Šaunaka Riši das (krsna-katha 02/2016): Moj dobar prijatelj, sannyasi, pao je nakon 40 godina prakticiranja. Krišna mu je uzeo i zadnju stvar koju je imao – ugled. U društvenom pogledu posljedice su bile katastrofalne. Izbrisan je s lica planete. Nitko se nije sjetio da Krišna u Giti kaže da sadhu može pasti, ali ga i dalje treba smatrati sadhuom. Ali, što se dogodilo u njegovom odnosu s Krišnom? Ustao je i nastavio živjeti po standardima sannyase, što je vrlo rijetko. Većinu ljudi potpuno uništi način na koji se drugi ophode prema njima, kako ih odbace bez imalo ljubavi i razumijevanja. U ovom slučaju se radilo o 40 godina primjerne službe i dva tjedna poteškoća, a da nitko nije primijetio nesrazmjer.
Šaunaka Riši das
Krsna-katha 02/ 2016
(Court in Session, Alumni, YouTube)
Koje su posljedice kršenja zavjeta danih Krišnih?
Zapravo nisu baš tako strašne, iako kršenje zavjeta nije nešto što bismo trebali raditi. Kad me zamole da im budem svećenik na vjenčanju, imam jedno pitanje za budući bračni par: „Dolazi li razvod za vas u obzir?“ Ako je odgovor pozitivan, ne mogu ih vjenčati. Jer oni će pred Krišnom, njihovom rodbinom i cijelom zajednicom dati zavjet da će u svim okolnostima ostati zajedno, a ako negdje u podsvijesti znaju da to neće učiniti, onda to nije zavjet. Ne misle ozbiljno, nemaju vjere u svoj odnos. U tim okolnostima ja ne mogu biti osoba koja će ih preporučiti Krišni. Za vrijeme obreda vjenčanja, svećenik daje sankalpu, izjavu kojom cijelom svemiru objavljuje što se događa. To je ozbiljna stvar u koju ja ulažem svoj ugled.
Kako da to napravim, ako oni ne misle ozbiljno? Daješ zavjet da ćeš u dobru i zlu biti zajedno, ali već razmišljaš da, ako krene previše po zlu, nećeš ostati zajedno – kakav je to zavjet? Svaki će odnos proći kroz teška razdoblja, iznimne su oklolnosti zajamčene i to je vrijeme kad se odnos razvija, gradi. Davanje zavjeta je ozbiljna stvar. No, ako netko doživi brodolom u odnosu i poželi iz njega izaći – iz bilo kojeg razloga, a obično se razlog temelji na želji pojedinca, što po meni nije baš jako dubok razlog i donosi grozne posljedice drugom partneru koji ne želi da se taj odnos prekine… No, ako se to ipak dogodi, onda ono kako se ta osoba ponaša nakon toga govori o njenom karakteru.
Ako nakon preobražavajućeg iskustva u hramu, puni poleta date zavjet Krišni, „Uvijek ću biti posve svjestan Krišne!“, a sljedeće se jutro probudite i uhvatite za glavu, „O, bože, što sam to učinio?“ – ne brinite se, ne mučite se s time, to je život, tako se uči. Krišna takve stvari ne uzima previše ozbiljno. Krišna kaže, „Nemoj mi prodavati otrcane viceve za doktorat.“ Krišni ne trebaju zavjeti, ne treba Mu religija. Možda ste primijetili da ni On sam nije baš previše religiozan. On je lopov i lažljivac i prevarant – zato Ga volim! Privlači Irca u meni. Nije pio, ali je radio sve drugo (smijeh). On nije taj koji će zbog toga raditi probleme. On kaže, sarva dharmam parityaja – odbaci sve religije, to je njegova ideja. Krišnu zanima duhovnost, odnosi, ljubav. On nas voli i želi da se probudimo. A religije pri tom pomažu jer nas drže podalje od ulice i čuvaju nas, uglavnom od nas samih. Ali to nije suština duhovnog života.
