Krsna-katha 05/2002
Sacinanadana svami:
Danas ću govoriti o odnosima među bhaktama. Mislim da je za nas koji smo u svjesnosti Krišne, ili u svjesnosti Boga, veoma važno pitanje kako možemo prići našem Gospodinu, kako Mu se možemo približiti?
Krsna-katha 05/2002
Sacinanadana svami: Drago mi je da mogu govoriti o temi za koju sam osobno uvijek smatrao da je jako važna u svjesnosti Krišne.Danas ću govoriti o odnosima među bhaktama. Mislim da je za nas koji smo u svjesnosti Krišne, ili u svjesnosti Boga, veoma važno pitanje kako možemo prići našem Gospodinu, kako Mu se možemo približiti?
Jedan njemački filozof je rekao kako nije upitno ima li ili nema Boga nego mogu li Mu se približiti ili ne. Mislim da je njegova poanta jasna: samo one stvari kojima se možeš približiti su od nekog interesa za tebe. Jednostavno, pitanje nije ima li večeras večere ili ne, nego mogu li ju ja pojesti ili ne. Vrlo praktično.
TADIYE
U našim spisima čujemo kako postoje četiri mjesta kroz koja specijalno lako možemo kontaktirati Krišnu. Prvo je Njegova literarna inkarnacija, Srimad Bhagavatam. Drugo je sveta biljka Tulasi. Treće je rijeka Ganga, a četvrto su Gospodinovi bhakte. Ove četiri stvari se zovu tadiye. Kroz Krišnino Božanstvo takođe možemo sresti Krišnu ali samo nakon pran-pratišta ceremonije. To je obred kojim pozivamo Gospodina da bude prisutan u oblik koji je napravljen od različitih materijalnih elemenata. Naravno, znamo da je Bog prisutan svuda pa tako On takođe može biti prisutan u obliku Božanstva koji se obožava na oltaru, ali On je tu prisutan samo nakon određenog obreda. U ove četiri tadiye Krišna je uvijek prisutan bez ikakvog obreda.
Razmotrimo prvu od njih. Jednom su bili sveci koji su se na početku ovog današnjeg doba Kali pitali gdje će moći sresti Krišnu sada kada je On napustio planetu. Mislim da možemo razumjeti situaciju. Sveci su bili jako zabrinuti: Krišna, Svevišnja Božanska Osoba, je bio na planeti i dok je On bio tu, loši uticaji doba Kali nisu mogli djelovati na nju, ali sada kada je Krišna napustio planetu, oni su bili shrvani tugom. Oni su se pitali: ‘Gdje ćemo sada sresti Boga? Bio je baš ovdje, ali sada je otišao’
BHAGAVATAM
Da li se ponekad u svom životu pitate kako možete sresti Krišnu? Idete na posao – je li Krišna tu, na poslu? Pogledate u Jadran – je li Bog u Jadranu? Tresete se na hladnom vjetru koji dolazi iz Slovenije – je li Bog u tom vjetru? Gdje se može naći Bog? Odgovor koji je bio dat ovim svecima je: u zvučnoj vibraciji Srimad Bhagavatama koji je najdrevnija i najkompletnija enciklopedija duhovnog znanja. Ako slušate znanje Srimad Bhagavatama, Krišna ulazi kroz otvore vaših ušiju i sjeda na lotos vašeg srca. Većina bhakta Hare Krišna pokreta ne čita Bhagavatam ali oni koji to čine znaju da dok čitaju postaju tako oživljeni i inspirirani. Hare Krišna.
