Bhakti Caru Swami (Krsna-katha 07/2003): Kako vrijeme bude prolazilo, shvatit ćemo koliko je zapravo Srila Prabhupada velik, tko je on.
H.H. Bhakti caru svami, Vrindavan, studeni 2002.
Krsna-katha 07/2003
SB 10.31.9
tava kathāmṛtaṁ tapta-jīvanaṁ
kavibhir īḍitaṁ kalmaṣāpaham
śravaṇa-maṅgalaṁ śrīmad ātataṁ
bhuvi gṛṇanti ye bhūri-dā janāḥ
Nektra Tvojih riječi i opisi Tvojih aktivnosti život su i duša svih koji pate u ovom materijalnom svijetu. Te pripovijesti koje prenose učeni mudraci iskorijenjuju posljedice grijeha i podaruju sreću svima koji ih čuju. Prepune su duhovne moći i šire se cijelim svijetom. Sasvim su sigurno oni koji prenose Božju poruku najvelikodušniji.
SMISAO: Kralj Prataparudra je izrecitirao ovaj stih Sri Caitanyi Mahaprabhuu za vrijeme festivala Ratha yatre Gospodina Jagannatha. Dok se Gospodin odmarao u vrtu, kralj je ponizno ušao i počeo mu masirati noge i lotosna stopala, a potom Mu je izrecitirao 31. poglavlje Desetog pjevanja Srimad Bhagavatama. U Caitanyi Caritamrti je opisano kako je Gospodin Caitanya, čim je čuo ovaj stih što počinje sa tava kathamrtam, odmah ustao preplavljen zanosnom ljubavlju i zagrlio kralja Prataparudru Taj je događaj podrobno opisan u CC Madhya 14.4 -18 a u svom izdanju Srila Prabhupada daje dugački komentar na to.
PO GOSPODINOVOJ ŽELJI
Obično se ne usuđujemo govoriti baš osobito o ovom poglavlju Srimad Bhagavatama koje se zove Pjesma gopija, no za ovu priliku će nam navedeni stih poslužiti da bismo doznali nešto vrlo važno o Srila Prabhupadi.
Kralj Prataparudra nije mogao od prve prihvatiti Gospodina Caitanyu kao Svevišnju Božansku Osobu, no nakon što Ga je takvim prihvatio učeni Sarvabhauma Bhattacarya i kralj se pomalo zamislio. No, krajnji dokaz o božastvenosti Gospodina Caitanye kralj je dobio doznavši za događaj s gubavcem Vasudevom. Gospodin je Caitanya, naime, tijekom jednog od Svojih putovanja boravio preko noći u kući nekog brahmane da bi rano ujutro produžio dalje. Gubavac Vasudeva, inače veliki, predani Gospodinov bhakta, koji je obitavao u tom istom selu, saznao je za Gospodinov dolazak i rano ujutro požurio u brahmaninu kuću da Ga sretne. Njegovoj žalosti nije bilo kraja kada je ustanovio da je Gospodin već otišao te je neutješno lio suze nad svojom zlom sudbinom. U jednom se trenutku Gospodin Caitanya, koji je već otpješačio domar komad puta, odjednom nenadano zaustavio, okrenuo i vratio natrag u brahmaninu kuću te odmah po ulasku zagrlio presretnog Vasudevu čije je tijelo zbog gube bilo u groznom stanju, prepuno otvorenih, gnojnih rana. Zbog dodira s Gospodinom, ne samo da je Vasudevina guba nestala, već mu se tijelo preobrazilo u čudovito lijepi lik Gandharve.
