Bhakti caru Swami – (Krsna-katha 2000): Svrha Veda je shvatiti Svevišnju Božansku Osobu, a kada shvatimo Svevišnju Božansku Osobu automatski postajemo Njegovi sluge. Smisao Veda je stoga da postanemo vaišnave.
TKO JE VAISNAVA?
Naša baština je vaišnavska baština. Dolazi od riječi Višnu, Svevišnja Božanska Osoba. Vaišnave su osobe koje su prihvatile Višnua kao svog Gospodina i gospodara i služe Ga. Ljudi misle da je religija neka vrsta vjerovanja, obaveze, no vaišnavizam je unutarnja priroda duhovne duše, a duhovna duša je iznad materije, odnosno materijalnog. Osoba je vaišnava kada je u svom prirodnom položaju.
Svi smo izvorno vaišnave, svi dolazimo iz duhovnog svijeta. Na žalost, kada dođemo u ovaj materijalni svijet prestajemo biti vaišnave. Iznad ove materijalne prirode postoji druga stvarnost, koja se naziva duhovnom. Sve duhovne duše dolaze odatle, (no postoje i duhovne duše koje nisu došle u materijalni svijet) i sve duhovne duše na duhovnom nebu su vaišnave. Samo mi na ovaj ili onaj način prestajemo biti vaišnave. Zašto? Jer smo zaboravili Višnua, Svevišnju Božansku Osobu, nismo više Njegovi sluge i zbog toga smo preseljeni u ovu materijalnu prirodu. U materijanoj prirodi zaboravili smo Svevišnju Božansku Osobu i svoj položaj vaišnave. Zato je Svevišnja Božanska Osoba u vrijeme stvaranja materijalne prirode stvorila i proces kojim osoba može ponovno postati vaišnava. Taj proces je izložen u Vedama. Vede su transcedentalno znanje koje je Svevišnja Božanska Osoba dala Brahmi, prvostvorenom biću u ovom svemiru.
Svrha Veda je shvatiti Svevišnju Božansku Osobu, a kada shvatimo Svevišnju Božansku Osobu automatski postajemo Njegovi sluge. Smisao Veda je stoga da postanemo vaišnave. Naša baština je da postanemo vaišnave. Na duhovnom nebu su svi vaišnave. Samo u materijalnom svijetu neki nisu vašnave, a kada prestanu biti vaišnave postanu nesretni. Kada postanemo vaišnave, postanemo radosni jer smo po prirodi radosni. Kada više nismo vaišnave postajemo nesretni.
NISMO KULT
Prva poanta je da vaišnavizam nije samo kult ili nešto što se nedavno razvilo. Ova svjesnost Krišne nije nešto što je započeo A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada u New Yorku 1966. kao što mnogi ljudi krivo misle. Svjesnost Krišne postoji od pamtivijeka, vječna je. Ne idemo li dalje u prošlost, možemo reći da je vaišnavizam počeo kada je stvoren svemir. Brahma je prvi vaišnava. Važno je napomenuti da je Krišna dao Brahmi Vede, ali su se Vede u stvari razvile u dva smjera. Jedan dio Veda je razotkrio kako valja postupati u materijalnom svijetu ukoliko se želi uživati u materijalnoj prirodi. Kako stjecati moć, bogatstvo i drugi podaci o korištenju mateirjlane prirode za svoj užitak obrađeni su u dijelu Veda koji se naziva karma kanda. No, nakon mnogo napora uloženog u uživanje u materijalnoj prirodi, čovjek shvati da ovo ipak nije mjesto za uživanje, već za patnju te prirodno poželi otići odavde. Vede nam daju znanje pomoću kojeg to možemo i učiniti, a taj je dio Veda poznat kao jnana kanda. Uživanje i oslobođenje, zapletenost i odvojenost su u stvari dvije strane istog novčića – materijalne prirode. Iskorištavanje materijalne prirode ili odlazak iz materijalne prirode, uživanje u materijalnoj prirodi ili odvojenost od nje su zapravo dvije strane istog novčića. Karma kanda i jnana kanda dio Veda se bave materijalnom prirodom, no postoji još jedan vid Veda koji je Brahma dao svom sinu Naradi. Taj dio se zove devocija, predanost ili bhakti – i to je pravi vid Veda. Izvornu, pravu svrhu Veda otkrio je Brahma, prvi vaišnava u ovom svemiru Narada Muniju, a Narada Muni Vyasadevu. Tako znanje teče kroz učeničko nasljeđe. Učeničko nasljeđe je vrlo važno za prijenos znanja. Duhovno znanje teče kroz učeničko nasljeđe, od duhovnog učitelja ka učeniku, nakon nekog vremena učenik postaje duhovni učitelj i daje znanje svom učeniku, taj učenik nakon nekog vremena postaje duhovni učitelj i daje znanje svom učeniku. Tako znanje teče kroz lanac učeničkog nasljeđa.
