(Nj. S. Bhakti Tirtha svami, Srimad Bhagavatam 2.3.2-7)
Ovdje vidimo kako se čak i u Bhagavatamu daje neko objašnjenje kako i koga obožavati za dobivanje materijalnih stvari. Ako netko želi kraljevstvo, ako želi dobru ženu, ako želi postati slavan, ako želi ugled, obožavanje – uputstva su tu. Isto kao što Krišna objašnjava toliko mnogo stvari u Bhagavad giti. A, kada objasni te stvari, ne stane samo na tome. Također vidimo da se Krišna pojavljuje u svakoj životinjskoj vrsti. Pojavljuje se u tako mnogo inkarnacija. Nije da samo da poruku i tu je kraj. Nije da On samo nešto zahtijeva poput autokrata, a ako se ne učini što je tražio, onda smo vječno prokleti. On vrlo ljupko uređuje da stalno daje poruke, prema deša-kala-patra. Sređuje također pojavu mnoštva glasnika koji predstavljaju poruku prema tome što je potrebno u datom trenutku. Ali On isto tako uređuje da puno različitih vrsta glasnika predstavlja različite vrste poruka.
Ponekada ljudi čak postanu ateisti, jer misle: „Toliko mnogo religija. Toliko mnogo filozofija, toliko proroka, toliko učitelja, toliko acarya. Zašto ne bi postojao samo jedan? Zašto se isti Krišna ne pojavljuje svaki put na isti način? Zašto ne da samo par uputa i ne ostane na tome? Zašto je napravio toliko mnogo religijskih sustava?“
On kaže da je svatko na Njegovom putu, BG 4.11. to znači da, bilo da je netko voidist, mayavadi, ateist – oni su svejedno na Krišninom putu! Oni možda ne znaju koliko i teist, ali su također na Krišninom putu.
Voli li Krišna više Svog suddha-bhaktu nego što voli kama-misra-bhaktu? Voli li Krišna više Svog kama-misra bhaktu, nego li mayavadija? Više voli pobožnog vjernika nego ateista? Ne! Sve ih voli jednako. Ali oni se različito odnose prema Njemu i zato doživljavaju svaki nešto drugo.
Samo ‘ham sarva-bhutešu na me dvesyo ‘sti na priyah; BG 9.29
NIJE SVE ISTO
Bhakta se jednako odnosi prema svima. Ali ipak nismo impersonalisti. Ne tvrdimo da je sve isto: yata mata tata patha – postoji puteva koliko i mišljenja. Kako se onda nositi sa tom proturječnošću? Zašto taj isti Krišna kaže: „Napusti sve vrste religije“? Ne samo neke vrste, već sve. On kaže: „Ne oklijevaj, ne boj se, ne brini se. Učini to i ne brini nakon toga, jer, ako tako napraviš, osiguran si.“
Pa zašto onda Krišna daje sve te upute, religije? Želi li nas samo zbuniti? Naravno da ne. Ali, zato što smo mi zbunjeni, Onnam s ljubavlju prilazi, kako bi nas izbavio iz zabune. To je isti Krišna u srcu pobožnog vjernika, kao i u srcu ateista, ali njima i oko njih se stvari dešavaju drugačije, zbog njihovih različitih pristupa. Sve se temelji na našoj želji, ali, sve počiva na Gospodinu, ništa izvan.
Postoji obožavanje u guni vrline, guni strasti te guni neznanja. Svatko treba nekoga ili nešto obožavati – to je sastavni dio naše biti. Ako ne nađu duhovnu vezu, ljudi obožavaju svoje mačke, pse, filmske zvijezde, obožavaju svoju prošlost. Obožavanje postoji sve dok se ne napusti tijelo. Ali, čak i tada, u prijelaznom stadiju i poslije njega, osoba će obožavati nešto. Samo je pitanje što?
Oni u guni vrline obožavaju polubogove – Ganešu, Šivu, Durgu, itd. –zbog nekog blagoslova, kako bi uklonili materijalne prepreke. Ali, postoji i znanost kako to učiniti, da bi se dobio pravi rezultat. Oni u guni strasti obožavaju demone, no i za to postoji predviđeni postupak. Osobe u guni neznanja obožavaju sablasti i duhove, ali obožavanje postoji. Neka yajna je tu.
ŠTO ZAPRAVO ŽELIMO?
Dakle, koliko je ljubazan i milostiv taj Krišna, da se brine o interesu svake pojedine osobe. Bilo da smo teisti ili ne, Krišna se brine da se svako poveže s Njim, izravno ili neizravno. Moramo zato pobliže razmotriti što mi zapravo želimo. Postoji način obožavanja da bi se to dobilo. Zatim moramo razmotriti kako to izvesti. Ako želimo otići na rajske planete, postoje tehnike koje nam omogućavaju da dostignemo te dobrobiti. Ako želimo iskusiti neosobne energije Gospodina, postoji tehnika i postoji proces. I prema tome se mora postupati. Ako želimo otići u Vaikunthu, postoji znanstveni postupak kako to ostvariti. Kada se pravilno slijedi, rezultati dolaze. Ako smo zainteresirani dostići Goloku Vrindavan, postoji proces i put.
