Urmila devi dasi (Krsna-katha 5/2016): Ja poznajem inicirane bhakte koji rade i žive u katoličkom samostanu kao katolički svećenici. Mi ljudima ne govorimo da moraju promijeniti vjeru. Ne preobraćamo ih u neku drugu vjeru. … U vezi s prvom uvredom pri mantranju svetog imena – ne vrijeđati i kritizirati bhakte koji su život posvetili širenju slava svetog imena – Prabhupada bi ponekad znao reći da se to odnosi i na Isusa i Muhameda.
Urmila devi dasi
SB 11.3.35, London 15. lipnja 2016.
Krsna-katha 5/2016
Pitanje: Govorila si o apsolutnoj i kontekstualnoj istini. Ja vjerujem da je Bhagavad gita apsolutna istina, ali kako da to objasnim nekom drugome?
Urmila dd: Sve u šastrama je apsolutno istinito, ali većina toga je apsolutno istinita u kontekstu.
Bhakta: Ta osoba mi kaže: za tebe je to tako, ali za mene…
Urmila dd: Zbog toga osobi treba guru i sadhui. Sama šastra nije odgovor. Ne možeš se osloniti samo na šastru.
Bhakta: Znači, trebao bih toj osobi reći da joj za razumijevanje teme treba guru?
Urmila dd: Guru i sadhui. Moraš imati sve troje – guru, sadhu, šastre – jer guru objašnjava izjave šastra. Kao kad Krišna kaže Arjuni, „Podigni luk i bori se!“ Je li to uputa za tebe? Imaš li luk? To nije uputa za tebe. „Ok, svi vi, nakon predavanja, uzmite svoje lukove i strijele i suprostavite se Dronacaryi!“ „Ne vidim svoje oružje. Gdje mi je kočija? Netko mi je ukrao kočiju! O, bože, što ću sad?“ Ta konkretna uputa je za Arjunu nije za vas. Krišnina je uputa, „Misli na Mene i bori se!“ Znači li to da se sad svi trebate početi boriti? Čini se da neki bhakte to prilično doslovno shvaćaju. I smatraju da je svrha Pokreta za svjesnost Krišne misliti na Krišnu i sukobljavati se s drugim bhaktama zbog svega i svačega. No, ta je uputa izrazito kontekstualna, vrijedi u određeno vrijeme, na određenom mjestu, u određenim okolnostima. Princip je: „misli na Mene što god da radiš“ i to bez obzira na kontekst. Ali, da biste to razumijeli, treba vam guru, trebaju vam sadhui. Kako su Rupa gosvami ili Bhaktisiddhanta Gosvami razumijeli mam anusmara yudhya ca, kako su to primijenili? Bez gurua i sadhua, ne možete ništa.
Većina uputa spisa, gurua i sadhua je odgovor na neke određene okolnosti. A onda su tu neke upute i izjave koje su primjenjive u svim okolnostima, na sve ljude, u svim vremenima. Da bismo razumijeli koje su upute u prvoj, a koje u drugoj spomenutoj kategoriji te da bismo zašli dublje u određenu uputu i pronašli princip koji ona otjelovljuje – za to nam je potrebno vodstvo. Trebaju nam guru i sadhui. Ne možete imati samo gurua ili samo sadhue ili samo spise. Sve troje vam treba.
KOJA JE TVOJA VJERA?
Bhakta: Ponekad ljudima damo knjigu, oni pročitaju i onda kažu, „U redu je, vjerujem da je to istina, ali to nije moja vjeroispovijest.“ Što da im onda kažem?
Urmila dd: Ja bih tu osobu onda pitala, „A koja je tvoja vjera?“ i pokušala s njom razgovarati s te razine. Kao što je to radio Šrila Prabhupada. Ako bi ljudi bili vezani za tu ideju da su katolici, protestanti, židovi ili što god, on bi im rekao, „U redu, ako ne želite slijediti na ovaj, onda slijedite na taj način. Molite se Isusu, molite se Alahu. To je u redu. Mi to prihvaćamo.“ Ja poznajem inicirane bhakte koji rade i žive u katoličkom samostanu kao katolički svećenici. Mi ljudima ne govorimo da moraju promijeniti vjeru. Ne preobraćamo ih u neku drugu vjeru.
Bhakta: Prvi put to čujem.
Urmila dd: Prabhupada je to puno puta rekao. Rekao je da ne pokušavamo kršćane pretvoriti u hindue. Spomenula sam već kako je moj otac pitao Prabhupadu može li posjetiti hram iako nije Hare Krišna bhakta. A Prabhupada mu je pozitivno odgovorio, dodavši da svaka vjerodostojna religija podučava kako upoznati i zavoljeti Boga. Ne morate promijeniti religiju. Mi ljudima ne govorimo da moraju promijeniti religiju.