Kada su vijesti o tom događaju došle do kralja Prataparudre, sve su njegove sumnje bile raspršene. Izlječenje gubavca u to doba i nije bio baš neki rijedak poduhvat, no nikada se još nije dogodilo da bi netko gubavca ZAGRLIO. Samo Svevišnja Božanska Osoba, otac svih živih bića, može ispoljiti takvu naklonost. Kada se Sri Caitanya Mahaprabhu vratio u Jagannatha Puri, kralj Ga je Prataparudra želio susresti, no Gospodin je to odbio kazavši da se sannyasi ne druži s okorjelim materijalistima. Iako su Ga kraljevi prijatelji, ujedno i Njegovi pratioci pokušali uvjeriti da se tu ne radi o običnom kralju, već o osobi potpuno nevezanoj za svoj materijalni položaj, Caitanya Mahaprabhu se nije složio da susretne kralja. Prijetelji su i dalje navaljivali, sve dok im Mahaprabhu nije zaprijetio daće, nastave li tako, On otići. Nemoćni da primijene Njegov stav, prestali su spominjeti kralja, no istodobno su mu savjetovali da se za vrijeme Ratha yatre jednostavno odjene i ušulja u vrt u kojem će odmarati Caitanya Mahaprabhu. Kralj Prataparudra je to i učinio, počeo Mu masirati stopala i recitirati 31. poglavlje 10. pjevanja Srimad Bhagavatama u kojem rastužene gopije mole Krišnu da se pojavi pred njima, nakon što ih je sve ostavio usred rasa plesa. No, kad je došao do ovog današnjeg stiha, Caitanya Mahaprabhu je skočio u zanosu i zagrlio osobu za koju do tada nije htio ni čuti, a kamoli je vidjeti, rekavši, “Doista, osoba koja širi svjesnost Krišne cijelim svijetom je najvelikodušnija osoba, najveći darivatelj.”
IZ BLIZA SE NE VIDI DOBRO
U prvi mah se može činiti da ovdje Gospodin Caitanya govori o Sebi kao o najvelikodušnijoj osobi jer je On taj koji je došao razdijeliti svjesnost Krišne i kralj Prataparudra Ga kao takvog doista i veliča. No, očito da Gospodin Caitanya nije mislio na Sebe. Zašto se onda tako uzbudio i postao tako otvoren prema kralju Prataparudri? Caitanya Mahaprabhu je u tom trenutku prepoznao da će doći osoba koja će razdijeliti svjesnost Krišne cijelim svijetom, On Sam je to predvidio. U budućnosti ovaj svijet neće imati više nikakve sumnje da je ta posebna osoba koju je Sri Caitanya Mahaprabhu poslao kako bi ispunila predviđanje – Srila Prabhupada. Mi smo svi na neki način vrlo bliski Srila Prabhupadi i zato nam možda njegova veličina nije tako očita. Možemo si to predočiti jednim primjerom – kada se čovjek nalazi vrlo blizu planine, ne može ocijeniti koliko je visoka. Čak mu i neko brdašce može omesti pogled na planinu. Ali ako se udalji, onda njena visina i veličina bivaju očigledne. Kako vrijeme bude prolazilo, shvatit ćemo koliko je zapravo Srila Prabhupada velik, tko je on. Ako o tome duboko razmislimo, i nama će biti jasno da je Srila Prabhupada osoba koju je poslao Sri Caitanya Mahaprabhu.
Prabhupada tu nije sam, riječ o cijelom lancu u kojem su posebno značajne tri osobe što su se pojavile da prošire svjesnost Krišne cijelim svijetom. Prva je Srila Bhaktivinoda Thakur, zatim Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakur pa Srila Prabhupada. Važno je primijetiti da je pokret Gospodina Caitanye započeo u prilično mračnim vremenima zbog mnoštva apasampradaya.
Ubrzo nakon odlaska Caitanye Mahaprabhua, postalo je jako teško razabrati koja su Njegova prava učenja. Sve te apasampradaye predstavljale su svoja izmišljena učenja, a mnoge od njih su koristeći ime Gospodina Caitanye opravadavale svoje grube materijalističke djelatnosti. U takvo doba, kada niti jedan gentleman nije htio imati nikakve veze s pokretom Gospodina Caitanye, pojavio se Srila Bhaktivinoda Thakura i oživio pokret. Bila su to takva vremena da se Bhaktivinoda Thakura morao dobrano potruditi kako bi našao jednu Ciatanyu caritamrtu. Konačno je dobio rukopis, a potom ga je počeo tiskati kako bi ga učinio dostupnim svima zainteresiranim za razmijevanje milosti Gospodina Caitanye. Tako je Bhaktivinoda Thakur ponovo uspostavio čistu liniju Gospodina Caitanye. Onda se pojavio Srila Bhaktivinoda Sarasvati kako bi nastavio s misijom. Bhaktivinoda Thakur je bio vladin službenik te nije imao vremena da sam širi misiju. On je položio temelje, smjernice kako bi se pokret trebao širiti, kakva bi mu struktura trebala biti. A jezgra tih smjernica bila je Bhaktivinodina nama hatta. U skladu s tim temeljnim uputama Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakur je uspostavio svoj Gaudiya Math. Srila Prabhupad je potom ponovo oživio misiju Gospodina Caitanye kroz ISKCON. ISKCON se, dakle, nalazi u kontinuitetu napora od Gospodina Caitanye preko Bhaktivinode Thakure i Bhaktisiddhante Sarasvatija. Kroz ovu instituciju Srila Prabhupada je nastavio ispunjavati predviđanje Gospodina Caitanye o širenju Njegova pokreta cijelim svijetom.
