Prahladananda svami (Krsna-katha 5/2013): Ovaj je svijet jedan veliki Monte Carlo u kojemu je namješteno da svi izgube.
Prahladananda Swami
London (Soho), 30. svibanj, 2013. (SB 10.47.27)
Krsna-katha 5/2013
U Bhagavad-giti Krišna kaže:
Osobe koje su u ovom i prošlom životu činile pobožna djela i čija su grješna djela potpuno iskorijenjena odlučno Me služe, oslobođene dvostranosti iluzije. (BG 7.28)
U 10. pjevanju Srimad Bhagavatama slušamo o bhaktama koji se uključuju u Krišninu službu s potpunom odlučnošću. To je nemotivirano, neprekinuto predano služenje. Kada se nalazimo na nižoj razini od te, ti nam opisi daju neku ideju o konačnom cilju. Jer osoba treba imati predodžbu o cilju, inače neće znati što pokušava dostići. No, ne smijemo misliti da ćemo na cilj stići samim slušanjem o njemu. Možemo imati staklenku meda, ali nećemo okusiti med samo tako što ćemo lizati staklenku. Istodobno nas ne smije obeshrabriti što cijelo vrijeme ne kušamo med, iako moramo znati da će to biti krajnji rezultat ako budemo slijedili postupak. Moramo shvatiti kakav je proces i kako ga slijediti i moramo znati koji je cilj. Čak i magarac koji ispred sebe ima vezanu mrkvu i koji nosi težak teret zna koji mu je cilj. Iako mu možda nije lako dostići cilj i njegov cilj možda nije toliko značajan, on barem zna što želi.
Svi u materijalnome svijetu u potrazi su za srećom. I u duhovnome i u materijalnome svijetu svi znaju, bilo podsvjesno ili svjesno, da žele uživati. Kako uživati i u čemu uživati, to je druga tema koju nije lako razumjeti. Pod utjecajem neznanja ljudi zgrabe što god im dođe pod ruku i uguraju to negdje u nadi da će tako uživati. Pod utjecajem gune strasti osoba slijedi razrađeni plan kako bi udovoljila osjetilima i uživala. Iako se radi o istoj temi, o jedenju, spavanju, razmnožavanju i branjenju. U guni strasti osoba želi glazbu, ples, lijepo okružje. U guni neznanja to nije važno, samo dok mogu nešto sažvakati i progutati. Dok u guni vrline osoba shvaća da neće moći uživati i stoga želi doći na drugu iskustvenu razinu koja se nalazi iznad materijalnog uživanja, iznad jedenja, spavanja, razmnožavanja i branjenja. U duhovnome životu, bilo da osoba jede, spava, razmnožava se ili brani, ili čini bilo što drugo, sve čini za Krišnu i tako ima društvo Krišne i Njegovih pratioca. I stoga uživa uvijek i u svim okolnostima.
TIJELO KAO ODRAZ POSLJEDICA POČINJENIH GRIJEHA
Ali da bismo došli na tu razinu, rečeno je: yesam tv anta-gatam papam, najprije se trebamo osloboditi posljedica grijeha. A one se ispoljavaju kao ova naša tijela. Obično ne mislimo da nam je tijelo manifestacija posljedica vlastitih grijeha. Mi mislimo da je to Božji dar svijetu. Pod utjecajem materijalne energije živo biće je sklono poželjeti uživati u materijalnome svijetu. A materijalno uživanje na prvome mjestu podrazumijeva nezakoniti seks, a zatim i jedenje mesa ili bilo čega što nismo ponudili Krišni, te uzimanje opojnih sredstava i kockanje, odnosno umnu spekulaciju. Jer ako toga nema, nemamo zbog čega živjeti u materijalnome svijetu.
Možemo reći da su to stvari koje svaku uvjetovanu dušu nadahnjuju ili smetaju, ovisno o tome kako na njih gledate. Većina ljudi misli kako je besmisleno odreći ih se, jer su one razlog njihova postojanja. Osobe koje shvaćaju da te stvari nisu poželjne u neograničenim količinama nazivaju se religioznima. Religiozna osoba nije nužno ona koja pripada nekoj religiji. Biti religiozan znači regulirati svoje grješne aktivnosti. Grješne su aktivnosti one aktivnosti koje nisu u skladu sa Svevišnjom Božanskom Osobom. Biti pod utjecajem materijalne prirode znači griješiti.