Iskreno govoreći, čak i neke naše osnovne postavke zapravno nisu apsolutno neophodne. Možete voljeti Boga čak i ako ne vjerujete u karmu i reinkarnaciju. Nije nam to neophodno. Ne prilazimo kršćanima s izjavom da moraju vjerovati u karmu i reinkarnaciju da bi voljeli Boga! Ako vole Isusa, on će im pomoći. Ako vole Muhameda, on će im pomoći. U vezi s prvom uvredom pri mantranju svetog imena – ne vrijeđati i kritizirati bhakte koji su život posvetili širenju slava svetog imena – Prabhupada bi ponekad znao reći da se to odnosi i na Isusa i Muhameda. Ako imaju nekog drugog gura koji je vjerodostojan… Ako imaju lažnog gurua, to je onda druga priča. Postoje prevarantske religije. Baš kao i sveučilišta. Kao ona na kojima platiš 100 funti i dobiješ diplomu. To nikome neće pomoći. Ali mi ne kažemo da svi moraju na Oxford. Tu je i Cambridge. Postoje čak i američka sveučilišta i francuska… Nisu sva britanska. Diplomirati možete i na Sorbonni ili Sveučilištu Pensylvanije. Istina je istina. Mi ne zahtijevamo da ljudi promijene svoju vjeroispovijest. Ako imate nekog ružnog tipa s bolovima u leđima koji tvrdi da je Bog, to je druga stvar… Ali, ako imate vjerodostojnog gurua i vjerodostojnu religijsku tradiciju, onda vas ohrabrujemo da pjevate ime Boga koje spominju vaši spisi i posvetite se svojoj tradiciji, zađete duboko u nju tako da otkrijete koja je njena suština. Ako to učinite, u svakoj ćete tradiciji doći do iste suštine – kako voljeti Boga.
KAKO SMO PALI
Bhaktina: Spomenuto je da materijalni svemiri postoje zbog naše želje za takvim iskustvom. Ali sam isto tako čula da je potrebno da duša pogleda materijalnu energiju da bi poželjela odvojiti se od Krišne. Kako je može pogledati ako u tom trenutku još ne postoji?
Urmila dd: U osnovi to je pitanje kako smo došli u materijalni svijet, pitanje o kojem ljudi raspravljaju već desetljećima. Kako je sad već kasno, ni u kom slučaju neću moći temeljito odgovoriti na njega. Mogu ti pokušati dati jedan vrlo jednostavan odgovor, koji nije sveobuhvatan, a taj je da pokušavaš svrstati u okvir vremena nešto što je izvan vremena. Miješaš stanje u kojem ne postoji prošlost, sadašnjost i budućnost sa stanjem u kojem se odvija stvaranje i razaranje pa tako postoji prošlost, sadašnjost i budućnost. Većina problema koji ljudi imaju s tim pitanjem kako smo ovamo došli, što je uzrok toga, proizlazi iz činjenice da pokušavaju u okvir vremena ugurati nešto što je izvan vremena. Kad govorimo o uzroku i posljedici, to podrazumijeva protok vremena. Jer, najprije se dogodi uzrok, a onda posljedica. Ako i uzrok i posljedica postoje istodobno, to nam je prilično teško razumijeti. Možemo nešto malo shvatiti na primjeru sunca i sunčeve svjetlosti. Sunce je uzrok sunčeve svjetlosti. Ali, nije da je najprije postojalo sunce, a onda se pojavila sunčeva svjetlost. Kad ne bi bilo sunčeve svjetlosti, ne bi bilo ni sunca; a opet sunce je uzrok sunčeve svjetlosti. Taj nam primjer može malo približiti tu ideju kako nešto nema prošlost, sadašnjost i budućnost, a ipak je jedna stvar uzrok druge.
NEPOJMLJIVO
U duhovnom svijetu nema prošlosti ni budućnosti. Kako onda duša u takvom svijetu može donijeti odluku koja vodi do nečega? Za nas to sve nema smisla. Ne možemo to pojmiti. Kad pokušavamo objasniti kako je to neka duša mogla zaželjeti doći ovamo u vrijeme dok svemir nije očitovan kad u tom trenu nije mogla vidjeti svemir, zamišljamo si kako najvjerojatnije nije moguće pasti iz duhovnog svijeta u vrijeme dok materijalni svemir nije u očitovanom stanju… Ali, leće kroz koje to promatramo su leće prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To je pokušaj da nešto strpamo u kutiju u koju ne pristaje. Kako nešto izvan vremena utrpati u područje s utjecajem vremena? Zbog toga je na to konkretno pitanje vrlo teško odgovoriti. Kako god da na njega odgovoriš, uvijek dođeš do nečeg što je nepojmljivo, što se ne slaže.