ČETIRI SAMPRADAYE
Postoje četiri takva vjerodostojna učenička nasljeđa, četiri sampradaye. Jedna sampradaya počinje od Brahme. Važno je shvatiti da davalac znanja mora biti netko s duhovnog neba. Brahma je morao ovo znanje primiti od Krišne, inače je čak i on bio u neznanju. U ovoj materijalnoj prirodi svatko se rađa u neznanju i mora ga prosvijetliti osoba koja ima znanje. Postoji i Laksmi sampradaya – Sri sampradaya, zatim Rudra sampradaya koja počinje od Šive i još jedna sampradaya koja počinje s Kumarama. Tko je vaišnava? Vaišnava je čisti Gospodinov bhakta. Vaišnava se ne prepoznaje samo po tilaku, kunta-mali, obrijanoj glavi i siki. To su samo vanjska obilježja, ali najvažnije obilježje vaišnave je stanje duhovne duše. Važno je stanje svjesnosti koje dolazi od duše. Duhovna duša postaje vaišnava. Vaišnavizam je u stvari unutarnji razvoj. Naizgled osoba može nalikovati vaišnavi, no ako se ne mijenja iznutra, ako duhovna duša ne postaje sluga Višnua, sluga Svevišnje Božanske Osobe, tada neće na kraju biti priznat kao vaišnava. Sve velike osobe u ovom svemiru su vaišnave. Brahma je vaišnava, Gospodin Šiva je vaišnava, svi veliki mudraci su vaišnave, Prahlad Maharaj, Bhisma, Janaka Maharaj. Vyasadev je vaišnava kao i mnogi veliki kraljevi iz ranog razdoblja planete Zemlje poput Ambrisa Maharaja i svih Manua. Zar nemamo predivnu baštinu?! Ne bismo li se trebali ponositi njome!? Kako se osjećaš ako pripadaš nekoj aristokratskoj obitelji? Ne želiš li potjecati iz vrlo plemenite ili aristokratske obitelji?
NISMO GRUPA BESKORISNIH SKITNICA
Milošću Šrila Prabhupade povezani smo s aristokratskom baštinom o kojoj drugi ne mogu niti sanjati. Važno je da postanemo svjesni svoje baštine. Nismo samo grupa beskorisnih skitnica, kao što mnogi ljudi misle. U stvari pripadamo najaristokratskijoj obitelji. U vedskim spisima često nalazimo da se oni ne bave samo jednim životom već mnogim životima. Raspravljaju o osobi, ne samo u ovom životu, već i u prethodnim životima. Na primjer, Bhismadev iz Mahabharate je u prethodnom životu bio polubog i postoji cijeli opis o tome što je učinio i kako je postao Bhismadev. Slično tome opisani su i prethodni životi ostalih likova iz vedskih spisa, znamo tko je bila Sita devi ili tko je bila Draupadi u prethodnim životima.