TULASI
Drugo mjesto gdje se može sresti Krišna je mjesto gdje se nalaze Njegove drage bhakte. Jedan od njih je sveta biljka Tulasi. Tulasi je jako, jako sveta. Zato bhakte imaju oko vrata ogrlice od drveta Tulasi koja je napustila tijelo. Sjećam se, jednom mi je Krsna Ksetra Prabhu ispričao primjer slava svete biljke Tulasi. Jednom je bio jedan pobožan Vaisnava koji je živio pored ateističkog farmera. Na zemlji ateističkog farmera je raslo mnogo prelijepih Tulasi i njegov susjed Vaisnava ga je uvijek molio: ‘Molim te, daj mi biljku Tulasi, želim da je obožavam.’ Ali on bi uvijek odgovarao: ‘Ah, ti i tvoja praznovjerja! Možda ti je dam sljedeće sedmice.’ Konačno, zbog neizbježnih zakona karme, približavao se dan smrti ateističkog farmera i zato što je uvijek povrjeđivao ljude poput zmije, prema zakonima karme određeno je da će umrijeti od zmijskog ujeda. Na taj dan odlučio je da konačno ostvari svoje obećanje i iskopa biljku Tulasi i odnese je svom susjedu bhakti. Otišao je na polje i lopatom počeo da lagano kopa pored Tulasi kako bi je mogao izvaditi. U tom momentu je došla
veoma opasna zmija, bijela poput ovih vrata. Polako je puzala do ateiste da bi ga ugrizla na smrt. Niko ne može pobjeći svojoj karmi. Dok je on tako kopao, zmija mu se približavala sa leđa. Onda se zmija podigla i kranula da ga ugrize, ali se tu nalazio nekakav nevidl jivi zid kroz koji nije mogla proći.
UGRIZI GA, UGRIZI GA
U tom trenutku dvojica glasnika smrti, Yamaduta, su došli: ‘Ugrizi ga, ugrizi ga!’ ‘Ne mogu, ne mogu!’ Do tada farmer je bio gotov, stavio je biljku Tulasi u torbu i kada se okrenuo, zmija je iskoristila taj trenutak i uskočila u nju: ‘Možda dobijem drugu priliku.’ Kada je farmer donio tu divnu Tulasi biljku svome susjedu koji je plakao suze ekstaze: ‘O, sveta Tulasi biljka, koja je tako draga Gospodinu, koja je bhakta u tijelu biljke, je došla!’ Onda je rekao farmeru: ‘Izbjegao si veliku opasnost zahvaljujući
tome što si služio Tulasi.’ Na trenutak je vidio jezik zmije koji je palucnuo iz torbe. ‘Ma hajde,’ rekao je farmer, ‘ja sam ti uradio tu malu uslugu, kao susjed susjedu i nemoj mi sad prebacivati svoja praznovjerja.’ ‘Ne, danas je bio dan kada je bilo predviđeno da te ugrize zmija! Samo pogledaj u torbu.’ Kada je ateista stavio ruku u torbu, bio je šokiran. Izvukao je ruku iz torbe i oko nje je bila omotana zmija. Ponovo su došli glasnici smrti: ‘Grizi, grizi! To je tvoja prilika, tvoja druga prilika!’ Zmija je rekla: ‘Ne mogu, ne mogu! To je utjecaj Tulasi devi!’ Ovo je objašnjeno u svetim spisima. U Indiji ljudi znaju o svetoj biljci Tulasi i tamo je, pogotovo u Orissi, drže ispred kuća jer znaju da je tu prisutan Gospodinov bhakta.
GANGA
Sljedeće mjesto gdje je Krišna prisutan, kod Svog još jednog bhakte, je sveta Ganga. Svako tko se okupa u Gangi osjeti veliki pročišćavajući uticaj ovog Krišninog najdražeg bhakte. Osoba odmah može osjetiti prisustvo Gospodina u svom životu. Imamo jednog bhaktu u našem pokretu, Radanath Maharaja, koji će vam i danas ispričati kako je on postao bhakta zahvaljujući majci Gangi. On je na impersonalan način meditirao na obali Gange kada je odjednom čuo kako je tekuća voda formirala mantru Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare HAre. I on kaže: ‘Majka Ganga je moj duhovni učitelj koji mi je pokazao put.’
BHAKTE
Četvrta tadiya kroz koju možete pristupiti Gospodinu su bhakte i o njima danas želim govoriti. Gospodina je možda teško doseći, ali ako stupite u dodir sa ova četiri velika elementa, oni će vam pokazati put do Gospodina. U našim svetim spisima slušamo o bhaktama Gospodina o njihovim karakteristikama. Rečeno je da ako sretnete takvog bhaktu, on vam može dati transcendentalne oči pomoću kojih možete vidjeti Krišnu. Ovdje su neke od kvaliteta bhakte: bhakte su uvijek
milostivi, ponizni, istinoljubivi, jednaki prema svakome, bez grešaka, velikodušni, blagi i čisti, bez materijalnih posjedovanja, čine dobrotvoran rad namijenjen svima, miroljubivi, predani Krišni i nemaju želja, ravnodušni su prema materijalnim posjedovanjima, utemeljeni su u predanom služanju, potpuno su ovladali sa šest loših osobina: požudom, bijesom, pohlepom itd, jedu samo onoliko koliko je potrebno, nisu uznemireni, puni su poštovanja, ozbiljni, suosjećajni i bez osjećaja lažnog prestiža, prijateljski su naklonjeni, poetični su, vješti i tihi.