POTREBA ZA INSTITUCIJOM
Svi su oni, i Bhaktivonoda Thakura i Bhaktisiddhanta Sarasvati i Srila Prabhupada prepoznali da se tu ne radi o zadaći za samo jednu osobu, o nečemu što će samo jedna osoba postići tijekom svog života. Zato su sva trojica uporno naglašavala potrebu za institucijom.
Institucija Bhaktisiddhante Sarasvatija se raspala nakon njegova odlaska, no ponovo ju je oživio Srila Prabhupada kroz svoj ISKCON. Srila Prabhupada nas je opetovano upozoravao da ne napravimo istu grešku koju su napravila njegova braća po Bogu nakon odlaska njegova duhovna učitelja. Poučio nas je da društvom upravljamo zajednički kroz GBC tijelo, što na žalost, njegova braća po Bogu nisu učinila. Srila Prabhupada nam je ispričao kako su ubrzo nakon odlaska Bhaktisiddhante Sarasvatija učenici proglasili jednog acaryu, zanemarivši slijediti uputu o zajedničkom upravljanju institucijom koju je osnovao njihov duhovni učitelj. Posljedica toga je bila raspad institucije nakon pada acarye. Učenici su nastavili s vlastitim duhovnim životom osnovavši vlastite mathove, no taj zajednički napor i moć koja iz njega proizlazi za širenje svjesnosti Krišne cijelim svijetom je izostao. Srila Prabhupada nas je zato upozoravao da ne ponovimo istu grešku i naložio nam da nastavimo zajednički upravljati ISKCON-om kroz GBC.
Mi, vođe u ISKCON-u napravili smo u prošlosti puno grešaka, a sigurno će ih biti i u budućnosti. No, zbog zajedničkog napora da nastavimo promicati Srila Prabhupadin pokret te se greške ispravljaju i ispravljat će se i u budućnosti. Srila Prabhupada je stalno naglašavao važnost GBC-a, nama je ostavio da sami ustanovimo važnost acarye. Jer, kad razmišljamo o nekoj strukturi, znamo da ona mora imati glavu. Glava ovog Međunarodnog društva za svjesnost Krišne je Srila Prabhupada. Te dvije stvari su jako važne. Prabhupadin položaj osnivača acarye te potreba zajedničkog upravljanja pod njegovim vodstvom. Iako sam Prabhupada to nije eksplicitno naglasio, GBC je postavio Prabhupada na položaj koji mu pripada u ISKCONu kao glavnog siksa gurua svih članova za sva vremena. Srila Prabhupadu obožava svaki pojediničlan ISKCON-a u svakom hramu i on je taj koji ima isključivo pravo na guru puju, što pokazuje da je on guru ove institucije.