Ljudi pripadaju različitim religijama i ja nemam pojma gdje svatko od vas ovdje prisutnih pripada. Možete reći da ste hindu ili štogod, ali dok mi ne kažete koja je vaša sadhana, što svaki dan radite, ne znam tko ste. Tek kad to doznam, znam kakvog ste karaktera. To je jedini način. Ovdje u sobi ima isto toliko religija koliko i ljudi. Ali, kakva je vaša duhovnost, čemu težite – to je ono što će nas povezati.
INDIVIDUALNA SADHANA
Svatko od nas prakticira na vrlo individualan način. Kad odem kod nekog u posjetu, vidim kako ljudi obožavaju Božanstva koristeći mudre, mantre, ovo i ono, a kad odem kod nekog drugog, ti imaju posve drugačiji sistem za obožavanje, iako su i jedni i drugi vaišnave. Neki prakticiraju Ekadaši vrlo religiozno, drugi prakticiraju, hm, Bhima ekadaši. Dvije različite religije. Religija je ono što prakticiraš. Zato je Prabhupada često naglašavao, „Sadhu je popustljiv prema svima drugima, a vrlo strog prema sebi.“ Jer, ovo je moja sadhana, moja načela, na taj način ja sebe održavam na pravom putu. Ne mogu tebe prisiliti da radiš to isto. To je moja sadhana, do nje sam došao slijedeći određeni put i ne mogu druge na to prisiliti. Trebam biti vrlo strog prema sebi da održim tu praksu i vrlo širokogrudan prema drugima, razumijevajući da je meni trebalo tko zna koliko života da dođem do ove točke na kojoj sam danas. Kako onda mogu nekog prisiliti da bude tu gdje sam ja? Osoba kojoj se obraćam može biti daleko iza mene ili daleko ispred mene, najčešće ni to ne znam.
Ponekad sretnete nekoga tko je musliman i pomislite da je fanatik. Ali, to ne mora biti tako. Ja imam puno prijatelja muslimana koji su prvorazredni ljudi, vrlo religiozni, vrlo duhovni. I podučavaju me samim svojim načinom prakticiranja jer se besprijekorno pridržavaju svojih načela. Možda imaju drugačiji fond znanja od moga, možda ne poznaju Krišnu, ali činjenica da su dospjeli do te visoke razine bez poznavanja Krišne je već vrijedna divljenja. Znam i puno primjernih kršćana. Neki od njih ustaju u 2 ujutro, dva sata se mole – to je bhakti, vandanam, ne traže od Boga BMW, samo veličaju Boga – vegetarijanci su, dan provode služeći Boga. U čemu se razlikuju od vaišnava? To je izazov. Riječ je o duhovnim ljudima koji imaju odnos s Bogom. Istim Bogom s kojim i ja imam odnos. No, oni Ga drugačije vide.
Treba nam takav široki pogled na stvarnost, koji je karakterističan za našu tradiciju. Mi, međutim, mislimo da svi moraju prakticirati kao što ja prakticiram, ali to ne rade čak ni svi u jednom hramu. Ni u jednoj crkvi, džamiji, sinagogi – to tako ne funkcionira u životu, ni u duhovnom životu. Ako želimo prakticirati duhovni život, moramo biti na čistu s tim tko smo mi u tome i onda biti vrlo širokogrudni prema svima drugima. Jer da bismo mi ostali na svom putu, pridržavajući se svojih načela, trebaju nam blagoslovi svih koje sretnemo.
AKO PADNETE – USTANITE!
Tako da, ako damo zavjet i prekršimo ga… Krišna u Bhagavad giti kaže da i najveći svetac može pasti. Ako netko padne, to nije razloga da ga ne smatramo svetim, jer su nesreće moguće čak i na cesti namjenjenoj kraljevima. Što da radite ako padnete? Ustanite! Uvijek se možemo ustati. Jednom, dva put, sto, dvjesto puta… Samo se nastavite ustajati. To je sve što Krišna želi vidjeti. Ne zanima ga nekakav veliki slavni zavjet s velikim egom, „Ja, Šaunaka riši das zavjetujem se da ću biti briljantan!“
Kad sam prvi put bio u Vrindavanu, kao mladić od svojih dvadesetak godina, primijetio sam da ljudi prislanjaju glavu na drvo, ostanu tamo neko vrijeme i onda idu dalje. Raspitao sam se i doznao da je to drveće koje ispunjava sve duhovne želje pa sam i ja odlučio isprobati. Otišao sam do prvog stabla, prislonio čelo na njega i rekao, „Gospodine, molim Te, pomozi mi da postanem poznati, o pardon, samospoznati propovjednik.“ Suptilna razlika (ha, ha). Tako sam išao od dreveta do drveta, sve dok na
posljednjem drvetu, tren prije odlaska nisam doista i izgovorio, ‘poznati’, umjesto ‘samospoznati’. Krišna mi je pokazao što sam zapravo cijelo vrijeme priželjkivao, iako to nisam htio pokazati. Nisam tražio da postanem propovjednik, nego samospoznati propovjednik! Tako da me svi znaju i vide.
