H.H. kadamba Kanana Swami – (Krsna-katha 12/2002): Maharaja nas podsjeća da među nama ima i onih koji su uspjeli. Navodi tako primjer Jayananda prabhua…
U vrijeme kada se mnogi od nas osvrću za onima koji su otišli, promijenili smjer u duhovnom životu ili se vratili starom stilu života, H.H. Kadamba kanana svami nas podsjeća da među nama ima i onih koji su uspjeli. Navodi tako primjer Jayananda prabhua, bhakte koji je uspješno okončao zadaću ljudskog života, služeći u ISKCON-u u skladu s uputama Srila Prabhupade.
H.G. JAYANANDA PRABHU
Američki svetac
Jayananda je bio živući svetac, ISKCONov svetac sa Zapada. Ako je itko bio ISKCONov čovjek, onda je to Jayananda jer on nikada nije bio ništa drugo, do li tipičan ISKCON bhakta. Volio je harinam, obožavao prasadam, i to u velikim količinama… Posebno je volio halavu i uvijek bi se pobrinuo da i svi drugi dobiju prasadam. Znalo bi se dogoditi da probudi nekog bhaktu usred noći i ubaci mu natopljeni gulab jamun u usta, “Donio sam ti malo prasadama, prabhu, hari bol!”
HALAVA ZA ZATVORENIKE
Puno je priča o prasadamu i Jayanandi. Jedna se odnosi na neku priliku kad su se bhakte pripremali za odlazak na program u zatvoru. Spremali su tako, pripremali knjiige, očistili kombi, a Jayananda je pomislio kako bi bilo dobro da ponesu i nešto fi nog prasadama. Zamolio je Danavira da nešto pripremi, a ovaj je napravio izvrsnu halavu koja je obilovala ghijem, orašidima i koječim još. Bila je to stvarno dobra halava, a uz nju je napravio još i brdo simply wonderful-a. Sve su to ukrcali u kombi i krenuli prema mjestu gdje se trebao održati program. Vozilo je bilo puno bhakta, a Jayananda je u jednom trenutku primijetio, “Fino miriše ta halava, a?” Neki bhakta je spremno odgovorio,” Da, a dobro i izgleda.”
Jayananda je predložio, “Možda da je probamo, samo da vidimo je li stvarno dobra, ha?” a bhakte su prijedlog objeručke prihvatili. Tako je uskoro svatko dobio malo halave.
“A što mislite o simplijima, jesu li oni O.K?” “Ne znam, bolje da i njih probamo.” Potom su svi kušali i simplije. Nedugo zatim Jayanada se ponovo oglasio,
“Hej, znate što? Mogli bismo možda uzeti još malo halave, što kažete?” Prijedlog je naišao na skoro jednoglasno odobravanje, jedino je Danavir izgledao kao da ima nešto protiv.
Vozeći se tako prema zatvoru, bhakte su u tren oka smazali sav prasadam, do zadnje mrvice. Danavir je mrmljao sebi u bradu, “Ovo je griješno, ovo je strašna uvreda, ovi ni ne shvaćaju što su napravili…” Nije mogao ništa reći Jayanandi jer je on bio stariji bhakta pa je samo nastavio gunđati, “Ovo je grozno, pogledaj samo te pohlepne bhakte, ne mogu vladati osjetilima…”
Uskoro su bhakte stigli do zatvora. Dočekali su ih stražari na ulazu, “Došli ste zbog programa?”
“Da, dolazimo na program.”
“Znate li pravila?”
“Da, naravno.”
“I ono da ne možete unijeti nikakvu hranu? Jeste li donijeli kakvu hranu?”
“Ne,” odgovorili su bhakte zadovoljno, “nismo ništa donijeli!”
ON STVARNO MANTRA
S Jayanandom je uvijek bilo zabavno i transcendentalno. No, kada bi mu došlo vrijeme za krugove, sjedio bi spokojno poput stijene i samo mantrao, “Hare Krišna, Hare Krišna…” tako usredotočeno da bi ga ljudi samo zapanjeno gledali, “Pogledaj kako mantra! On stvarno mantra!”