KRALJ CITRAKETU
Isto tako saznajemo iz spisa da je Vrtasura u prethodnom životu bio kralj, ali ne običan kralj, već kralj čitave planete Zemlje i svih oceana. Imao je mnogo žena, ali aranžmanom sudbine sve njegove žene su bile neplodne i on nije imao sinova te je bio vrlo žalostan. Jednog je dana u njegovu palaču došao veliki mudrac po imenu Angira. Kada ga je Angira upitao kako je, kralj Citraketu je odgovorio da je sve u redu, ali se požalio da nema sina. Angira je bio vrlo moćan mudrac. Blagoslovio je kralja da će imati sina, no taj će mu sin donijeti i zadovoljstvo i bol. Citraketu nije mogao pravo razumijeti značenje ove izjave. Mislio je da će dijete, kao i svako drugo dijete, biti malo razmaženo, ponekad malo nestašno, ali na kraju, ipak će imati sina i to je bilo tako divno. Mudrac Angira je napravio žrtveni obred i kao rezultat toga glavna kraljica Citraketua, Krtadutti je zatrudnjela. Kralj je naravno bio jako sretan, a i kraljica Krtadutti, no mnoge druge kraljice su postale zavidne. Vidjele su da je Krtadutti samo zato što je rodila sina postala vrlo draga kralju. Kralj je bio jako vezan za sina i svo vrijeme je provodio sa Krtadutti i sinom. Nije više imao vremena za druge kraljice te su one iz zavisti otrovale malog dječaka i on je umro. Kralja je to potpuno dotuklo, i kraljica je bila u vrlo jadnom stanju. Jadikovala je, plakala, udarala se po grudima i udarala glavom o kameni zid. U to je vrijeme ponovno došao Angira sa prijateljem Narada Munijem. Kada je kralj vidio rshija Angiru i Narada Munija pao je pred njihova stopala i zamolio ih da ga spase iz tog jadnog stanja i imaju milosti prema njemu. “Molim vas oživite mog mrtvog sina!” Narada Muni mu je uslišio molbu i vratio mrtvog sina u tijelo.
O KOJIM RODITELJIMA GOVORIŠ?
Duša tijela, duša princa je bila vraćena u tijelo i Narada Muni ga je upitao: “Moj dragi dječače, zašto napuštaš svoje roditelje, osobe koje te toliko vole i koje se u tvojoj odsutnosti osjećaju kao da će napustiti tijelo. Njihov život je postao potpuno besmislen, zašto si ih uronio u ocean patnje?” Tada je dječak upitao Naradu: “O kojim roditeljima govoriš? Prošao sam kroz toliko puno života, kroz toliko različitih tijela i svako tijelo je imalo par roditelja. Čak ih se svih niti ne sjećam. Sjećam se različitih tijela, sjećam se različitih života, o kojim roditeljima govoriš?” Iz ovoga je Citraketu shvatio činjenice našeg postojanja u ovoj materijalnoj prirodi. Shvatio je kako se duša seli iz tijela u tijelo, i shvativši to, nije želio zaustaviti put duhovne duše koja je došla k njemu kao sin. Rekao je:” U redu, pustite ga da ide. Ne želim ga zadržavati.” Zamolio je Narada Munija da mu da duhovno znanje i Narada Muni ga je inicirao, dao mu mantru i poučio ga kako da pjeva mantru te mu objasnio dobrobiti pjevanja te mantre. Pjevajući mantru koju je dobio, Citraketu je brzo dostigao vrlo uzvišen položaj.
ZGAĐENI MATERIJALNIM SVIJETOM
Iz ove priče možemo naučiti kako osoba postaje bakta. Jedna je od prvih poanti ta da moramo biti prlično zgađeni ovim materijalnim svijetom da bismo se predali ili da bismo se zainteresirali za duhovni život. Angira je došao kralju Citraketuu, ali ga nije izravno poučio da postane bhakta. Angira je vidio da Citraketu ima duboko ukorijenjenu želju i osjećao je da je bolje da kralj iskusi ispunjenje želje i ono što će na kraju dobiti. Ispunjenje materijalnih želja nas vodi ka još većoj patnji. Kada osoba postane jako nesretna, potpuno frustrirana materijalnim postojanjem, tada postaje pogodna da primi duhovni nivo. Dakle, Citraketu je morao proći tu fazu. Kada je bio spreman, Narada Muni ga je blagoslovio.