Od svih ovih, mislim, 26 odlika jedna je najvažnija. Krišnaika-šarana, isključivo su predani Krišni. Kada vidite ovu odliku, možete reći da će uslijediti i sve ostale odlike. Biti predan Krišni je najvažnija odlika bhakte. On želi učiniti ono što želi Gospodin, njegov plan je Gospodinov plan. Zato su takvi bhakte tako bliski Krišni i zato možemo uzeti utočište takvih bhakta. 
Sada možete reći: ‘O, Sacinandana Swami, gdje možemo naći takve bhakte, molim te? Hvala ti što si podijelio sa nama tako lijepe riječi iz šastra ali mi ne nalazimo nikoga ko ima takve odlike. Zato sam odlučio da više ne idem u društvo bhakta. Oni se samo pretvaraju. Ugodno ću ostati izvan društva bhakta i slijediti svoj vlastiti duhovni program. Haribol!’ U spisima je rečeno da ovo nije pravilan stav. Spisi kažu da u ovom svijetu postoje tri vrste bhakta i preporučuje se da se svima ophodimo na različite načine, ali da ih sve i dalje smatramo bhaktama.
Sjećam se, rečeno je da je bhakta onaj koji uzima utočište isključivo u Krišni. Bhaktu možete ‘izmjeriti’ prema tome koliko on uzima utočište u Krišni. Prema Caitanya Mahaprabhuu, uzeti utočište u Krišni znači uzeti utočište u Krišni u obliku Svetog Imena. Ne možete vidjeti bhaktu, ali ga možete čuti. Samo poslušajte kako lijepo mantra Hare Krišna, onda ćete znati koliko uzima utočište u Krišni.
Možete reći: ‘O, Sacinandana Swami ovo je veoma hrabra spekulacija. Možeš li molim te dokazati svoju poantu?’ Da, kada se Gospodin Caitanya sastao sa stanovnicima sela Kuliyagrama, oni su Ga pitali: ‘Moj Gospodine, Ti si rekao da bismo trebali uzeti utočište bhakta, ali tko je Gospodinov bhakta?’ Ovo pitanje je bilo tako važno stanovnicima sela Kuliyagrama da su tri godine postavljali isto pitanje Caitanya Mahaprabhuu i svake godine im je dao različite odgovore.
Odgovori su bili različiti zato što im je opisivao različite vrste bhakta. Prvo im je opisao bhaktu koji je na najnižem nivou, onda onoga na srednjem i onda na najvišm nivou. Rekao je: ‘Bhakta je onaj koji je jednom u životu rekao Hare Krišna bez uvreda. On je u potpunosti uzeo utočište kraj Krišninih lotosovih stopala.’ Jednom, samo jednom u životu.
Bhaktivinod Thakur objašnjava da možda ne bismo trebali uzeti utočište takvog bhakte, ali bismo trebali biti ljubazni prema njemu i pozvati ga u goste. Druga vrsta bhakte je onaj koji uvijek mantra Hare Krišna mantru. Treća, najuzvišenija vrsta bhakte, je onaj koji vas kad ga vidite podsjeti i inspirira da i vi odmah mantrate.
Sjetite se, naše pitanje je tko je bhakta jer želimo prići bhaktama i doći bliže Krišni. Odgovor je bio: on ima ovu odliku Krišnaika-šaranam, predan je Gospodinu Krišni. To praktično znači prema Caitanya Mahaprabhuu je da je predan Svetom Imenu. On želi pjevati Sveto Ime, on želi da služi Sveto Ime, on želi da bude uvijek sa Svetim Imenom. Kada sretnete takvog bhaktu, uzmite njegovo utočište, služite ga i doći ćete blizu Krišni.