Zato svaki pojedinac mora imati jasnu svijest o tome šta želi i onda ići za time. To je proces evolucije. Većina ljudi stremi za mahat-tattvom. Većina ljudi je zarobljena preuređivanjem, kombiniranjem, premještanjem ili uređivanjem odvojenih energija. Ljude zanima što tu mogu dobiti za sebe. Proučavaju mnoge stvari, odlaze na mnoga mjesta, ali ostaju s istim umom, istim tijelom i istom svjesnošću. Zbog toga, čak i kada imaju priliku dobiti velike dragulje, ne iskorištavaju je, pogotovo ne u potpunosti.
Zato je vrlo važno imati jasnu sliku o tome što želimo i kako to dobiti. To je posebna povlastica svake osobe. Krišna poznaje naše sposobnosti i naše unutrašnje želje. On je više nego željan pomoći, jer nam vidi srce.
U 12. poglavlju Gite, Krišna objašnjava: „Uvijek misli na Mene“. To je Njegova uputa broj jedan. Nasuprot tome je da nikada ne zaboravimo Krišnu. Dakle, „kada netko za ništa nije vezan, ali u isto vrijeme prihvaća sve u vezi s Krišnom, taj je pravilno utemeljen iznad posjedovanja.“; Bhakti-rasamrita-sindu 1.2.255-6.
POVOLJNOSTI ZA PREDANO SLUŽENJE
Što je zapravo povoljno za predano služenje? Ako si sposoban uvijek misliti o Krišni – kako ti neko može pomoći da misliš na Krišnu. Misliti ne znači samo čuti vibraciju, već znači postupati po njoj. Onda je to predivno. Ako ti netko pomaže da postneš slobodan od zadovoljenja osjetila, onda je to sjajno. Ako te netko tjera da se više uključiš u zadovoljavanje osjetila, taj je neprijatelj. Ili, točnije kažemo da je to nasilje, jer bhakte nemaju neprijatelje.
Moramo biti gladni Krišnine ljubavi. Ali kako Krišna daje svoju ljubav? Kako Šiva i Durga daju svoju ljubav i zaštitu? Postoji predviđeni postupak. Moramo gledati i vidjeti, što je postupak.
PREDSJEDNIK SVJESTAN KRIŠNE
Najžalosnije je kada je netko licemjeran prema svim procesima. Nije da svi moraju slijediti isti proces. Kada bi u nekoj zemlji postojao predsjednik svjestan Krišne, što bi mu bila dužnost? Njegova dužnost ne bi bila da svakog natjera da bude Hare Krišna bhakta. Njegova dužnost bi bila da se stara da se svaka osoba ohrabruje da bude iskrena u određenom devocijskom procesu u koji je uključena. A ako su iskreni u tome, onda će prirodno razviti dublju i dublju svjesnost. A kada je netko spreman započeti svjesnost Krišne, onda je više nego spreman učiniti je dostupnom drugima.
Imajte to na umu. Mi nismo nikada društvo koje želi nekome nešto nametati. Mi moramo dopustiti transcendenciji da govori sama za sebe, kako bi ona privukla. Ako ih ne privlači, ljudi će otići. Ako ih ne privlači, ljudi će biti gladni i tražiti će hranu. A ako je na kraju ne nađu u duhovnim sredinama, otići će u materijalne sredine, kako bi našli neku stimulaciju i zadovoljstvo. Zato bi takav vođa svjestan Krišne bio iznimno strog sam sa sobom, potpuno na čistu o tome koja je siddhanta za one koji žele otići na Goloku Vrindavan. Ali u isto vrijeme, bio bi potpuno milostiv, i brinuo da se one koji žele obožavati nešto drugo podstiče činiti to na ovlašten način.
SMETAJU NAS SAMO LICEMJERI
To je čestitost. Biti sposoban zaokupiti se svojim obožavanjem, a da te ne smeta, ni uznemirava nitko drugi, zaokupljen svojim obožavanjem, osim ako nisu licemjeri. Nas ne smeta ako neko obožava Ganeša, Šivu ili Durgu. Nas ne smeta ako neko obožava Isusa, Muhameda ili Buddhu. Ali, nas uznemiruju oni koji sabotiraju sve autorizirane sustave.
Ako neko iskreno obožava Isusa, može otići u nebesko kraljevstvo. A vaišnave će biti tamo da ih odvedu na sljedeću stepenicu. Zato ne pokušavamo prisiliti kršćane da postanu vaišnave, već mi moramo živjeti našu poruku, pri čemu će nas kršćani pogledati i pomisliti: “Oni imaju nešto posebno. Oni posjeduju veću jasnoću i spoznaju. I ja to želim.“ I onda dođu k nama po to. Ne moramo govoriti obožavaocima Ganeše kontra novcu, bogatstvu i raskoši i drugim stvarima. Ali moramo pokazati da postoji viša raskoš, više bogatstvo, tako da uoče što je još bolje.
Kada ljude moramo gurati u ladice, onda je to znak nezrelosti. To je znak površnosti. Ponekad to moramo činiti, ali bi to trebali činiti sa grižnjom savjesti, jer to nije zrelo duhovno promišljanje. Kao što mi možemo imati osjećaje za cijelu Krišninu kreaciju, ali ne stavljamo ruku u lavlja usta, jer znamo da će nas lav ugristi. Dakle, ne bismo trebali biti nerazboriti.