakti. Krišna kaže da je otkrivanje višeg ukusa neophodno za napuštanje nižeg, uvjetovanog i uvjetujućeg ukusa – izvora mnogih nevolja – i za preusmjerenje fizičke i umne dinamike: “Utjelovljena duša se može uzdržavati od zadovoljavanja osjetila, iako ukus za predmete osjetila [želja za njima] ostaje. Iskusivši viši ukus i prestavši s takvim djelovanjem, ona postaje usredotočena na svjesnost [Krišne].”
Trebamo pokušati biti iskreni i ozbiljni, najprije prema samima sebi. Trebamo imati uravnotežen stav i ne dopustiti ljudima da prihvate zavjet doživotnog celibata ako najprije ne pokažu jasne znakove zrelosti i vladanja osjetilima. Ta zrelost se treba ispoljiti na više razina: razini spoznaje, emocija i ponašanja. Izbor koji je “apsolutno” najbolji može napraviti veliku štetu ako se učini u krivo vrijeme, jer se osoba nije dovoljno pripremila. Ako se osobi koja je upala u takve teškoće ne pomogne, obično razvija osjećaj vlastite nesposobnosti i snažan osjećaj krivice, koji na kraju uzrokuje zapreke, depresiju, emocionalne blokade i zaustavljanje duhovnog napretka. Osjećaj krivice može se definirati kao patološki, dok se zdrav i povoljan osjećaj krivice pojavljuje kada je osoba svjesna svojih grešaka i duboko se kaje zbog njih, nalazeći u sebi, guruu i Krišni snagu da se uzdigne iznad njih.
PRAVILNE I POGREŠNE ODLUKE
U pogledu tako osjetljivih tema, posebno povezanih sa životom u grihastha ašramu, primijetio sam da je tijekom mnogih godina ishitrenim odlukama i krutim stavovima naneseno mnogo štete. Mnogi brakovi su propali jer je osoba koja je imala teškoća u kroćenju osjetila, suočena s nepopustljivim partnerom, potražila zadovoljstvo van braka, upustivši se u ljubavne veze i prevarivši partnera te je tako stvorila pakleno stanje za okolinu. Znam cijelu hrpu krutih osoba koje su najprije uništile članove obitelji, a zatim i sebe.
Prava ljubav znači izaći ususret potrebama drugih i vjerujem da svaku pravu potrebu u obitelji treba ozbiljno razmotriti. Ako netko smatra da ne može ili ne smije činiti nikakve ustupke, tada se ne treba ni ženiti. A ako se oženi, kroz cijeli bračni život gorko će se podsjećati da se nije trebao ženiti. Par znači dvoje ljudi, dvoje ljudi koji obećaju da će pomagati jedno drugome cijeli život. Ako jedno ima potrebe, a drugo ne pruža pomoć, ne znam kako bi to odbijanje pomoći moglo biti blagotvorno za duhovni napredak i kako bi se to moglo učiniti u ime predanosti Krišni. Naravno, može biti nelagode, pomanjkanja entuzijazma i štošta drugo, no nešto treba poduzeti da se pomogne.
FIKS IDEJE TREBA LIJEČITI
Vidio sam mnoge slučajeve sukoba i stekao duboko uvjerenje da je potrebno posredovanje, uzajamna ljubav, uzajamna briga. Kada želja za spolnim odnosom poprimi opasne psihološke dimenzije – proizvevši “fiks-ideju,” istinsku neurozu – tada trebamo postupati kao i sa svakom drugom bolešću, potraživši lijek. Kad sam kao neposredan svjedok savjetovao ljude na ovaj način, često su odlično rješili svoje probleme i postupno pronašli uravnoteženost, odvojenost i vedrinu, otkrivši vrstu ljubavi koja nije utemeljena na spolnim odnosima. Prava ljubav, duhovna ljubav, nema potrebe za spolnim odnosima ili fizičkim dodirom. Takva ljubav je dostignuće cilja bhakti i ostvaruje se nakon duge vježbe. To nije početna točka. U početku se par može truditi da prevlada problem, no da se izdigne iznad njega potrebno je imati dovoljno snage i iskustva i iznad svega dovoljno kulturalne i duhovne zrelosti u svjesnosti Krišne.