TRI MOGUĆNOSTI
U pricipu, možeš reći ili da je tvoje prisustvo ovdje tvoja greška ili da je nečija tuđa greška. Ili ničija greška. Govorimo o grešci jer bivanje ovdje nije baš jako ugodno u većini slučajeva. Dakle, ili nije ničija greška ili je moja greška ili je nečija greška. Ako nije ničija greška, to znači ili da nema nikoga tko svime upravlja ili je taj koji upravlja previše odvojen, odnosno s njim nešto nije u redu. To je jedna filozofija. Ako je to greška nekog drugoga, onda tu nešto ne valja s pravdom. Ako je to Božja greška, onda s njim nešto nije u redu. Zašto bi Bog mene uzeo i smjestio me u ovu situaciju – u ovo staro tijelo koje propada, na ovu staru planetu koja propada? Zašto bi to napravio? Ako tako razmišljam, onda stvarno imam problema s Bogom. Zašto bih Ga onda voljela? Čini se da je prikladnije da Ga mrzim i osuđujem. Imate filmove u kojima se prikazuje kako su ovaj svijet stvorili nekakvi strojevi, energije samo da bi nas mučili i iscrpili nam energiju, zar ne? Znanstvena fantastika. Postoji ta ideja o zlonamjernom Bogu koji me ovdje smjestio u iluziju i patnju s nekom zlom namjerom…Preostaje još opcija da je u pitanju moja greška. Ako je to tako, problem je što mi se baš ne čini da bih izabrala ovo što sad doživljavam. To mi nema smisla. Voljela bih o sebi razmišljati kao o puno racionalnijoj osobi, sposobnoj za bolje razlučivanje od onoga tko je izabrao živjeti u ovom tijelu na ovoj planeti.
Dakle, imam tri mogućnosti – zaključiti da cijela kreacija nema smisla ili da je netko zao, zlonamjeran ili da sam ja budala. Od te tri mogućnosti, ja odabirem treću – da sam ja budala. Zašto mi je ta najdraža? Prije svega, to znači da je svemir sasvim smislen, da ima svoju svrhu i red, a ja više volim tako razmišljati. Isto tako više volim misliti da je onaj tko svim ovime upravlja ljubazan, dobronamjeran jer, ako to nije tako, onda smo stvarno u nevolji. Što možemo učiniti? Ako nema nikoga tko ovime upravlja, što ćeš onda? Koju mogućnost imaš? Samoubistvo? Ako sam ja budala, to se, nadam se, može popraviti. Ako sam ja ta koja je odgovorna, onda se tu nešto može napraviti. To je za mene vrlo uzbudljivo. Ako je problem s Bogom, ja tu ne mogu ništa. Ako je problem u tome što nikoga nema tko ovime upravlja, ni tu ne mogu ništa. Ali, ako sam problem ja – to se može srediti. To također znači da je svemir uređen po nekom redu, pravdi i smislu. Ja zato najviše volim tu opciju da sam ja budala, iako mi baš nije tako lako ni to razumijeti jer za sebe ne mislim da sam baš tolika budala. Mislim da sam vrlo inteligentno, racionalno biće. To mislim o sebi, iako povremeno od toga moram odustati kad se suočim sa svojom glupošću u nekoj situaciji.
KOJA SAM JA BUDALA!
Kako sam ja točno budala, kako sam to u prošlosti tako pogrešno birala, donosila pogrešno odluke i kako točno to još i danas radim – to je već drugo pitanje. Odgovor na njega nam se razotkriva kad iskreno mantramo Hare Krišna. Ili čak i bez previše iskrenosti. Jedna od stvari koja ti postaje očita kad mantraš Hare Krišna je upravo ta – kakva si budala. Ako ti se to ne sviđa, najvjerojatnije ćeš prestati mantrati Hare Krišna. Ili možeš i nastaviti, ali ćeš uz to stalno vrijeđati bhakte pa onda postupak neće biti tako učinkovit. Ali, ako nastaviš mantrati Hare Krišna i ne vrijeđati bhakte, jedna od stvari koje ćeš jasno vidjeti je ta da si kraljevsko izdanje idiota, s potvrdom. Iz dana u dan će ti postajati sve očiglednije da uopće nisi tako inteligentan i racionalan i da si jednostavno budala, sa službenom potvrdom i pečatom. Sam ćeš to vidjeti. Što je prilično neugodno, jer je upravo suprotno našoj ahankari. Ahankara je: ja sam moćan, sposoban i sretan, sve mi ide od ruke, materijalno i u svjesnosti Krišne, dobar sam bhakta i nitko me ne može zaustaviti.
Ali, kako nastavite mantrati (ako ne vrijeđate bhakte), sami ćete vidjeti da to nije istina, da je sve to laž. I ne samo da ste u prošlosti izabirali mayu, već to radite i dan, danas. Nije da ste bili u duhovnom svijetu i poželjeli ste doći ovamo dok materijalni svijet nije bio očitovan pa niste mogli vidjeti u što ćete se uvaliti, skočili ste naslijepo i zato vas uopće ne treba za to kriviti… Ne, vidite da to raditi sad, u ovom trenu: sam biram odupirati se Krišni, sada, jer sam potpuni idiot. Jednostavno to vidite. I onda se morate s time suočiti i to probaviti. Tako ja gledam na to pitanje. Zapravo nije toliko relevantno što se dogodilo prije tko zna koliko milijardi godina, već ono što radimo sada.