(Krsna katha 11/2000):
Mahasvan das
Za neupućene, radi se o transcendentalnom vaterpolu ili Hari Bol-u kako ga neke bhakte zovu. Zadnje dvije godine, dvadesetak, uglavnom standardnih bhakta, s Jayapataka swamijem…
Mahasvan das
Krsna katha 11/2000
Završila je olimpijada u Sidneyu, a i kamp u Puli, pa bih kroz ovaj osvrt na neki način povezao ova dva vrlo važna događaja. Doduše, jedan je važan za bhakte na ovom dijelu zemaljske kugle, a drugi za abhakte cijele zemaljske kugle. Ne kažem da u olimpijskom pokretu nema i bhakta, koji su tamo zalutali, ali cijeli olimpijski pokret je na tjelesnoj razini i daleko od slavljenja Krišne. Ipak, i to su Krišnine zabave i svakako su bolje olimpijade nego ratovi. Pa te jive u neznanju moraju negdje istresti višak energije. Ako nećemo u kirtane i hariname, onda ćemo na sportska ili olimpijska borilišta. No, dok čovječanstvo shvati gdje je istinska rekreacija i sreća, te da postoji jedna vječita olimpijada, ne gospodina Kubertena nego Gospodina Caitanye Mahaprabhua, Yamunom će proteći mnogo i mnogo vode ili bolje reći nektara.
No, da baš ne bismo bili transcendentalni fanatici, jer već ionako u mnogim stvarima odudaramo od okoline, Jayapataka Maharaj nam je pokazao na kampu kako se možemo baviti sportom i istovremeno služiti Krišnu, odnosno pjevati Sveta Imena. Za neupućene, radi se o transcendentalnom vaterpolu ili Hari Bol-u kako ga neke bhakte zovu. Zadnje dvije godine, dvadesetak, uglavnom standardnih bhakta, s Jayapataka swamijem na čelu igraju ovaj vaterpolo svakodnevno dok je Maharaj na kampu. Tu je svakako najviše njegovih učenika, ali ne manjka ni ostalih bhakta. Jayapataka Maharaj je i pokrovitelj i sudac i glavni igrač ovog, nadam se ubuduće tradicionalnog turnira, po mogućnosti s više ekipa.
ĆELAVI PROTIV OŠIŠANIH
Da ne bi neupućeni bhakte mislili da se neki bhakte na čelu s Jayapataka svamijem brčkaju u mayi, malo ću objasniti pravila igre. Bhakte se podijele u dvije ekipe. Jayapataka Maharaj je malo u jednoj, pa malo u drugoj ekipi. Još se nije pojavio drugi guru, tada bi podjela bila lakša. Jedna ekipa se označi trakama, radi raspoznavanja. Ove godine nije bilo traka, pa smo se raspoznavali po sikama. Igrali su bhakte sa sikama protiv onih bez sika ili ćelavi protiv kratko ošišanih. Sve u svemu, nekako smo se raspoznavali. Za sljedeću godinu možda zamolimo neku mataji da nam sašije kape ili stavimo japa vrećice na glavu.
I napokon utakmica počinje. Za loptu se bori kao i u pravom vaterpolu, ali problem je što nigdje nema golova. Ovdje se ne skupljaju golovi, nego drugi nektar. Svaki igrač kada dobije loptu, izgovori jedno (ili dva) sveta imena iz Panca tattva mantre, odnosno Hare Krišna maha mantre. Kad jedna ekipa iskompletira jednu Panca tattva mantru i dvije Hare Krišna maha mantre, a da ne izgubi loptu, pobjednik je. U stvari svi smo pobjednici, jer je non-stop uključen sravanam kirtanam visnoh smaranam (slušanje, pjevanje o Visnuu, sjećanje na Njega)… Ali, prvenstveno slušanje, jer dobro moraš čuti, bilo to u vodi ili pod vodom, koje Sveto Ime tvoj suigrač izgovara da ne bi ubrljao u igri.
IZNIMNA POVOLJNOST IGRE
Sve u svemu, prava transcendentalna zabava prenešena direktno iz duhovnog svijeta, barem tako izgleda nama koji smo okusili nektar ove igre. A dobrobit je višestruka. Za ta dva sata igre (otprilike toliko traju žešće “utakmice”) bhakte se i namantraju i napiju morske vode. Kažu autoriteti, i jedno i drugo je povoljno. Jedno za duhovno zdravlje, a drugo za materijalno. Ali, tu ima još jedna iznimna povoljnost koja se rijetko ukazuje u ovom materijalnom svijetu. Dograbiti se lotosovih stopala čistog bhakte. U žaru igre kada smo napadali Maharaja da bismo mu oteli loptu, on se svakako povlačio plivajući na leđima. I odjednom vidiš, idealna prilika, njegova lotosova stopala pred tvojim nosom. A budući bhakte nisu glupi i dobro koriste ukazane prilike, lijepo uzmemo jedno stopalo pa na čelo. A onda, ako se Maharaj ne buni (a ne buni se) uzmemo i drugo pa na glavu. I tako da ne bih vadio mast drugim bhaktama, predlažem vam, pozovite svoje gurue na kamp iduće godine i samo ih “utjerajte” u vodu. Iskreno vjerujem da i za mataji ima neko rješenje.
Ovo je samo jedan primjer kako se bhakte, bez gižnje savjesti, mogu baviti sportom i cijelo vrijeme biti svjesni Krišne. A vjerujem da ima još načina i sportova gdje se može Krišna uključiti u igru. Na kraju će se ispostaviti da se Krišna može uključiti u svaki sport. Za Njega ništa nije nemoguće.
“BASKET” U SARAJEVU
Na kraju još samo jedan primjer bhakta iz Sarajeva. Prije nekoliko godina u boljim godinama sarajevske bhakti yoge, bhakte bi naporno kuhali za nedjeljne programe, jer je Bosanski Kulturni Centar bio jedno vrijeme i te kako posjećen, te bi kasnije u pauzi do početka programa, radi razgibavanja odigrali koji basket. Ali, ulog je opet bila Maha Mantra. Svaki izgubljeni basket, jedan krug mantranja. Krišna je i u ovom slučaju bio naklonjen slabijima. Češće sam bio poražen nego pobjednik, ali tada nisam imao za čim žaliti. Opet je Krišna savršen, jednima materijalna, a drugima duhovna dobrobit.
I tako olimpijade dolaze i prolaze, a bhakte se vječno druže sa Svetim Imenom. Ako imaju želje i milosti. A čim smo ovdje gdje smo, imamo sigurno i jedno i drugo. Samo u kojoj mjeri?
Ali, trebamo se boriti za naš, odnosno Krišnin, svijet i naše, odnosno Krišnine, olimpijade. Za sada oni iz olimpijskog komiteta su nešto jači ili bolje reći u boljem položaju. Jer su ponekom bhakti “proturili” koju utakmicu ili sportski događaj s olimpijade, a mi njima nismo (još) uspjeli Hari Bol. Mislim na igru. A Sveto Ime se već uveliko širi meridijanima i polako, ali sigurno plete mrežu oko ove naše majke Zemlje.
Hare Krišna.