Srila Sacinandana svami (Kk, br.2/2002)
(16. 08. 2001. Goloka Dhama, dio predavanja na S.B. 10.2.31)
“O Gospodine koji nalikuješ sjajnom suncu, uvijek si spreman ispuniti želju Svog bhakte i zato si poznat kao drvo želja (vancha-kalpatru). Kada acarye potpuno uzmu utočište Tvojih lotosovih stopala da bi prešli preko zastrašujućeg oceana neznanja, ostavljaju za sobom na Zemlji proces kojim su prešli ocean, a Ti, budući si milostiv prema dragim bhaktama Tvog Gospodstva, prihvaćaš taj proces da bi im pomogao.”
Kada potpuno uzmemo utočište druge osobe, to je potakne da nešto učini. To možemo vidjeti na primjeru majki koje se bude svaka dva sata da bi se pobrinule za svoju malu djecu i nahranile ih.
Ista se stvar zbiva i s Krišnom. Kada Krišna vidi da bhakta posve uzima Njegovo utočište, On se brine o tom bhakti i daje mu duhovni život. Ako bhakta nema tu povezanost kroz predanost, devociju, a devocija je nešto što nam je potrebno da bismo prakticirali duhovni život svakog dana, tada nije duhovno živ. Vrlo je važno da smo svjesni tog principa devocije. Duhovni život možete uistinu živjeti jedino ako svakog puta iznova svjesno tražite način na koji se možete predati Krišni. To trebate činiti uvijek iznova, i ponovno sve to dobro promotriti izbliza. To je aktivan princip i dinamičan odnos. Nešto gdje uvijek iznova donosite nove odluke.
Kada potpuno uzmemo utočište druge osobe, to je potakne da nešto učini. To možemo vidjeti na primjeru majki koje se bude svaka dva sata da bi se pobrinule za svoju malu djecu i nahranile ih.
Ista se stvar zbiva i s Krišnom. Kada Krišna vidi da bhakta posve uzima Njegovo utočište, On se brine o tom bhakti i daje mu duhovni život. Ako bhakta nema tu povezanost kroz predanost, devociju, a devocija je nešto što nam je potrebno da bismo prakticirali duhovni život svakog dana, tada nije duhovno živ. Vrlo je važno da smo svjesni tog principa devocije. Duhovni život možete uistinu živjeti jedino ako svakog puta iznova svjesno tražite način na koji se možete predati Krišni. To trebate činiti uvijek iznova, i ponovno sve to dobro promotriti izbliza. To je aktivan princip i dinamičan odnos. Nešto gdje uvijek iznova donosite nove odluke.
U materijalnom životu se predajete nekoj stvari, ali to ne činite svjesno. Jednostavno niste svjesni toga. Vrlo je važno da to shvatite. Ne možete postati svjesni u svom duhovnom životu, ako to ne učinite. Da biste živjeli duhovnim životom važno je da činite malene, promišljene korake predaje u svakoj životnoj situaciji.
Gledano filozofski, nedavno je u Pokretu za svjesnost Krišne postao istaknut humanistički pristup. To znači da je čovjek (što uključuje i njegove želje) u središtu. Svi su do sada već naučili da bhakte ne trebaju zanemarivati sebe. To je isto važno. Ali kod nas se uvijek ponavlja jedno te isto – idemo iz jedne krajnosti u drugu. Prvo činimo jednu stvar, a onda se zaustavimo i radimo sasvim drugu stvar. Uravnoteženost je također važna u životu.Vrlo je važno da uvijek iznova pokušamo shvatiti kako je humanistički pristup donekle opravdan, ali ne i apsolutno. Postoji teistički pristup, gdje je Krišna u središtu. U ovom slučaju trebate vidjeti na koji se način vi možete predati Krišni. Krišna se može dostići samo ovim načelom predaje. Drugačije se Krišna ne može dostići. Dva su područja predaje Krišni – predaja duhovnom učitelju,i izravna predaja Krišni. Želio bih nešto reći o predaji duhovnom učitelju.
