Sundari Radhika dd (Krsna-katha 01/2010): u trenutku smrti neće biti dovoljno vremena da se sprijateljimo s Krišnom, ako to ne učinimo sada, radeći na tom najvažnijem prijateljstvu i odnosu SVAKI DAN, svaki tren.
Sundari Radhika devi dasi: Um koji se ne želi uzdići na nivo svjesnosti Krišne, nikada nije zadovoljan onime što ima. Uvijek želi nešto novo i ono što nema. Zato nam materijalna energija uredi novo rođenje dok god njegujemo razne želje koje nisu povezane sa razvijanjem našega odnosa sa Sri Krišnom.
Indija je bila oko 800 godina pod vladavinom muslimana. Oko 300 godina je bila pod vladavinom Britanaca. Svatko od tih vladara je pokušao preobratiti Indijce – religijski, jezično, kroz razne kulturološke aspekte, kao što je način kuhinja, stil odijevanja, itd. No Indijci su se poprilično dobro nosili, čuvajući i njegujući Krišninu vedsku kuturu, vaišnavsku filozofiju, koja se održala do ovoga doba u mnogim kućama i hramovima. Iako sada nezavisna zemlja i konačno slobodna, Indija se mijenja brže i radikalnije nego stotinama prošlih godina.
Kada sam došla ovdje šokiralo me je kad sam shvatila da Indijci više nisu zainteresirani za Vede, filozofiju i duhovnu praksu (govorim o prosječnom stanovniku, ne o manjini koja prakticira duhovni život i dharmu, koji uglavnom žive na ili u blizini svetih mjesta). Gradovi nisu takva mjesta osim nekoliko hramova koji se nalaze u gradovima. Danas praktički svaka kuća ima TV i internet, što znači da ono što muslimani i Britanci nisu uspjeli uništiti ili promijeniti stoljećima, Amerikanci i zapadna Europa su uspjeli u deset godina, u negativnom smislu. Primjerice, ljudi ovdje gledaju sapunice i žele i sami tako živjeti. Ono što mogu naučiti i vidjeti od zapadne Europe i Amerikanaca nije dharma, već suprotno.
SLIJEDIM ONO ŠTO JE BOLJE
Ljudi razmišljaju na način da slijede ono što smatraju da je superiornije. U današnje vrijeme se smatra da je standard života zapadne Europe i USA ili Australije superioran u odnosu na ostatak svijeta. To utječe i na jezik, u ovom slučaju je to engleski, koji je glavni svjetski jezik. Tako da Indijci također trče za zapadnim svijetom, ostavljajući iza sebe dharmu, Vede i duhovnu praksu, sadhanu. Stoga u Indiji trebamo jako puno propovijednika, bhakta sa zapada, koji će moći iz vlastitog iskustva reći koliko su ispunjeni srećom i blagodatima time što su rođeni na zapadu. Što je slijeđenje adharme donijelo zapadnom svijetu i duhovnoj duši? Umjesto formiranja obitelji i održavanja, obitelji se raspadaju, ljudi ostaju sami, te im preostaje jedino psiholog kojeg moraju skupo platiti da bi ih saslušao ili savjetovao. Zar je to standard kojem težimo?
Stoga je Njegova Božanska Milost Srila Prabhupada htio da Zapadnjaci dođu u Indiju i propovijedaju Indijcima, jer oni jedino mogu i žele čuti te stvari od drugih Zapadnjaka, a ne od Indijaca. Moj suprug i ja smo praktički jedini Zapadnjaci i bijelci ovdje u Bangaloreu. Kažem “bijelci” jer to je posebna tema, haha.