MILOST ČISTOG BHAKTE
Druga poanta je da nam je potrebna milost čistog bakte da bismo bili uzdignuti na duhovni nivo. Narada Muni je zapravo osoba koja izbavlja živa bića. U Bhagavatamu vidimo da su sve velike osobe prije ili kasnije primile milost Narade Munija. Ovdje je također Citraketu primio milost Narade Munija. Da bismo dobili milost, trebamo milost vaišnave. Bez milosti vaišnave ne možemo postati vaišnave, a da bismo dobili tu milost moramo biti prilično zgađeni materijalnim načinom života. U suprotnom, imat ćemo razne materijalne želje i te materijalne želje će biti prepreka našem duhovnom napretku. Ponekad Krišninom milošću osoba prolazi kroz razne faze i na kraju postane čisti 
bhakta.Kada je potom Citraketu postao kralj Vigdarala dobio je mističnu moć da putuje kroz razne planetarne sustave. Putovao je po čitavom svemiru sa svojim kraljicama. Moguće je ići sa planete na planetu u ovom svemiru, no da bi osoba dobila tu sposobnost mora biti duhovno vrlo napredna. Kralj Citraketu je putovao po svemiru i došao je do prebivališta Gospodina Šive. Vidio je Gospodina Šivu kako sjedi sa Parvati u krilu okružen velikim svetim osobama. Vidjevši taj prizor, Citraketu je rekao: “Kakvo je ovo ponašanje, ovaj Gospodin Šiva sjedi sa ženom, okružen velikim uzvišenim osobama, to ne dolikuje njegovom položaju.” Tako je Citraketu kritizirao Gospodina Šivu. Bhagavatam spominje da je Gospodin Šiva šutio, kao i svi mudraci kojima je bio okružen, no Parvati nije mogla podnijeti ovu kritiku i proklela je Citraketua da postane demon. Iako je Citraketu imao moć da se suprotstavi Parvatinu prokletstvu, nije to učinio. Prihvatio je prokletstvo i otišao.
MOĆAN DEMON VRTASURA
Ovo je još jedna odlika vaišnave, vaišnava je tolerantan i ponizan. Da, počinio je uvredu. Gospodin Šiva je uzvišena osoba i nije ga se smjelo kritizirati. Parvati je proklela Citraketua, Citraketu je imao moć i mogao se suprotstaviti, ali nije to učinio. Ovo je također odlika uzvišenog vaišnave. Prihvatio je prokletstvo Parvati, a rezultat toga prokletstva je da je Citraketu postao Vrtasura, moćan demon koji je osvojio rajske planete i zavladao gornjim, srednjim i donjim planetarnim sustavom. Zbog toga je Indra bio jako nesretan te je želio pronaći način na koji može ubiti Vrtasuru. Savjetovano mu je da napravi grom od kosti Daditchija. Vrtasura je mogao biti ubijen samo tim gromom.
SEBIČNI INDRA I NESEBIČNI DADITCI
Indra je u pratnji polubogova otišao kod Daditcija i zatražio njegove kosti. Ovdje treba razmotriti prirodu ili karakter Indre. Vidimo dva lika, jedan pored drugog, Vrtasuru i Indru. Vidjet ćemo da je Indrin karakter tako jadan u usporedbi s Vrtasurinim, iako je Indra kralj polubogova i vladar rajskih planeta. Vidimo osobu koja je toliko vezana za ugađanje osjetilima, toliko vezana za svoj položaj, toliko vezana za svoju moć, toliko sebična da ne oklijeva otići kod nekoga i traži od njega da žrtvuje svoje tijelo da bi on mogao ostati moćan. Daditci, tako uzvišena osoba, je rekao da će na kraju krajeva ovo tijelo jednog dana umrijeti, a kada umre bit će beskorisno pa, ako to tijelo može biti od neke koristi, treba iskoristiti priliku. “OK, uzmi moje tijelo.” Ovo je još jedan primjer nesebičnosti – samo jako uzvišen bhakta se može ovako žrtvovati. Kroz ovu analizu ćemo vidjeti da Indra nije čisti bhakta. On je bhakta, nesumnjivo dosta uzvišen bhakta, jer se Gospodin pojavio kao njegov brat i svaki put kada je nesretan Indra se obraća Gospodinu i Gospodin dolazi da ga spasi, dakle mora biti vrlo drag Gospodinu.
