Sundari dd (Krsna-katha 5/2003): “Situacija se i dalje pogoršavala, bebica je kompletno ostala bez plodove vode, a mene su kao “otpisani slučaj” otpustili iz bolnice. Nisu mi više imali što raditi i otpustili su me da priroda učini svoje…”
Sundari devi dasi (Krsna-katha 5/2003)
Dragi bhakte, sigurno ste primijetili da neko vrijeme ne pišem članke za Krsna-katha. Naime, razlog tome je taj da se od prosinca 2002. godine intimno družim s jednom jivom koju mi je Krišna poslao. Od početka tog druženja za mene su uslijedila razna pročišćenja, neka tipična, a neka totalno netipična za trudnoću.Prva dva mjeseca imala sam žestoke mučnine, smršavila 5 kg, gotovo ništa nisam jela, stalno sam se rušila od niskog tlaka. No, to je prošlo, ali ona druga, netipična, nisu prestala: na poslu, oko gradnje kuće, tužbe nekog ludog pacijenta (kompletno neosnovane), neki nesporazumi s bhaktama…
U međuvremenu smo ja i suprug krenuli graditi kuću za što bolje ugošćavanje vaišnava za festivale koji se u Ličkoj Jesenici odvijaju u ljetnim mjesecima. Tu je niklo tisuće raznih problema i problemčića, jurnjava oko majstora, nabavke materijala… Pa uz to posao, dežurstva, vrt, tečajevi medicinskog usavršavanja… Skoro sam i zaboravila da sam trudnica, kopajući, koseći, sadeći vrt. I Bogu hvala sve je bilo u redu. Pred petnaestak dana Guru Maharaja je poslao pismo u kojem pita da li se slažemo da kod nas bude festival od 18-23. 08. 2003. Malo smo se premišljali, jer to pada točno pred termin rođenja djeteta, ali sam na koncu odlučila da je moj životni prioritet ugošćavanje vaišnava i da ćemo i malu bebicu još u utrobi uključiti u misiju koju imamo za Maharaja. Uzdali smo se u pomoć bhakta oko organizacije i poslova.
I tada, kao da je maya naoštrila svoja oružja. Pročišćenja su se stalno povećavala, kao da me pripremaju na jedno veliko. Tako je i bilo.
Sve se to odigralo pred 5-6 dana. Na redovitoj kontroli trudnoće, ginekologica je na ultrazvučnom pregledu uočila da ima malo plodne vode oko moje bebe, da je beba sva zbijena u zdjelicu i da se minimalno miče. A onda je tražila bubrege i našla da su bolesni.
Da ne duljim, u sljedećih par dana boravka u bolnici Sv. Duh u Zagrebu suočila sam se sa činjenicom da nosim bolesnu bebicu, kojoj ni usprkos tretmanu bubrezi nisu proradili i čiji je smrtni ishod u skorijoj budućnosti vrlo vjerojatan. Medicinari su htjeli obaviti još neke agresivne pretrage koje su meni kao liječniku bile od akademskog značaja i beskorisne za stanje bebe, te indirektno sugerirali na pobačaj. Vrlo je praktično pobaciti bebicu koja neće biti normalna i sposobna preživjeti.
Svi oni koji me imalo poznaju, znaju da sam jako privržena djeci i da sam se jako, jako radovala budućem djetetu. Ova situacija me je kompletno slomila. Hladnokrvnost i impersonalizam medicinskog osoblja u Zagrebu u bolnici uz cijelu tu situaciju dovela bi me do vrlo teškog psihičkog stanja da nije bilo bhakta.
Malo sam se i pribojavala bolnice u Zagrebu, jer tamo slabo poznajem ljude, bhakte. No, već prvi dan je došlo puno ljudi i donosilo mi prasadam, zvalo me telefonski, slalo poruke. Nisam bila sama u toj teškoj situaciji. Svi su zvali, hrabrili me, bodrili. Dobila sam toliko prasadama da uz grč u želucu, koji sam cijelo vrijeme imala, nisam mogla ni mali dio počastiti. Doslovce su me zatrpali prasadamom i ponudama da mi ga redovito donose. Gospodin Krišna se manifestirao kroz milost bhakta. Na primjer, nazove me mataji, predstavi se i odmah kaže da ja nju ne poznajem, ali je ona čula da sam u bolnici i željela bi mi donositi svaki dan prasadam. I tako, sve ljepše od ljepšeg iznenađenja. S jedne strane prekrasni prijatelji i podrška od svih, a s druge strane guru, Prabhupada i Krišna kroz Srimad-Bhagavatam.
Situacija se i dalje pogoršavala, bebica je kompletno ostala bez plodove vode, a mene su kao “otpisani slučaj” otpustili iz bolnice. Nisu mi više imali što raditi i otpustili su me da priroda učini svoje. Sada sam kod kuće, prepuštena Krišni na milost, čak sam i sretna da su medicinari digli ruke od mene, barem sam mirna i nitko me ne tretira kao stroj.
Kao Hiranyakasipu, koji se u prvi mah, kad ga je Gospodin Nrisimhadev ščepao, osjećao ojađenim i bijesnim zbog bespomoćnosti, i ja sam se borila, koprcala, optuživala svih i onda se, na koncu, prepustila Krišni na milost i nemilost. Shvatila sam da ima neki razlog zašto je moj Damodar baš mene izabrao za majku. Jako mi je teško što on sada toliko pati u mojoj maternici i jedino kako mu mogu pomoći je da mu što više mantram i čitam. Nakon što smo sve sabrali po glavi, nas dvoje smo se odlučili zajedno duhovno obrazovati i napredovati. Jedino to i možemo. Ja sada teško hodam i radim bilo šta te sam se odvojila od svih tih aktivnosti i uglavnom s malim Damodarom čitam, mantram, objašnjavam mu Bhagavatam, služim Božanstva i šivam za Njih. Ne znam koliko će to naše druženje trajati (po medicinarima, ne dugo), ali Krišna nam daje specijalno lijepe realizacije i otkriva u Srimad-Bhagavatamu vrlo lijepe poante. Gotovo da nema stiha u kojem ne piše da se Krišna uvijek brine i štiti svoje bhakte i da uvijek djeluje za njihovu najveću dobrobit.
Naučili smo mnogo o tome koliko ima finih bhakta i prijatelja u svjesnosti Krišne, naučili smo da nikad nismo sami i da se zaista nemamo čega bojati dogod vjerujemo da je Krišna Svevišnja Božanska Osoba, vrhovni dobročinitelj bhakta.
Koristimo priliku da zahvalimo svima koji se za nas brinu i mole, da zahvalimo svim tim divnim bhaktama koji su nas hranili i hrabrili i koji to još rade. Ostale, koji za ovo još nisu znali, molim da se mole za malog Damodara, da što manje pati i da što lakše podnese tu tešku situaciju i pokupi što više milosti bhakta i dobrobiti od slušanja maha-mantre i Srimad-Bhagavatama.
Sve je u Krišninim rukama i ništa se ne događa slučajno. Ja ispaštam za svoje grješne djelatnosti i sigurno sam dobila, Krišninom milošću, mnogo manje nego sam zaslužila. Svjesna sam toga i zahvalna ljudima koji me još uvijek vole. Ne događaju se ovakve stvari baš dobrim ljudima. Nisam sposobna ni u maternici pružiti nekome utočište. Ali, eto, svatko ima svoju karmu i odrađuje je. Prihvatila sam svoj položaj i odradit ću ga uz vaše blagoslove do kraja. Krišna će mi pomoći da zadržim zdrav razum i ostanem uvijek svjesna Njegovog jedinog i vrhovnog utočišta.