Krišnu ne zanima to naše pretvaranje, ego i te stvari. On želi da to sve odbacimo i budemo to što jesmo. Mi bismo voljeli da nam stavljaju garlande i što sve ne kao znake počasti… Kad mi se dogodi da mi na nekim skupovima ukazuju počast, samo se sjetim svoje žene i lako ostanem ponizan. Trebamo zadržati dodir sa stvarnošću, živjeti u stvarnosti.
Damo zavjet, prekršimo zavjet… Najvažnije je da damo sve od sebe, napravimo najbolje što možemo. Zamolimo Krišnu za pomoć i nastavimo dalje. Jednostavna formula je, „Ustani, odjeni se i pojavi se.“ Svaki dan napravi neku službu za Krišnu. Ustani, odjeni se i pojavi se i nemoj prestati to raditi. To je sve što sam radio ovih 37 ili koliko već godina. Samo to nastavi raditi, bez obzira što ti život donese. Jer to definira tko si. Onda te ljudi mogu shvatiti ozbiljno i ti sam sebe možeš shvatiti ozbiljno. Treba vremena da se razvije takva vrsta odnosa s Krišnom i s drugima, dajte si vremena. Past ćete sto puta i dići se stotinu puta. Ne brinite zbog toga. I ako vam se netko zbog toga ruga, ne osvrćite se.
DRUŠTVENO NASILJE
Moj dobar prijatelj, sannyasi, pao je nakon 40 godina prakticiranja. U socijalnom pogledu to je vrlo nezgodan događaj. Ali, što se događa na duhovnom planu? Prakticirao je besprijekorno 40 godina. Prabhupada je svojedobno za njega rekao da je jako čist. Čisto je živio 40 godina, onda je doživio taj pad koji nije dugo trajao, nije se čak ni radilo o pravom spolnom životu, ali mu je uništen ugled, jedino što je imao. Krišna mu je uzeo i zadnju stvar koju je imao. U društvenom pogledu posljedice su bile katastrofalne. Izbrisan je s lica planete. Nitko se nije sjetio da Krišna u Giti kaže da sadhu može pasti, ali ga i dalje treba smatrati sadhuom. Nitko se prema njemu nije tako ophodio. Ali, što se dogodilo u njegovom odnosu s Krišnom? Ustao je i nastavio živjeti po standardima sannyase, što je vrlo rijetko. Većinu ljudi potpuno uništi način na koji se drugi ophode prema njima, kako ih odbace bez imalo ljubavi i razumijevanja. U ovom slučaju se radilo o 40 godina primjerne službe i dva tjedna poteškoća, a da nitko nije primijetio nesrazmjer. Naša je reakcija „Dao si zavjete, a sad si me tako razočarao!“ Tko smo mi da tako govorimo? Mi padnemo svake dvije minute! To je okrutno ponašanje. Ne doliči vaišnavi. To je himsa, nasilje, čak nije ni u skladu s dharmom. Ali, mi se tako ponašamo. A Gita izričito kaže suprotno: Pao je? Je l ustao? Je! Odlično! Bravo! To je pravi primjer, to mi treba.
Ustani, odjeni se i pojavi se. Ako imaš loš dan, svejedno se sljedeći dan pojaviš na poslu, zar ne? Tako se i u duhovnom životu sljedeći dan ponovo pojavimo. Mi smo vječni Krišnini sluge. Ne samo nedjeljom.
Cijelo izlaganje poslušajte (na engleskom) ovdje:
https://www.youtube.com/watch?v=DSZui1xehHo