Ovaj svijet sulude trke za ugledom, sljedbenicima i novcem neprestano se mijenja. Ta promjena u ovom privremenom svijetu je nužna jer stvara nove mogućnosti za uživanje kroz osjetila živih bića. To se odvija ciklično i neprestano. No, za ljudsko biće ipak postoji poseban program. Posebnost tog programa je u tome što ponuda novog podrazumijeva i ponudu drugačijeg uživanja za osjetila kako nekoj grupi ne bi dosadilo. Ukoliko bi se to dogodilo, ako bi velika grupa ljudi postala nezainteresirana za uživanje u osjetilima (materijalnim), to bi uzrokovalo njihovo okretanje ka transcedentalnom znanju, odnosno Krišni. Takav događaj predstavlja grešku ovog savršenog stroja koji se zove materijalni svijet, no moguć je i događa se. A.C. Bhaktivedanta svami Srila Prabhupada se pojavio baš tamo u Americi gdje je takvih zgađenih i umornih osoba bilo najviše. On im je došao ponuditi drugačije uživanje od onoga koje su ostavili. Došao im je dati najviši put, bhakti yogu i predano služenje.
Taj poseban program za ljudsko biće i njegova materijalna osjetila pomalo podsjeća na ribarsku mrežu. Ova mreža je višeslojna i prilagodljiva. Može se prilagoditi svakoj veličini ribice koja bezbrižno pluta oceanom materijalnog uživanja. Kada ribica pomisli, “Ja sam slobodna, neovisna i nema nikog važnijeg od mene,” istog trena, “hop!”, mreža je tu i ribica je uhvaćena u novi oblik uživanja koji točno odgovara gabaritima umišljene veličine naše nesretne ribice. Vezujuće sile materijalne energije imaju tri niti – vrlinu, strast i neznanje. Od te tri niti isprepletena je zamka za našu malu ribicu i nemoguće joj je izbjeći dok obožava sebe i upravlja svojjim uživanjem.
Međutim, iz aktivnosti našeg osnivača acarye Srila Prabhupade vidimo da ipak postoje izuzeci, što znači da je moguće izvjeći tu zamku. Ponudivši transcendentalno znanje uz osobni primjer i znanstveni proces oslobađanja od vezujućih sila materijalne prirode, Srila Prabhupada je na jedinstven način izvukao iz beznađa milijune i milijune bhakta širom svijeta. Tako su sve te osobe, bilo u muškom ili ženskom tijelu, bile trenutno oslobođene utjecaja materijalne energije i postale sposobne baviti se najuzvišenijom djelatnošću živog bića: čistim predanim služenjem. I ne samo to. Postali su i dobri poznavatelji vrlo povjerljivih zabava Krišne, a ono što najviše zapanjuje je to da su mogli i drugima prenijeti te iste poruke koje su oni sami čuli i isprobali u svakodnevnom životu.
Svatko može dobiti detaljne informacije o tome čitajući biografije Srila Prabhupade koju su nam, srećom, svima dostupne. Samo unatrag pola stoljeća mogao se smatrati posebno povlaštenim onaj tko je mogao posjedovati knjigu iz koje je mogao učiti. To je bilo još višestruko izraženije za knjige koje su govorile o duhovnom napretku.
Zahvaljujući velikim naporima Srila Prabhupade danas je posve normalno da na svakom jeziku imamo knjige koje govore o detaljnim i vrlo važnim uputama za duhovni napredak. Upute u tim knjigama su vrlo temeljite i potpune. I ne treba nas, stoga, čuditi što su najglasniji protivnici Srila Prabhupade i njegovih knjiga raznorazni svećenici i spiritualisti. Oni u našim knjigama vide opasnosti od gubitka posla kao autoriteta u duhovnom životu, a isto tako im je jasno da sada i obična dječica mogu točno procijeniti gdje se dotični na svom putu duhovnog napretka nalazi. Može se reći da je Srila Prabhupada uveo pravu duhovnu demokraciju sa slobodnim tržištem ponude i potražnje. Varalice će se raskrinkati, a izvirne vrijednosti karaktera s božanskim osobinama dobit će prednosti u ovom moru ponuda.
Sada postaje jasno da samo najkvalitetnije treba i najviše platiti, a to najkvalitetnije je potpuna predaja Krišni. Čisto predano služenje je ponovno postavljeno kao vrhovni religiozni princip. Napokon. Vjerojatno će svaki spiritualista, čak i onaj tko je tek započeo svoj duhovni napredak, uočiti kako se ta mreža triju vezujućih sila materijalne prirode efikasno “lijepi” za naša osjetila. Može se reći da je ta mreža ljepljiva. Kada se jednom zalijepiš, teško se skida.
Proučavajući Bhagavad gitu u poniznom stavu učenika koji traži znanje, svatko od nas može dobiti detaljne opise te mreže: što proizvodi mrežu, neminovnost dolaska u dodir s njom, ljepljiva mjesta, kako ih izbjegavati, kako urediti osobne odnose i svoj unutarnji život kako bi uvijek i neprestano mogli prepoznati ljepljiva mjesta. To je vjerojatno samo dio tog znanja koje se može dobiti iz Bhagavad gite jer su poruke Krišninog razgovora s Arjunom nepregledni svjetovi za uvjetovanu dušu.
Sada je ljeto pred nama, pa je ljepilo sve jače. Čuvajte se mogućih ljepljivih mjesta. Jedino što nas može spasiti da se ne zalijepimo jest čvrsto uvjerenje da mi nismo ti koji uživamo. Mi možemo činiti ovo ili ono, no u konačnici onaj tko uživa je Krišna. Mi smo samo statisti u toj predstavi. Svatko od nas samo stvara želje koje su začetak akcije. To za posljedicu donosi radost i patnju. Tako se živo biće kreće u materijalnom svijetu i zaslugom aktivnosti dobije svoju sreću i nesreću. Može se reći da tako izgradi svoj zatvor i, naravno, nakon toga prosvjeduje što se u njemu našlo. Svatko od nas djeluje i nakon toga slijedi posljedica ili plod djelovanja. To se jednostavno ne može izbjeći.
Ne mogu se složiti s onima koji smatraju da su guru i Krišna odgovorni za njihovu patnju. Patnja nastaje kao posljedica druženja s vezujućim silama prirode. Tu patnju ne možemo dobiti druženjem s gruom i Krišnom. Takva patnja neće doći ako proučavamo Bhagavad gitu, Srimad Bhagavatam i Caitanyu Caritamrtu. U tim knjigama je Krišna osobno prisutan, a On nema materijalna osjetila te se tako i mi, družeći se s Njim, ne možemo zalijepiti za onu našu mrežu, iako je svuda oko nas. Nešto malo vjere je potrebno za početak, a kada krenemo, potrudimo se još i sačuvati tu našu malu vjeru. To moramo činiti sami i to uvijek iznova – u svom životu primijenjivati ono što smo pročitali.
Inače nećemo daleko stići.