VELIKO IGRALIŠTE
„Kao što je vatra prekrivena dimom, ogledalo prašinom, a zametak maternicom, tako je živo biće prekriveno kamom, željom da uživa u materijalnoj energiji, željom da upravlja materijalnom prirodom.“ (BG 3.38)
To je ono čime smo prekriveni. Stoga ne opažamo stvari na ispravan način. Kako mi opažamo stvari? „Cijeli je svijet moje igralište. I dok se ovdje igram, moram gledati uokolo i vidjeti sa čime bih se igrao. I kada vidim nešto sa čime bih se igrao, moram to nabaviti, na ovaj ili onaj način. Onda ću se neko vrijeme igrati, a zatim to ostaviti po strani i pronaći nešto drugo za igru.“ To je samo igralište za uvjetovanu dušu koja traži s čime bi se igrala, i muči se kako bi do toga došla. Malo se poigra, zatim to slomi ili baci. Onda traži nešto drugo. To se naziva požudom. Misliti da ovdje postoji nešto sa čime bismo se mogli igrati i što će nas trajno usrećiti. Mislimo da je uživanje jedna velika igra. Da, to i jest igra – u kojoj svi gube. Gubimo vrijeme, energiju, inteligenciju. Samo gubimo. Gubimo sreću. No, toliko smo zbunjeni obmanjujućom energijom da mislimo: „Ovoga ću puta igrati i dobiti.“ Ovaj je svijet jedan veliki Monte Carlo u kojemu je namješteno da svi izgube.
Kada netko to shvati, potrudi se doći na razinu na kojoj ne pokušava trčati za stvarima. To se naziva religijom. To je kontrola, regulacija grješnih aktivnosti. Tada razvijemo malo inteligencije. I s to malo inteligencije shvatimo da mora postojati nešto pozitivno, osim pukog izbjegavanja negativnih stvari. Zatim saznamo da postoje bolje okolnosti, bilo u ovome svijetu ili na rajskim planetima, ili u oslobođenom stanju. Pa pokušavamo vršiti one djelatnosti koje će nam uzdići svjesnost na višu razinu. To se naziva pobožnim djelatnostima. No, naposlijetku jedina je pobožna djelatnost krta punya punjah. Kao dječaci pastiri, koji se sada igraju s Krišnom zbog svojih prošlih pobožnih djelatnosti. Pobožne aktivnosti u konačnici podrazumijevaju ono što nam Krišna kaže da činimo. Naš je cilj pokušati Ga doseći. Pobožne djelatnosti koje se spominju u vedskoj literaturi zapravo su mali koraci kojima razvijamo želju da dosegnemo Krišnu.
NE TEKU TU MED I MLIJEKO
Ako se odreknemo grješnih djelatnosti i vršimo pobožne djelatnosti, to ne znači da će nam se sve odvijati lijepo u materijalnome svijetu. Možemo očekivati samo probleme. Čak i najpobožnija osoba u svemiru, Brahma, može očekivati samo probleme. Na samome početka života dok je sjedio na lotosovu cvijetu, došao je uragan koji ga je pokušao zbaciti sa cvijeta. Stvorio je neke sinove koji su ga kasnije proganjali. Sve je pošlo po krivu od početka stvaranja i još uvijek ide po krivu. I dok god se nalazimo u ovome materijalnom svijetu stvari će ići po krivu.
Na primjer; u Treta-yugi je Prishadhna vršio svoju dužnost, trudio se zaštititi krave. Nesretnim je slučajem ubio kravu i proklet je da u sljedećem životu postane sudra. Ne trebamo misliti: „Jao, u Kali-yugi je tako loše, da sam bar u Satya-yugi.“ U Satya-yugi je rođen Hiranyakasipu. Zatim Hiranyaksa. Zemlja je pala u Garbhodaka ocean. Osvrnite se i pogledajte kako je zabavno u Satya-yugi. Išlo je od gorega ka lošijemu, a tako će se i nastaviti u budućnosti. Stoga se osoba mora naučiti toleranciji.