DOKAZ IZ RAMAYANE
Susretanje Krišne kroz Njegove bhakte je veoma važna tema u našim spisima. Želio bih vam ispričati dokaz iz Ramayane koji razjašnjava ovu poantu.
Bio jednom jedan brahmana koji je izgubio sina i želio je da sazna zašto ga je izgubio. Onda se upitao: ‘Da li sam možda ikada pomislio da je Gospodinov oblik ništa osim komada kamena? Ili sam možda nekada vidio Vaišnavu na ulici a da mu nisam odao poštovanje? Je li to razlog zašto sada ovoliko patim zato što sam izgubio sina?’ Jednom je maharaja Daršaratha otišao noću da lovi. Već se smrkavalo. Ništa nije mogao vidjeti. I dok se polako približavao rijeci, čuo je zvuk za koji je mislio da je dolazio od divlje životinje – slona. Bez da je vidio svoj cilj, nanišanio je strijelu u pravcu iz kojeg je došao zvuk i opalio. U sljedećem trenutku sledila mu se krv u žilama. ‘Ko je ovo uradio?! Ja sam asketa. Nikada ne želim ništa loše! Tko me je ustrijelio?’ Otrčao je do rijeke gdje je vido pustinjaka kako se kupa u krvi koja je dolazila iz njegovog srca. Bio je prestravljen. I dok je svjetlost odlazila iz očiju pustinjaka, rekao je: ‘Zašto si ovo uradio? Sada idi mojim slijepim roditeljima koji se nalaze gore uz put i koji su me poslali ovamo da im donesem vode i reci im novosti.’
Kada je otišao uz put, na kraju puta je vidio starca sa ženom kako sjede poput ptica slomljenih krila zato što njihove oči nisu vidjele. Starac je, sa puno tjeskobe u glasu, rekao: ‘Sine? Zašto toliko kasniš? Čekali smo te, jako smo žedni.’
Daršarath je rekao: ‘Ja nisam vaš sin, ja sam ubojica vašeg sina za kojeg sam pogrešno mislio da je divlja životinja.’ U tom trenutku je iz usta tog starog brahmane koji se gušio u suzama izašao ovaj stih: ‘Koju sam to uvredu napravio da je moj jedini sin, moj plemeniti sin, ubijen na tako brutalan način dok je donosio vodu za nas?!’ počeo je špekulirati: ‘Da možda nisam nekad vidio Vaišnavu na ulici a da mu nisam odao odgovarajuće poštovanje?’
ŠEST PUTEVA DO PADA
Moji dragi bhakte, veoma je važno da poštujemo ove četiri tadiye: Srimad Bhagavatam, Tulasi, Gangu i bhakte. Budimo ljubazni prema svim bhaktama i ne činimo tu grešku da ih kritiziramo. Skanda Purana kaže da ima šest stvari koje vas lako dovode do pada. Prva je ubojstvo Vaišnave, druga je klevetanje Vaišnave, treća je osjećati neprijateljstvo prema Gospodinovom bhakti, četvrta je nepoštivanje etikete da se ustanemo da ga pozdravimo kada uđe u prostoriju, peta je naljutiti se na Vaišnavu i šesta je tako suptilna da ćete se iznenaditi – ne osjetiti zadovoljstvo kada vidite Vaišnavu. Trebali bismo osloboditi svoje srce od kritiziranja Vaišnava. Čak i ako Vaišnava nije neki prvorazredni. Možda se on nalazi na prvom nivou.
To ne znači da treba da ga kritiziramo, mi samo ne uzimamo utočište u njemu, ali uzimamo utočište lotosovih stopala Vaišnave koji uvijek želi pjevati Sveto Ime, a one koji inspiriraju ljude da pjevaju Sveto Ime čim ih vide, njih svugdje slijedite.