SVIJETLA PUT U MODI
Naime u Indji ljudi generalno žele imati svjetlu put. Stoga djevojke koje imaju tamniju ili vrlo tamnu kožu imaju problema s udajom, jer muškarci uglavnom (Indijci) žele ženu svjetle puti. Tako će se u svakom supermarketu i dućanu naći pregršt raznih krema, losiona i izbjeljivača kože. Ironija je što na Zapadu imamo razne losione za tamnjenje kože te kvarcanje, okretanje na suncu, na plaži satima, da bi se potamnilo…
Možemo tu vidjeti kako um koji se ne želi uzdići na nivo svjesnosti Krišne, nikada nije zadovoljan onime što ima. Uvijek želi nešto novo i ono što nema. Zato nam materijalna energija uredi novo rođenje dok god njegujemo razne želje koje nisu povezane sa razvijanjem našega odnosa sa Sri Krišnom. Iako ja izgledam fizički neugledno, gdje god idem, uvijek mi ljudi upućuju komentare i komplimente tipa, “Tebi svaki sari dobro stoji jer si svjetle puti, svaki nakit ti dobro stoji jer si svjetle puti, svake cipele , ti si tako lijepa jer si svjetle puti , itd, itd.” Dok sam živjela na Zapadu, uvijek sam slušala kritike na račun toga što imam svjetlu put, jer bi mi u školi rekli “Bijela si k’o sir.” Tako da vidimo kako je to sve isto, komplimenti i kritike, nemaju apsolutno nikakvog smisla sve dok se temelje na tjelesnom nivou naše percepcije. Ukoliko smo vezani za jedno ili drugo, samo ćemo početi patiti i gubiti vrijeme i energiju na nešto što je potpuno besmisleno. Krišna o tome govori u nekoliko stihova u Bhagavad-giti.
LJUDI SAMI DOLAZE I RASPITUJU SE
Moj Guru Maharaja, Nj.s Bhakti Vikaša svami, propovijeda i intenzivno putuje, dijeli knjige širom Indije od 1976. godine. Također uvijek ohrabruje brahmacarije i ostale prabhue da barem na neko vrijeme dođu ovdje jer će samom svojom pojavom lako doći do ljudi i podijeliti knjige te ih učiniti bhaktama Krišne. To je želja Srila Prabhupade. I sam Srila Prabhupada je iz tog razloga otišao na Zapad, da učini Zapadnjake bhaktama te ih pošalje u Indiju, jer je Zapadnjacima lakše ovdje propovijedati. Gdje god se pojavimo, ljudi se odmah okupe oko nas, prilaze, postavljaju pitanja, žele čuti kako mi živimo, što radimo, uzimaju knjige. Stoga moj prabhuji i ja gdje god idemo, idemo sa knjigama Srila Prabhupade i dijelimo. Bilo da idemo u dućane u kupovinu, u poštu, elektru, vodovod, bolnice, zubaru, bilo gdje, mi nosimo knjige Srila Prabhupade i dijelimo. Jer kada čuju od nas da smo ostavili materijalistički način života te kako izgleda na Zapadu u zbilji, a ne na TV-u u sapunicama, ljudi to jako cijene i prihvaćaju svjesnost Krišne. Dovoljno je da smo odjeveni u sari i dhoti, tilak, japa i bijela koža. Ljudi sami dolaze i raspituju se. Trebalo mi je vremena da se naviknem na činjenicu da gdje god da idem, ljudi doslovce bulje u mene, stanu i gledaju. Dobijam ideju kako se filmske zvijezde i drugi popularni ljudi moraju osjećati kada idu negdje, jer ljudi nas non-stop prate i prilaze. Pogotovo ovdje na jugu Indije nema mnogo Zapadnjaka, kao na sjeveru, tako da je to ljudima jako neobično i egzotično.
PUNO POSLA ZA ZAPADNJAKE
Oni nevjerovatno jako poštuju Zapadnjake koji prakticiraju duhovni život i učinit će sve da i sami krenu tim putem. Zato ovdje imamo jako puno posla u preaching departmentu i potrebno nam je još mnogo Zapadnjaka da dođu i pomognu u dijeljenju knjiga i propovijedanju. Ja dajem redovne seminare i lekcije za studentice i mataji svih dobi. Počela sam s grupom od 15 do 25 djevojaka, a sada nas se ponekad skupi 50 do 100. Ljudi žele vidjeti da Zapadnjaci ostavljaju materijalistički život jer tada sami dobiju vjeru da se trebaju vratiti slijeđenju Veda i dharma, da svoje živote predaju Sri Krišni i razvijaju svoj odnos s Njim.