U sustavu Varnasrame brahmacariji studiraju. No, zašto studiraju? Kako bi dobili diplomu i zaposlili se kao perači suđa? U Americi trenutno 40 do 50 posto diplomanata ne može naći posao za koji su osposobljeni. Nalaze poslove konobara i perača suđa. Jedina razlika između njih i običnog perača suđa jest ta što oni moraju otplatiti 120 000 dolara zajma. Više moraju platiti za kamate i zajmove koji su im omogućili studiranje nego što zarade plaćom. Kada bi barem papir na kojemu im je tiskana diploma bio jestiv, možda bi imao nekakvu vrijednost.
PRAVI STUDIJ
U svakom slučaju, studiranje i proučavanje našeg identiteta cilj je života. To je samospoznaja, doznati što je naše istinsko jastvo. Ako je osoba dovoljno inteligentna, kroz studiranje će shvatiti da mora vršiti dobrotvorne djelatnosti, žrtve, kontrolu osjetila i uma. Onaj tko to ne može razumjeti oženi se, a onda će mu žena pokazati što znači žrtva, što znači dobročinstvo i što znače kontrola osjetila i uma. No, bilo da se radi o životu obiteljskog čovjeka ili brahmacarija, oni nisu sami po sebi cilj, već seosoba treba naučiti toleranciji i strogostima. Kaže se da je tapa (askeza) za vanaprasthe. Osoba se treba naučiti tolerirati dvojnosti materijalnoga postojanja, zatim može postati dhira, a samo dhira može biti uma usredotočenog na Krišnu. Osoba može razviti odlike dhire, koje će joj pomoći usredotočiti um na Krišnu. Tu je prije svega abhaya, neustrašivost. Ukoliko nas svaka situacija uznemiri, uvijek smo u strahu. To znači da smo u neznanju, jer ne shvaćamo da smo ionako uvijek u nevolji. Ništa nas neće dovesti u poteškoće, jer se već nalazimo u poteškoćama.
Kao što je Prabhupada rekao, ljudi prigovaraju dok im bhakte dijele knjige, govoreći da ih uznemiruju. Ali, kako ih možemo uznemiriti, kada su već uznemireni? Naravno, možemo ih uznemiriti još i više, ali ne radi se o tome da ti ljudi hodaju ulicom posve neuznemireni i onda ih odjednom bhakte uznemire. Uvijek su uznemireni.
No, ako je netko dhira, može postati neustrašiv, abhayam. Može spoznati i iskusiti vlastiti duhovni identitet duše i tako biti lišen brige o tome što će se dogoditi s njegovim tijelom. Jer znamo što će se dogoditi s našim tijelom – umrijet će. Izbacit će nas iz tijela, ili danas ili sutra. Prije danas, nego sutra. Cilj života nije služenje osjetila. Ne, cilj nam je služiti Krišnu pod vodstvom Krišninih predstavnika, gurua, sadhua i sastra. Tako se možemo pročistiti. Jnana yogom mogu se stvari razumjeti na ispravan način.
LUDI LJUDI
Svaki bhakta zna da nije ovo tijelo, ali se cijeli dan ponašamo kao da jesmo tijelo. Stoga znamo da smo ludi. Moramo spoznati što je pravo znanje, jer je to jedni način na koji ćemo postati razumni i znati što trebamo učiniti sa svojim životom da bismo napredovali. Kao što je ovdje objašnjeno, na kraju razvijamo izravan odnos s Krišnom, barem kroz sjećanje.