INDRA – KARMA MISRA BHAKTA
Indra je Gospodinov bhakta, bez sumnje, ali nije čisti bhakta. Koja je on onda vrsta bhakte? On je karma-misra bhakta. On je bhakta koji je vezan za zadovoljavanje osjetila i njeguje devociju prema Gospodinu zbog ugađanja svojim osjetilima. On vidi da mu bolje ide kada je predan Gospodinu, znači bolje je biti predan Gospodinu. Kada uživa, zaboravlja Gospodina, a kada je nesretan, ide kod Gospodina i plače da ga spasi iz situacije. Indra je napravio grom od kostiju Daditcija i bio je tako moćan s gromom u ruci, da je Vrtina vojska, koja je toliko puta do tada porazila Indru, počela bježati s bojnog polja. Vrta je ostao sam i izazivao je Indru: “Dođi, bori se, ne brini za moje vojnike, oni su kukavice. Boje se umrijeti, ne brini za njih, dođi se boriti sa mnom.” U toj borbi je u stvari Vrta porazio Indru.
VRTASURINE MOLITVE
“Naš Gospodin, Svevišnja Božanska Osoba zabranjuje Svom bhakti da se beskorisno zaokuplja religijom, ekonomskim razvojem i zadovoljavanjem osjetila. Oh, Indra, osoba može tako shvatiti koliko je Gospodin ljubazan. Takvu milost mogu dobiti čisti bhakte, a ne osobe koje teže materijalnim dobicima.” Vrta se dalje obraća Svevišnjem Gospodinu, “O moj Gospodine, o Svevišnja Božanska Osobo, hoću li opet biti sluga Tvojih vječnih slugu koji nalaze utočište u Tvojim lotosovim stopalima? O Gospodaru mog života, kad bih opet mogao postati Tvoj sluga tako da moj um uvijek misli o Tvojim vječnim osobinama, da moje riječi uvijek slave te odlike i da je moje tijelo uvijek zaokupljeno služenjem Tvog Gospodstva s ljubvlju? O moj Gospodine, izvoru svih prilika, ne želim uživati na Druva loki, na rajskim palnetama ili na planeti gdje prebiva Brahma, niti želim biti Vrhovni vladar svih planeta nižeg planetarnog sustava. Ne želim posjedovati sve moći mistične yoge, niti želim oslobođenje, ako se moram odreći Tvojih lotosovih stopala.”
INDRIN PORAZ
Ovo je predivna molitva Gospodinu. Iako je mu je sada jedna ruka bila odsječena, Vrtasura je bijesno prišao kralju Indri i udario ga buzdovanom po ustima. Udario je i slona koji je nosio Indru i tako je Indra ispustio grom koji je nosio u ruci. Stanovnici različitih planeta, poput polubogova, demona, carana i siddha su hvalili Vrtasurino djelo, ali kada su vidjeli da je Indra u velikoj opasnosti, počeli su jadikovati. Ispustivši grom u prisustvu neprijatelja, Indra je praktički bio poražen. Bio je posramljen i nije se usuđivao ponovno uzeti oružje. Vrtasura ga je ohrabrio rekavši: “Uzmi svoj grom i ubij neprijatelja. Ovo nije vrijeme za jadikovanje nad sudbinom.”