SISYA ZNAČI UČENIK
Srila Prabhupada govori o ovom principu u jednom predavanju, «Sisya znači učenik, što znači da ispunjava naredbe.Učenik ne može, a da se ne preda uputi duhovnog učitelja. Ako slijedi, onda je sisya, ako raspravlja o njima, onda nije sisya. Zato Arjuna kaže:» Predajem se dobrovoljno. Želim se predati i postati Tvoj učenik.» To se zove sisya, ako se raspravlja, onda nije sisya. To se naziva još i tapasya. To znači da ja neću djelovati ako mi moj Guru Maharaja ne naredi. To se zove tapasya. Pomoću nje se stiže na sattva suddham, čistu vrlinu i pročišćava postojanje. Na toj razini možeš shvatiti koji je tvoj odnos s Bogom, koje su tvoje aktivnosti, sve. Ova predaja duhovnom učitelju nešto je što karakterizira učenika, u smislu da je uvijek povezana s nekom tapasyom. Potrebno je malo odricanju u životu, ali to je važno da bismo pročistili svoj život. Samo u pročišćenom stanju postojanja, možemo spoznati Krišnu. To je ono što pjevamo svako jutro.To je naredba, guru mukha padma vakhya: “Jedina mi je želja da mi se svjesnost pročisti riječima koje izviru s lotosovih usana mog duhovnog učitelja.» Citta znači svjesnost srca. Ja ću to učiniti. Guru je to rekao, ja ću to učiniti. Moj, ma kako mali, uspjeh ili moje izvjesno nadilaženje svoje braće po Bogu – nije uzrokovono mojom vlastitom sposobnošću. Razlog tome je što sam uvijek vrlo ozbiljno uzimao riječi svog duhovnog učitelja. Učenik treba tako djelovati, ali ako razvodnjava ili mijenja stvari, onda je gotov.”
Humanistički pristup koji stavlja osobu u središte potpuno se protivi tome. To što zagovara Prabhupad je nešto najgore što možete učiniti, pridržavate li se humanističkog pristupa. Jednom sam održao predavanje na sveučilištu u Goetheborgu pod nazivom Arogancija humanizma. Bili su doista šokirani što čovjek nije u središtu kreacije. Čovjek ne može prisiliti prirodu na svoje vlastite zakone, već se zbiva nešto sasvim suprotno. Priroda ima svoje vlastite zakone i zato je priroda viša od čovjeka. Način na koji čovjek danas ignorira zakone prirode posve je aroganat. Najgora stvar koju možete uraditi je da govorite o aroganciji humanizma. Svi su intelektualci bi li jako uzbuđeni: “O, pa on nas napada.”
PERZIJSKI KRALJ U BRITANIJI
Sada bih želio dati jedan mali primjer: U jednoj monarhiji u Aziji kralj je najcjenjenija osoba, on je najviši u hijerarhiji. Jednom je taj kralj došao u Englesku, a tamo su poznati po demokraciji. Pokazivali su mu zatvore, a on ih je razgledavao s velikim zanimanjem. Posebno ga je zanimalo mjesto na kojem su ljudima odrubljivali glave. Bio je to nekakav stari zatvor, gdje su Britancima nekada odrubljivali glave. Zamislite, taj je perzijski kralj želio vidjeti kako to izgleda uživo. Iako su mu objasnili kako nije moguće dovesti bilo koju osobu da joj se odrubi glava, kralj je inzistirao, ističući kako je to njegova želja i kako on to želi svakako vidjeti. Nije imao razumijevanja i nije mogao shvatiti kako to nije moguće. Napokon je zaključio, “U redu, ako vi ne možete dovesti nekog od svojih, ja mogu uzeti nekog svog i tako mi možete pokazati kako izgleda to odrubljivanje glave.” Na to je netko odgovorio. “Ne možete to učiniti. Možda je to moguće u Perziji, ali ovdje nije. Glava se ne može odrubiti onome tko nije počinio nikakv zločin.” Kralj to nije mogao razumijeti te je komentirao, “Ako je to tako, vi onda ne razumijete tko je doista kralj.”
KRIŠNINA ŽELJA IZNAD SVEGA
Mislim da se svi možemo pronaći u ovome. Jednostavno se ne možemo predati želji neke druge osobe. Ovdje sam upotrijebio stvarno oštar primjer, ali u duhovnom se kraljevstvu mi dajemo Krišninim željama bez ikakvog ustezanja. Naravno, Krišna nije perzijski kralj koji želi vidjeti nečije odrubljivanje glave samo da bi se zabavio. Krišnine su želje u svakom slučaju dobre. Čujemo da je Apsolutna Istina, Krišna u borbi na Kuruksetri oslobodio materijalnog postojanja milijun ratnika.
Ako volite duhovni život, morate činiti skokove. U našem je duhovnom životu Krišnina želja ili želja duhovnog učitelja puno važnija od diktata koji dolazi od naših vlastitih želja. To je nešto o čemu moramo razmišljati. Duhovni je život aktivan princip i drugačije ne funkcionira. Predajemo se želji Gospodina. To nije humanistički, već teistički princip s Bogom u središtu. To je sasvim drugačija paradigma od one koju mi obično imamo. Kod nas se uvukao humanizam, jer se mi ne razlikujemo puno od svijeta koji nas okružuje. Mi smo samo početnici u duhovnom životu.