TRI VRSTE ZARAZE
Vidite, Vaišnave, Krišnini bhakte, imaju jednu vrlo specifičnu odliku. Kada ste s njima u kontaktu, vrlo brzo vaša svjesnost Krišne dođe pod njihov utjecaj. Ako na vas može utjecati i obična osoba koja ima kašalj tako da vas zarazi kada ste blizu nje, onda će i bhakta utjecati na vas na neki način. U Zagrebu smo imali bhaktu koji je imao kašalj i koji je uspješno prenosio zarazu i na druge bhakte. Ako se ovo već događa u običnom zraku, koliko se to više može dogoditi kada sretnete
bhaktu, i vi ćete doći pod uticaj! U spisima je opisano kako se na vas prenosi šakti bhakte – preko tri supstance: prašine sa njegovih stopala, ostataka njegove hrane i vode sa njegovih stopala, ovo su veoma moćne supstance. U ovom trenutku mora se obratiti pažnja na veoma važnu dvojbu. ‘Naš dragi Sacinandana, čekaj, uno momento! Govorio si o bhaktama i o tome kako oni nose Gospodinovu moć milosti. Ali, kada smo skupa, ne osjećamo uvijek da je to tako.’
Razlog tome, moji dragi bhakte je da moramo naučiti kako da se družimo jedni sa drugima na duhovni način. U spisima je rečeno da bhakte razgovaraju o Krišni kada se sretnu, dijele prasadam, jedni drugima daju poklone koji ih podsjećaju na Krišnu. Od našeg druženja moramo napraviti sve što to druženje može biti. U ovom trenutku naš pokret nije u svojoj najjačoj fazi. Sve više i više bhakta osjeća kako ga moramo dovesti u drugu fazu. Ta druga faza će se dogoditi kada se bhakte počnu susretati i imati finu razmjenu na duhovnom nivou. Tolika je moć u bhaktama koji se sreću na duhovnom nivou, sam Krišna će se pojaviti među njima! Ali kada bhakte nisu dovoljno oprezni, kada se svađaju i čine svih ovih šest stvari koje dovode do pada, onda Krišna nestaje.
PRIMJERNA ZAJEDNICA
Želim vam reći kratku priču u vezi sa ovim koju je jedan bhakta ispričao na seminaru na Radhadeshu. Radilo se o jednom samostanu u koji nisu dolazili novi monasi i stariji monasi su se bojali da će se manastir ugasiti kada oni umru. Zato su poslali jednog od monaha u šumu kod mudrog pustinjaka. ‘Možeš li nam dati savjet? Naš samostan lagano izumire.’ Pustinjak je sve saslušao i počeo plakati: ‘O, ovo su teška vremena. Jako mi je žao. Ne mogu vam pomoći. Ali znam da će jednog dana jedan
od vas uraditi nešto divno za Gospodina.’ Monah se vratio i odmah su ga ostali okružili: ‘Šta je rekao? Što je rekao? Što će nas spasiti?’ ‘Nije imao rješenje, samo je plakao sa mnom.’ ‘Je li rekao još nešto?’ ‘Ne…o, da, rekao je da će jednoga dana jedan od nas uraditi nešto specijalno za Gospodina.’ Kada su stari monasi to čuli, nešto se dogodilo. ‘Tko bi mogla biti ta osoba koja će uraditi nešto specijalno za Gospodina? Možda je to stari Krišnadas? Možda je to Tribhanga Swami?’ Njih su bila
samo četvorica. ‘Možda je to Damodar prabhu? Možda sam to ja, ali ne vjerujem u to.’ Kao rezultat ovih finih spekulacija, postali su krajnje puni poštovanja jedni prema drugima. ‘Krišnadas je imao neke svoje specijalnosti, ali možda će jednog dana uraditi nešto specijalno za Gospodina?’ i onda kada bi sljedeći put sreli Krišnadasa, onda bi ga pitali: ‘O Krišnadas, jesi li dovoljno jeo?’ Na ovaj način atmosfera u samostanu je postala predivna zahvaljujući poštovanju kojeg su imali jedni za druge. Jednog dana se dogodilo da su neki mladi ljudi kampirali u šumi i kada su vidjeli samostan pomislili su: ‘O, kako lijepo, kako dobra atmosfera!’ i osjetili su se privučenim da ga posjete. Kada su vidjeli kako se monasi lijepo odnose jedni prema drugima osjetili su se privučenima: ‘Ovo je lijepo. Ostanimo večeras ovdje.’ Onda su odlučili da ostanu dvije noći, tri noći i uskoro se samostan napunio. 
