Tamal krsna gosvami, 2001. New Vraja Dhama (Mađarska), govor na Srila Prabhupadinoj Vyasa puji (Krsna Katha 6/2002)
2001. New Vraja Dhama (Mađarska), govor na Srila Prabhupadinoj Vyasa puji (Krsna Katha 6/2002)
Prabhupada mi je jednom prilikom povjerio svoj ključ, ključ koji do tada nikom drugom nije dao u ruke. Tada je to napravio jer se počeo osjećati staro i nemoćno. Tim ključem se otključavala jedna kutija u kojoj je bio drugi ključ koji je otvarao ladicu. U njoj se nalazio ključ od ormara gdje se čuvao četvrti ključ koji je služio za otvaranje sefa. Ja sam taj prvi ključ – izgubio. Brzo sam otišao do Prabhupade i rekao mu: “Izgubio sam ključ.” On mi je odgovorio “Pozovi GBC.” Upitao sam: “Kojeg člana GBC-a?” Rekao je: “Sve članove GBC-a.” “Zbog običnog ključa?” Uzvratio je: “Da.”
Vratio sam se u svoj ured i počeo razmišljati. Sve skupa mi se činilo jako ponižavajuće. Onda mi je Krišna dao malo mozga pa sam jednome od radnika naredio da nekako otvori ladicu. Uzeo je svoj odvijač i otvorio ju za par trenutaka. Otišao sam ponovo Prabhupadi i rekao mu: “Srila Prabhupada, ovo ionako nije bila dobra brava. Pa to je svatko mogao otvoriti.” Prabhupada se složio s tim: “Dobro, postavi novu, bolju bravu na tu ladicu, a ključ naniži na svoj brahmanski konac. I nemoj ga opet izgubiti.”
Nakon Prabhupadina odlaska s planete došao sam natrag u ured u Bombayu i zavalio se u svoju nekadašnju stolicu. Imao sam šta vidjeti: ispod jastuka se nalazio ključ. Vjerojatno mi je onda iskliznuo iz džepa i tu upao. U međuvremenu sam ga posvuda tražio, a on je cijelo vrijeme bio u mojoj stolici.
Poanta cijele priče jest da je Prabhupada potrošio mnogo svoga vremena na mene. Mora da je bio u vrlo očajnoj situaciji kad je morao nekog poput mene angažirati da mu pomaže. Na toliko načina sam mu se opirao i stvarao mu probleme. I sada mu stvaram probleme i vjerojatno ću to uvijek raditi. Ali Prabhupada ne odustaje od mene. On zna da imam samo jednu želju – da ga služim. Unatoč svim svojim nedostacima, jedino što želim raditi u životu jest služiti Prabhupadu.
Volio bih kad bi i drugi bhakte mogli naučiti nešto iz grešaka koje sam počinio. To je važan način učenja – učiti iz tuđih grešaka. Jako sam puno vremena proveo s Prabhupadom i svjestan sam da je to nešto jedinstveno, ali također znam da to nije mjera nečijeg napretka. Poznajem toliko svoje braće po bogu koji su puno napredniji od mene iako su imali daleko manje prilika družiti se s Prabhupadom. Čistijeg su srca i manje zavidni, nisu toliko pod utjecajem guna materijalne prirode i privrženiji su Krišni. Dakle, nije istina da se napreduje samo u fizičkoj prisutnosti duhovnog učitelja. Moja jedina molba braći i sestrama po bogu, kao i svim ostalim bhaktama jest da me nikad ne napuste, da mi pruže svoje društvo i da me ne odbace zbog nekih mojih pogrešnih postupaka. Jedino tako se mogu nadati da ću i dalje služiti Srila Prabhupadu. Hare Krišna.