Jer u trenutku smrti neće biti dovoljno vremena da se sprijateljimo s Krišnom, ako to ne učinimo sada, radeći na tom najvažnijem prijateljstvu i odnosu SVAKI DAN, svaki tren. Nikakvo čudo i preobrazba se neće dogoditi u tri sekunde kada budemo napuštali ovo tijelo… Krišna je inteligentan i ne možemo Ga prevariti ili umilostiviti našim sebičnim suzama. On će nam dati novu šansu, ali u drugom tijelu i tko zna kada. Stoga imamo jako malo vremena da nešto učinimo u tom smislu u našem životu.
Meni je Krišna dao novu šansu nakon kobne nesreće koju smo moj muž i ja imali. U tri sekunde bila sam izvan svoga tijela. Tako da možemo vidjeti da kada ostavljamo tijelo, ostavljamo sve, svakoga, uključujući sjećanje, jer se u novome tijelu više nećemo sjećati niti našeg identiteta iz prošlog života. Ništa sa sobom nećemo ponijeti niti ovo grubo tijelo. Jedino blago koje nosimo sa sobom je naš duhovni bankovni račun te naš odnos koji smo razvili s Krišnom. Ja imam 38 godina, a prije 39 godina sam bila netko drugi. I za par godina ili kraće od toga, bit ću opet netko drugi. Ne sjećam se niti svoga imena iz prošlog života niti tko su mi bili roditeli i svi ljudi za koje sam bila vezana. Svojih problema iz prošlog života se ne sjećam niti koji posao sam radila, ništa i nikoga se ne sjećam. Jer to kao što vidimo nije esencija i bit postojanja i življenja života. To će se isto dogoditi za par godina kada budem napuštala tijelo. Krišna sa nama na taj način komunicira da nam ukaže da otvorimo oči i shvatimo realnost našeg postojanja i rađanja. Samo je jedna jedina svrha. Naš odnos s Njim. Moramo staviti Krišnu kao naš prioritet, jer sve ostalo će pasti u duboki zaborav. Zato je naša šansa da se predamo Krišni tu i sada, a ne kada budemo stari. Neki ljudi pa i bhakte, kažu da će se predati Krišni nakon 50. godine života. No, gdje je garancija da ćemo do tada živjeti? Stoga je to samo izlika i odgađanje nečega što će svatko od nas u jednom trenutku morati učiniti, a to je rad na povratku kući, Krišni.
VAŽNOST ODIJEVANJA
Vrlo je važno da bhakte dolaze u posjetu u Indiju obučeni u vaišnavsku odjeću, što znači lijepi sariji, ne neki isposnički jer Indijci nisu time impresionirani. A prabhui u dhotijima. Sama odjeća je preaching u Indiji. Stoga radimo vrlo važnu službu kada se mi Zapadnjaci oblačimo u vaišnavsku, umjesto zapadnjačku odjeću. Tako ćemo inspirirati Indijce da se vrate vedskoj kulturi. Kao što znamo, Srila Prabhupada nikada nije radio kompromis u tom smislu. Sama odjeća nije, naravno, dovoljna da razvijemo ljubav prema Krišni. No prije ćemo podsjetiti druge vaišnave i nove ljude na Krišnu ako nas vide u sariju i dhotiju nego u jeansu. Na nama Zapadnjacima je velika odgovornost da budemo vjerodostojni predstavnici naše guru-parampare u svakom smislu. Za neke je to strogost odijevati se na vaišnavski način, no Krišna je uživaoc svih naših strogosti i yajni, stoga je On taj koji to cijeni i koji je zadovoljan. A to je jedini smisao – da zadovoljimo Krišnu i radimo stvari u skladu s Njegovim ukusom. Srimati Radharani je uvijek u sariju, jer Sri Krišna tako voli. Ona Ga privlači. Radharani nije u mini skunji. Ako želimo privući Krišnu, možemo odmah početi s time da izgledamo, razmišljamo, djelujemo i živimo u skladu s onim što On voli. Hare Krišna.