Srž svih savjeta je sve svoje vrijeme – dvadeset i četiri sata na dan – upotrijebiti tako da pažljivo pjevamo i mantramo Gospodinovo božansko ime, opjevamo Njegove transcendentalne oblike, osobine i vječne zabave. (Nektar uputa, 8. mantra)
PRAVA VIZIJA
Tome i služe naša predavanja Srimad Bhagavatama i Bhagavad–gite, kako bismo razvili ispravnu viziju. Iako možda izvanjski ne pjevamo o Krišninom imenu, obliku, odlikama i zabavama, to je ono što ćemo vidjeti oko nas. I vidjet ćemo to u raspoloženju slavljenja. Nećemo razmišljati kako ovo ili ono nije u redu, kako ova ili ona osoba nije u redu. „Moraš slušati mene i ja ću sve srediti.“ Ne, moramo biti u pravom raspoloženju služenja i vidjeti kako se Krišna pojavljuje pred nama kao prilika za služenje. To se naziva svjesnošću Krišne. Tada ćemo na ispravan način moći koristiti svoj jezik i um, i svima objasniti kako se Krišna pojavljuje pred svima kao prilika za služenje. Jezik trebamo upotrijebiti za govorenje ljudima o Krišni i kušanje Krišninog prasadama, koji nam daje energiju potrebnu za propovijedanje. Tada će nam um ispunjen inteligencijom moći na ispravan način sagledati stvari u svjesnosti Krišne i povezane s Krišnom. Zato što je Krišna izvor ljubavi i zadovoljstva i mi ćemo iskusiti ljubav i zadovoljstvo. Tada ćemo uistinu postati neustrašivi i utemeljeni u vječnosti.
Gopije su dostigle taj položaj i njihovo ponašanje treba i nama biti primjer. I zeleni mango i zreli mango su mango, samo je jedan slađi. Tako bismo i mi trebali postati zreli mango slijeđenjem procesa. Ako je osoba uronjena u svjesnost Krišne, ona služi Krišnu. Osobito u sankirtana pokretu kada ljudima govorimo da imaju priliku služiti Krišnu na način da samo pjevaju Njegova imena. Ali oni ne čine samo to, već rade i mnoge druge stvari koje također moraju ponuditi u sankirtana pokretu. Tako će doći do toga da jednoga dana samo pjevaju Hare Krišna. I bit će zadovoljni time što samo pjevaju Hare Krišna.
KORAK PO KORAK DO UKUSA
Učeni su zaključili da je najbolji lijek za uklanjanje svih nevolja i jada posvećivanje djelatnosti služenju Svevišnjeg Gospodina, Božanske Osobe. (SB 1.5.32)
Ali ako netko ima malo inteligencije i ima sposobnost proučavanja i učenja, ne bi trebao koristiti tu sposobnost da izgradi atomsku bombu i pobije sve. Ako ima malo inteligencije, trebao bi svoje sposobnosti i energiju iskoristiti kako bi dokazao da Krišna postoji. Ako se netko bavi organizacijom, administracijom, ako je borac, ako ima energiju kao Arjuna, onda se može boriti za Krišnin cilj. Pokušajte organizirati sankirtana pokret, organizirajte propovijedanje kako bi se što više ljudi uvjerilo u to da je Krišna Bog i da bi sve što imaju trebali iskoristiti u službi za Krišnu. Kada čovjek ima energiju, kada ima posjede, bogatstvo, trebao bi to uključiti u službu sankirtana pokreta. I rezultat će biti susrusoh sraddadhanasya vasudeva-katha-rucih. Uistinu će se moći družiti s Krišnom samo mantrajući, slušajući o Njemu i sjećajući Ga se. Razvit će ukus za slušanje o Krišni. Ako čovjek nema takav ukus i ima želju za poslom u materijalnome svijetu, trebao bi taj posao raditi kako bi služio u Krišninoj misiji i u misiji Caitanye Mahaprabhua. Na taj će način postupno razviti ukus. Inače se to naziva srama eva hi kevalam (uzaludan trud). Možemo postići mnoge stvari ili ih ne moramo postići, možemo biti u neznanju, strasti ili vrlini, ali na kraju ćemo samo gubiti vrijeme vrteći se u 8 400 000 vrsta života.
Gopije su dostigle razinu savršenstva, one pjevaju o Krišni, slušaju o Njemu i sjećaju Ga se. Iako nam se sada njihova iskustva mogu doimati neshvatljivima, moramo djelovati na takav način da ćemo s vremenom sve više znati cijeniti to njihovo iskustvo rastuće ljubavi prema Krišni slijeđenjem procesa svjesnosti Krišne i čistog predanog služenja.