TRANSCENDENTALNI ŠKRTAC
Jayananda je bio tako fina osoba da je mogao svakoga navesti na predano služenje. Priča se također da je mrzio trošiti novce na bilo što drugo osim na Krišnu. Jayananda je bio inženjer, ali nije volio raditi taj posao jer mu se činilo da su inženjeri jako ponosni. No, kako jest bio inženjer, znao je popravljati stvari u hramu ili pak aute. I tako, dok bi popravljao auto ležeći pod njim, ako bi netko naišao i pitao, “Hej, Jayananda, što to radiš,” Jayananda bi odmah počeo osobi propovijedati, ležeći i dalje pod autom. Za popravke bi se odijevao u karmi odjeću koju bi za sitne pare nabavljao od Vojske spasa. Jer je mrzio trošiti Krišnine novce. U sankirtanu bi uvijek spavao u autu jer nije htio ništa potrošiti za sebe. Jednom mu je tako predsjednik hrama rekao, “Jayananda, ti si stariji bhakta, ne možeš hodati naokolo u takvim hlačama. Evo ti pare, idi i kupi si poštene hlače.” Jayananda je prosvjedovao, ali predsjednik hrama je bio uporan i naposlijetku se Jayananda našao u trgovini odjećom. Isprobao je hlače, bile su mu dobre, no nikako mu se nije trošilo novce na hlače. “Kako da dam toliki novac, Krišnin novac, za jedne obične hlače? Mislim da to neću moći učiniti,” zaključio je i preko novih hlača navukao svoje stare. No, kako to obično biva, dok je pokušavao išetati iz trgovine, uhvatili su ga i uskoro se, kroz desetak dana našao na sudu. Cijelu je priču objasnio sucu, “Vidite, ja sam svećenik i sve sam u životu dao Krišni. Ništa ne uzimam za sebe. Jednostavno sam osjetio da to ne mogu učiniti, da ne mogu potrošiti novac na te hlače.” Njegova je priča sve prisutne tako ganula da se policajac koji ga je uhitio obratio sucu, “Časni sude, ja ću platiti te hlače!”
KREVET JE ZA PRABHUPADU
Jayananda je imao tako puno vjere u Krišnu da bi to svih dirnulo. Na kraju života obolio je od leukemije. Umirao je, ali je nastavio služiti. Krajnje bolestan napravio je još jednu kočiju za Ratha yatru. Potom je završio u bolnici. Tu je imao jako lijepu sobu, no krevet je iskoristio tako da je na njega stavio sliku Srila Prabhupade, a on je spavao na podu! Rekao je, “Ja nikada nisam imao krevet, krevet je za Prabhupada, kako da ja spavam na njemu?” Spavao je na tlu i mantrao 64 kruga. Na kraju je imao velike bolove, no uspio je kroz sve to proći bez ikakvih lijekova jer nije želio uzimati nikakva opojna sredstva. Naposlijetku je tijelo napustio okružen bhaktama. Kada je to čuo Srila Prabhupada, rekao je da se Jayananda vratio kući, Bogu. Uputio nas je također da dan njegova odlaska obilježavamo na vaisnavskog kalendaru – to je dan prije Nrsimha caturdasija.
ZAKLJUČAK
Ima puno priča o Jayanandi, ali ja sam spomenuo samo nekoliko kako bih pokazao da zapravo postoje primjeri uspješnih bhakta u ISKCON-u. On je posebno lijep primjer, premda ima i mnogih drugih priča o bhaktama koji su iskoristili ovaj pokret i vratili se Bogu. Nije dakle ni malo točno da za nas budućnost ne izgleda baš svjetla, da je ISKCON putem negdje zalutao… “Zapravo nam treba, znate li što nam treba? Društvena reforma!” “Možda je varnasrama odgovor na sva pitanja?”… Sva ta razmišljanja imaju izvjesnu vrijednost, no prava stvar je da čisto predano služenje postoji i u ISKCON-u i dostupno je svakome tko ga želi. Nije tako teško. Radi se samo o tome da svu svoju energiju uložimo u služenje Krišne.