NITKO NIJE NEOVISAN
Vrtasura je nastavio: “Nikome nije zajamčeno da će uvijek biti pobjednik, osim izvornom uživatelju, Svevišnjoj Božanskoj Osobi,Bhagavanu. On je izvor stvaranja, održavanja i uništenja. Sva živa bića na svim planetama ovog svemira te predsjedavajuća božanstva svih planeta su potpuno pod kontrolom Gospodina. Ponašaju se poput ptica, uhvaćenih u mreži i ne mogu se kretati nezavisno. Naša osjetilna moć, umna moć, tjelesna snaga, životna sila, besmrtnost i smrtnost su pod utjecajem upravitelja Svevišnje Božanske Osobe. Ne znajući ovo, budalasti ljudi misle da mrtvo materijalno tijeloupravlja njihovim djelatnostima. O kralju Indro, poput lutke koja izgleda kao žena ili životinje napravljene od trave i lišća koji se ne mogu nezavisno pokretati ili plesati, već u potpunosti ovise o osobi koja njima upravlja – svi mi plešemo prema želji vrhovnog upravitelja, Svevišnje Božanske Osobe. Nitko nije neovisan.” Vrtasura je znao da je grom stvoren da bi on bio ubijen i da će umrijeti te je prihvatio svoju smrt znajući da je to Gospodinovavolja. To je raspoloženje bhakte.Bhakta ne očekuje uvijek da ga Gospodin zaštiti i ako ga On ne zaštiti on ne kaže, “Kakav si ti to Gospodin? Neću te služiti!” Raspoloženje čistog bhakte je, “Ako me želiš sačuvati ili ako me želiš ubiti, to u potpunosti ovisi o Tebi. Neka bude što god Ti želiš!” Indra je pokupio grom i napao Vrtu i naposlijetku je Vrtasura ubijen. Visvanath Cakravarti Thakur u svom komentaru kaže da Vrta nije bio ubijen, ubijen je Indra. Kada je Vrtasura progutao Indru, pomislio je “Indra je mrtav, dopusti da odem natrag kući Bogu” i tako je on napustio tijelo i vratio se natrag kući Bogu. Kada je Indra izašao iz Vrtinog tijela i dokrajčio ga, Vrtina duhovna duša je već bila napustila tijelo.
TKO JE PAO?
“O kralju Pariksite, o pokoritelju neprijatelja! Živa iskra je tada izašla iz tijela Vrtasure i vratila se natrag kući Bogu dok su svi polubogovi gledali kad je on ušao u transcendentalni svijet da bi postao jedan od pratioca Gospodina Sankarsane.” Nije li to prekrasan primjer čistog bhakte? Stoga moramo biti vrlo pažljivi u odnosima s bhaktama jer je prije svega teško prepoznati bhaktu. Zato je rečeno da je tattva dharma sakrivena u srcu bhakte. Vrlo je teško prepoznati vaišnavu. Da bismo prepoznali vaišnavu, moramo vidjeti kakvo je stanje njegova srca, a izgled nije važan. Ponekad bhakta može napustiti pokret i naizgled je vrlo pao, ali mi ga ne bismo trebali smatrati palim. Da bismo se osigurali, bolje je da ih smatramo naprednim bhaktama i trebali bismo zadržati taj stav. Krajnju važnost će imati svjesnost u vrijeme smrti. Tako ćemo biti sposobni prepoznati bhaktu. Netko može biti naizgled pao, a zapravo… To se u stvari dogodilo nekoj našoj braći po Bogu koji su napustili pokret, naizgled su pali, no kad su napuštali tijelo, napustili su ga u svjesnosti Krišne. Vratili su se u društvo bhakta prije smrti, baš prije napuštanja tijela. Napustili su tijelo okruženi bhaktama, potpuno usredotočeni u misli o Šrila Prabhupadi i Krišni, dok su bhakte pjevali sveto ime Gospodina. Vrlo je teško vidjeti tko će primiti milost Šrila Prabhupade.Primjer Vrtasure je vrlo dobar primjer. Naš cilj je bio da shvatimo da je predano služenje unutarnji razvoj. Srila Prabhupada je predano služenje nazvao svjesnošću Krišne. Mi smo svi svjesna bića i što više postajemo svjesni Krišne, to više duhovno napredujemo.
pripremila: Lalita madhava devi dasi
prijevod. bhn. Martina K.