Nad uskim putem do mora, opasanim kamenitim zidovima, nadvila se murva. Točnije, dvije murve. Jedna ima tamne, a druga bijele, slatke, ljekovite plodove. Njihove duge, vitke grane sežu daleko izvan dvorišta u kojem su posađene, povijajući se pod teretom ploda prema tlu, nadohvat prolaznicima.
Koliko vas uopće zna što je murva? Zovu je još i dudom. Ovdje je kod nas murva odvajkada krasila primorska dvorišta, sve do nedavna. Ljeti bi svakome tko bi stao pod neno okrilje darivala ugodnu, duboku, prozračnu hladovinu (koja bolje osvježava od bilo kojeg klima uređaja) i spašavala sve živo od žarke žege po kojoj su naša ljeta poznata. Zimi bi pak murva odbacila lišće, propuštajući zrake sunca onda kad su najpotrebnije i svakome drage. Obično bi ju zimi orezivali pa bi tako dobili i drvo za ogrijev, a ona bi opet na proljeće pustila nove, duge, zdrave izdanke koji bi začas stvorili bujnu i rodnu krošnju. Nezahtjevna po pitanju plodnosti tla, količine vode, murva podnosi sušu, vrelinu i zimu i može uistinu dugo poživjeti na radost brojnih živih bića oko nje.
Stabla su općenito, pa tako i naša murva, oličenje brojnih dobrih odlika koje je danas teško pronaći kod onih kojima bi najbolje pristajale – kod ljudi. Ljudski je oblik života daleko razvijeniji od životinjskog i biljnog; tijela su složenija u svakom pogledu – grubo fizičkom, emocionalnom, intelektualnom, mentalnom. Stoga je za očekivati da se u toj vrsti pojavi najviše plemenitih odlika. No, u dobu koje teče, Kali yugi, sve je naopako. Ljudi su se, koristeći svoju sićušnu nezavisnost, slobodu izbora, uspjeli temeljito degradirati do te mjere, da su dobre osobine kod njih puno rjeđe nego li u drugim vrstama života koje nemaju mogućnost djelovati protivno svojoj urođenoj prirodi. Drugim riječima, ostale životne vrste (bespomoćno, rekli bismo) djeluju u skladu s planom stvoritelja pa zato djeluju savršeno. Samo ljudska bića mogu birati, a kako ljudi u ovom dobu uglavnom biraju pogrešno, podstaknuti masovnim promicanjem krivih životnih vrijednosti, rezultat je da su ljudi jedina životna vrsta čije uklanjanje s lica Zemlje ne samo da ne bi prouzročilo nikakvu prirodnu neravnotežu, već bi, dapače, uveliko pridonijelo uspostavljanju, našim intervencijama sad opasno narušene, ravnoteže u prirodi.
U ovo doba, početkom ljeta, murva je krcata plodovima koji dozrijevaju postupno. Vole ih ptice i kokoše, a nekada su ih rado jela djeca pa i odrasli. Djeca danas jedu uglavnom industrijski temeljito obrađenu i pojačivačima okusa opskrbljenu hranu, a poneko od nas starijih još uvijek se katkada u prolazu istegne i popne na prste da bi dosegao neku dugu granu i privio ju k sebi, kako bi se počastio slasnim plodovima. Oni promućurniji doći će pod murvu s većim komadom tkanine, rasprostrijeti ju po tlu i blagim trzanjem grana u nju stresti dozrele plodove, prikupivši tako začas obilati obrok.
Za razliku od krajnje nesebične murve, ljudi su većinom danas isto tako krajnje, ali – sebični. Naš je susjed tako, čim je primijetio da su neki prolaznici zainteresirani za murvu, brže, bolje sasjekao što je bolje mogao (unatoč tome što je nadomak 90.) grane do kojih se s puta moglo doprijeti i ubacio ih onako okljaštrene, s obiljem plodova koji više nikad neće dozrijeti, u svoje dvorište. Baš nećete, eto!
Drugi pak primjerci ljudske vrste svoju sebičnost pokazuju drugačije pa su iz svojih dvorišta izgnali murvu, hraniteljicu, jer – prlja. Istina je, njeni sočni plodovi sami od sebe padaju na tlo, a naročito oni tamni ostavljaju vidljive mrlje. No, nisu to boje koje kiša ne bi isprala, niti su kemijskog sastava koji uništava zdravlje… Kao što već primijetih, suvremeni je čovjek vrlo tolerantan prema određenim vrstama zagađenja (ispušni plinovi, dim cigareta, po zdravlje štetne kemikalije u mnogim bojama, sredstvima za održavanje čistoće i sličnom – da dalje ne nabrajam), i isto tako netolerantan prema drugim, uglavnom bezazlenim prljavštinama koje istodobno donose brojnim živim bićima pogodnosti za život.
No, povijest pokazuje da će murva preživjeti. Ova naša je već ispunila svrhu života – njezinim sam plodovima počastila kralja svih planina – Govardhana i brojne Njegove bhakte pa će duša smještena u tom čvornatom deblu zasigurno hitro na put natrag kući, Bogu.
A što se tiče ostalih pripadnica istog roda, samo je pitanje vremena kad će se netko prisjetiti kako su njezini plodovi hranjivi i zdravi, organizirati umješnu reklamnu kampanju i uvjeriti svijet da mora plaćati masne pare za ekološki (još nikad nisam čula da se murvu ikada trebalo špricati nekakvim zaštitnim sredstvima) uzgojene, slasne i rijetke plodove. Pa će naša murva, kao svojedbno sipe, lignje i mrkači, sa sirotinjskih uskočiti na bogatunske trpeze. Nesebičnost se, očito isplati.
Dok će se oni sebičnjaci koji su ju izbacili iz svog dvorišta ili spriječili prolaznike da se oslade njenim plodovima, dugo još kušati plodove svoje sebičnosti u vidu jada i čemera u srcu u ovom i sljedećim životima.