KULTURALNA UVJETOVANOST
Govorio sam o religijskim dužnostima, no sada želim spomenuti kulturno ozračje u kojem svatko od nas – svjesno ili nesvjesno – živi. Tijekom zadnjeg stoljeća kultura Zapada je sve više opčinjena racionalizmom i materijalizmom te se sve više zagađuje lažnom znanstvenom književnošću koja je značajno doprinijela razvitku opasnih seksualnih sloboda. Takva literatura je potakla ljude da na erotiku i seksualni čin gleda kao na nešto fiziološki neophodno, uspoređujući seksualnu želju s potrebom za hranom i disanjem. Ne samo što su zadovoljenje tog nagona prikazali kao neizbježno, već su izjavili da će onaj tko ga zanemaruje razviti psihološke poremećaje. Teško je sagledati zlo koje je takav mentalitet uzrokovao i još uvijek uzrokuje. To je istinska psihološka pošast, kako na kolektivnoj, tako i na individualnoj razini.
DUHOVNA LJUBAV
Na razini duhovne spoznaje, duhovne ljubavi i prijateljstva, spolni odnos postaje sasvim nepotreban, nebitan i neprirodan. No, kao što znamo, ljudi stječu savršenstvo nakon dugih napora. Prema šastrama, bračni par koji može transcendirati nezakoniti seks nalazi se na neposrednom, pravom putu ka savršenstvu. Kada su prisutna uznemirenja, duhovna spoznaja je prekrivena i zasjenjena. Pored autoritativnih šastričkih učenja u tom pogledu, neka američka sveučilišta provela su znanstvena istraživanja (Wisconsin 1968.) koja su pokazala da brojni parovi mogu lijepo živjeti bez spolnih odnosa ako njeguju zanimanje za uzvišene etičke vrijednosti.
Kao prvo – kako sam već rekao na početku odgovora – ljudi trebaju uložiti veliki napor da se klone vanbračnog seksa, jer to stvara paklene uvjete u društvu, obitelji i u odnosima roditelja i djece. Takve nezakonite veze, metaforički govoreći, stvaraju pakao, stvaraju veliko uznemirenje i bol, osuđuju djecu na patnju i usvajanje škodljivih životnih modela i tjeraju bračnog partnera u tjeskobu i duboku patnju. Nezakoniti seks u braku je poput davanja metadona ovisniku o heroinu. Metadon je bolji od heroina (vanbračnog seksa), no bolje od metadona je uzdići se iznad problema. I metadon stvara ovisnost, iako ne tako snažnu i pogubnu kao heroin. Nezakonit seks u obitelji stvara ovisnost i poistovjećenje s tijelom – pored toga što predstavlja veliki gubitak energije – no nema usporedbe s nezakonitim seksom van braka.
OPREZNO U BRAK
Kada moji učenici namjeravaju stupiti u brak, tražim od njih da se dobro upoznaju. Trebaju detaljno ispitati želje i prioritete u životu partnera. Trebaju postati duboko svjesni odgovornosti, obveza i tegoba koje prihvaćaju kada se vjenčaju. Tada im postajem svjedok i obvezujem se pomagati im da prevaziđu sve teškoće i suoče se s odgovornošću, što uključuje ekonomske, društvene i emocionalne aspekte. Sve je to sadržano u sferi obiteljskih odgovornosti i, s tim u vezi, duhovne spoznaje.
Mnogo puta sam vam rekao da je pravo, konačno rješenje te vrste problema ozbiljno prihvatiti mentalitet svjesnosti Krišne. Čini mi se da sada trebam završiti s odgovorom. Očigledno je da zbog veličine i složenosti ove teme moj odgovor neće na zadovoljavajući način obuhvatiti sve različite teme koje sam dodirnuo, već će poslužiti samo kao usmjerenje za dublje proučavanje i meditaciju.