Vyasa puja je neka vrsta Dana zahvalnosti. Zahvalnosti guruu za sve što je učinio za nas.
Ponizno ti odajem poštovanje!
Sva slava Srila Prabhupadi!
Vyasa puja je neka vrsta Dana zahvalnosti. Zahvalnosti guruu za sve što je učinio za nas. I što još uvijek čini. Radhanath svami zna reći da se bhakti rađa samo u zahvalnom srcu. Tvoje je sasvim sigurno takvo. Uvijek si jasno pokazivao i izražavao svoju zahvalnost Prabhupadi za ono što je od tebe napravio i što ti je dao: počev od stvarnog života, istine, ljubavi do utočišta u njegovoj misiji, ISKCON centre diljem svijeta, tvoje braće po Bogu, Božanstava, pa sve do tvoje Karala Vadane i, konačno, mogućnosti da iz ove epizode izađeš u Mayapuru, na dan pojave Srivas Thakura.
Ne možemo se žaliti da nemamo dobar primjer zahvalne osobe za slijediti.
Čak i bez toga, tebi je jako i prirodno biti zahvalan. Tvoje prisustvo i utjecaj u našim životima toliko su očiti da ih možemo previdjeti samo ako smo te ozbiljno naumili izbaciti iz slike.
Kraljica Kunti kaže da je Krišni lako prići. ALI to mogu samo oni kojima je već dosta materijalnog druženja, prijateljstva, ljubavi, koji su završili s ogovaranjem, laskanjem, interesom za svjetovne teme i ljepotu…
Prečka je postavljena vrlo visoko. Kad smo toga svjesni, onda nam postaje jasno zašto nam u životu treba GURU. Guru je netko kome je lakše prići nego Krišni. A tebi je uvijek bilo JAAAKO lako prići. Uvijek si bio dostupan svima koji su te trebali, s puno razumijevanja za naše materijalne vezanosti, ali i s jasnim savjetima kako da ih spiritualiziramo.
Upoznat sa svjetovnim trendovima, ali nikad pod njihovim utjecajem. Naizgled jedan od nas, ali zapravo Prabhupadin čovjek, velikog srca, kakvo je i njegovo. Neometen, nezaveden formalnostima, iako savršeni gentleman. (Volim se sjetiti tvog ad hoc kupanja u Jadranskom moru s nekolicinom učenika – muških, naravno, zabezeknutih što si iznenada odlučio skočiti u more u Adamovom kostimu – ili si možda imao kopen? – na osamljenom mjestu, jer nisi imao gamše… Ali i odlučnosti s kojom si zahtijevao da povezemo Bahulu koja je noću stopirala na Krčkom mostu, vraćajući se s tvog predavanja, iako nam je auto već bio prekrcan.)
Uvijek svjestan suštine – Prabhupadinog zadovoljstva, bez obzira na vanjske okolnosti. Sjećam se kad si vedra duha govorio o GBC sastancima na kojima si sudjelovao, napomenuvši kako je situacija često toliko složena da si spreman prihvatiti svaku odluku koju donesu, prikloniti joj se i surađivati na njenoj provedbi. Uvijek u skladu s principom duhovnog svijeta: suradnja za Krišnino zadovoljstvo, za zadovoljstvo Prabhupade. Nikada nisi sebe gurao u prvi plan, svoje ideje, svoje projekte. Trinad api sunicena u pravom smislu te šloke.
A opet, kad je trebalo, opet za Prabhupadino zadovoljstvo i našu dobrobit, ispravljao si nas, sve i one koji to nisu tražili, naročito njih. Sjećam se kad si na javnom programu u Zagrebu izjavio da je to predavanje organizirao – Gaudiya Math. Dok su svi zabezeknuto gledali, ukorio si vodeće bhakte što nisu jasno istakli ISKCONov logo i Prabhupadinu sliku. To se ponovilo možda još jednom, a onda su ti znaci postali sastavni dio opreme za javne SF i druge programe.
Predavanja su ti bila kao i ti – jednostavna, humoristična, intenzivna, ali bez i najmanjeg traga neke predstave. Privlačila su ljude zainteresirane za suštinu. Privlače i danas. Uskoro će Adbhuta izdati knjigu sa sabranim izjavama s tvojih predavanja, poredanih tematski, koja će te sigurno ponovo donijeti u živote mnogih, u pisanom obliku.
Maharaja, hvala Ti puno što bdiješ nad nama. Uvijek mi se čini da nas čekaš na ulazu u Goloku, sjedeći bezbrižno na stepenicama od cintamani kamena i pogledavajući u smjeru iz kojeg trebamo doći, kao ono nekoć, u Dehliju, s Mayapurom, nakon što si sve organizirao za naš dolazak.
Nedostaješ nam!!
Tvoji sluge
Sudama d i Vinata dd
23.8.2017.