PRIVUKLI SU ME BHAKTE
Ja sam potpuno uvjeren da ako budemo imali lijepe odnose među bhaktama, duhovne odnose, da ćemo istu stvari iskusiti i u našem pokretu. Ovo je zato što su bhakte Krišnina tadiya, oni pripadaju Krišni, oni su lično Krišnini muškarci i žene i ako se oni pravilno ponašaju, Krišna je među njima, baš kao sretni otac. Sjećam se se iz svog vlasittog života, kada su me privukli bhakte u hamburškom hramu, to je bilo nešto mistično. Bhakte su bili krajnje siromašni, a ja sam došao iz jako bogate porodice. Bili su tako siromašni da nisu mogli kupiti hranu za sebe. Kako su jeli? Jednom sedmično su odlazili na zelenu tržnicui pitali prodavače da im daju povrće koje nisu mogli prodati i koje ne bi izdržalo još sedmicu. Došao sam u kontakt sa njima. ‘Ovo su pravi monasi, ali ja nikada ne bih mogao živjeti tako.
Dolazim iz drugačijeg društvenog sloja. Mogu im dati donaciju.’ Ali ono što me je uvjerilo je bilo to što su se svakog dana okupljali i zajedno sa velikom radošću čitali iz knjige ‘Priče o najdivnijem’. Prvo sam mislio da su to samo lijepe priče, ali onda je Krišna postao tako stvaran u njihovom društvu da sam se radovao sljedećem jutru kada ću moći otići na čitanje iz te knjige. Onda su rekli da naveče imaju specijalitet: čitali su najnovija pisma Srila Prabhupade. Sva pisma koja je Srila Prabhupada pisao u to vrijeme bi brzo iskopirali i poslali. Bilo je to kao trgovina pismima, hamburški hram bi ih poslao
pariškom, a oni bi poslali dalje tako da smo svake sedmice imali hrpu pisama. Samo to što sam slušao bhakte dok su pričali o Prabhupadinim pismima i instrukcijama i to što su ih čitali: ‘Vau, da, ovo ćemo uraditi i to će nam puno pomoći!’, sjećam se koliko je to dodirnulo moje srce.
I onda je došla sljedeća zima. To je značilo – nema grijanja. Ali ja sam odlučio da se preselim kod bhakta. Oni od vas koji me poznaju, znaju da apsolutno trebam grijanje da bih opstao ali sam se uselio u hladni hram zato što mi se svidjela toplina svjesnosti Krišne koja je postojala među bhaktama. I sjećam se kada me je otac posjetio prvi put i kada me je vidio u tako siromašnom okruženju, sa suzama u očima me je upitao: “Šta ti nalaziš ovdje?” Bila je zima i bio sam prekriven sa brdom deka.
U to vrijeme sam prevodio Bhagavad-gitu sa engleskog na njemački. Rekao sam: “Oče, ovdje sam našao drugačiju toplinu. Ostani i naučićeš o toj toplini. Našao sam toplinu druženja u svjesnosti Krišne. To je tako dobro! Ne mogu se više zamisliti u sobi koja ima centralno grijanje a u kojoj nema svjesnosti Krišne.”
IMA I PREVARANATA
Znam iz praktičnog iskustva da će se Gospodin, kada se bhakte dobro druže, manifestirati. Naravno, u našem društvu postoje oni koji se pretvaraju. Izgledaju kao bhakte, sa tilakom, svilenim dhotijem i svim ostalim, ali oni to nisu. Oni su učinili štetu u našem društvu. Za njih ima riječ na sanskritu dharma-dvaji: dharma i dva što znači dvojnost. Kod njih ima dvojnost u umu, možda jedan dio želi dharmu, ali drugi ne želi. Kako znati tko je pravi bhakta, a tko nije? Ako pravilno slijedite upute Srila Prabhupade ili duhovnog učitelja, dobit’ćete moć da znate razliku. Ali kada vidimo nekoga tko se pretvara, ne budimo tako oštri sa njim. Ako slijedi upute Srila Prabhupade, on će takođe biti pročišćen. Rečeno je da se crnilo sa ugljena ne može isprati. Kada uzmete ugljen ne možete ga oprati, samo će više i više crnila izlaziti. Ali ono što možete učiniti je da ga stavite u vatru i onda će on izgoriti. Čak i onaj tko se pretvara, kada dođe u dodir sa uputama čistog bhakte i slijedi ih, njegovo crnilo u srcu će izgoriti.