Mi smo svi jako sretni da smo se susreli s osobom kao što je Srila Prabhupada. Nekako smo se s njim povezali, a ta će veza trajati vječno. Kao što je jučer Ravindra svarup lijepo istaknuo – duhovni učitelj uvijek ostaje sa svojim lojalnim učenikom, nikada ga ne napušta, sve dok mu onostaje odan. Njegov fizički lik, vapuh, može nestati s vidika, ali kroz našu privrženost i naklonost koju osjećamo prema njemu, uvijek nam ostaje u dubini srca. Sam Srila Prabhupada je jednom prilikom o tome govorio u Mayapuru odgovarajući na kritiku nekih pojedinaca koji su mu zamjerili da se nije ni zaustavio pred samadhijem svog duhovnog učitelja Bhaktisiddhante Sarasvatija. Kada je saznao za tu kritiku, Srila Prabhupada je rekao, “Misle li oni da sam ja od svog duhovnog učitelja odvojen i za tren? Moj je duhovni učitelj uvijek samnom.” Što to zapravo znači? Znači da Srila Prabhupada ima Bhaktisiddhantu Sarasvatija u svom srcu i nikad, čas ni na tren, nije lišen njegova društva. To je raspoloženje učenika.
Pravi učenik uvijek održava svoju vezu s duhovnim učiteljem tako što strogo slijedi njegova uputstva. I onda se takvom odanom učeniku počinju događati čudesne stvari, ako što se to dogodilo Srila Prabhupadi. U samo deset godina, Srila Prabhupada je doslovce iz ničega proširio ovaj pokret diljem svijeta. Kako mu je to pošlo za rukom? Jednom mu je novinar rekao, “Srila Prabhupada, ti si učinio nešto što čak ni sam Gospodin Caitanya nije učinio.” “Ne,” odgovorio je Srila Prabhupada, “ja nisam učinio ništa. Sve je to djelo mog duhovnog učitelja i Gospodina Caitanye. Ja nisam učinio ništa, oni su sve napravili, a zasluge su pripisali meni.” Srila Prabhupada je tako isticao kako je sve postignuto plod milosti njegovog duovnog učitelja. Tako Krišna opunomoćuje odanog učenika kako bi postigao nešto naizgled nemoguće.
PRAVO BLAGO ISKCON-A
I danas vidimo kako Srila Prabhupada opunomoćuje svoje odane učenike. Njegovi učenici postižu izvanredne uspjehe. Ovdje smo svjedoci postignuća Njegove Svetosti Radhanathe Maharaje. Radhanatha Maharaja je vrlo ponizan bhakta. Ja ga poznajem godinama. On se nikada nije gurao u prve redove, nikada nije htio biti veliki vođa, ime. Uvijek je htio biti negdje u pozadini i samo služiti Srila Prabhupadu. Čak i danas izbjegava situacije u kojima ga veličaju. No, vidimo kako je svojim djelovanjem nadahnuo tako puno prekrasnih bhakta i istrenirao te se njegova zajednica vrlo brzo širi. Radhanatha Maharaja je uvijek spreman odati poštovanje drugim bhaktama, a sa svojom se braćom po Bogu odnosi na primjeran način. To su manifestacije milosti Gospodina Caitanye koja teče ISKCON-om kroz odanost bhakta Srila Prabhupadi. Ima i puno drugih bhakta koji postižu izvanredne stvari. Sljedeća osoba koja mi pada na pamet je Bhakti tirtha Maharaja koji postiže tako puno na svom polju djelovanja čineći tako očitom svoju duhovnu moć. Još jedna osoba je Ravindra svarup prabhu kojeg smo jučer vidjeli na djelu. A ta njegova briljantnost nije posljedica njegove materijalne naobrazbe (Ravindra svarup prabhu je doktor znanosti), već njegove čistoće. O nama ovisi kako ćemo pročisiti svoje srce i kako se posvetiti širenju misije svog duhovnog učitelja, kako ćemo oblikovati život na temelju njegovih uputstava. Onda će se duhovna moć sama po sebi očitovati. Nećemo morati dodati ništa izvana. Kako nam se srce pročisti, naša će duhovna moć izbijati na površinu, sjajeći unaokolo. To je tajna uspjeha. To je pravi duhovni pokret.
Tako je lijepo vidjeti kako mnogi odani sljedbenici Srila Prabhupade blistaju sjajem čistoće. Htio bih još spomenuti i par primjera koji ostaju iza scene i tek kad im se približimo, vidimo kako sijaju. Jedan od njih je Dina bandhu prabhu. Kad on priča o Krišninim zabavama u Vrindavanu, čovjeka jednostavno prenese tamo. Kako bi netko mogao pričati o tim zabavama s toliko puno dubine i jasnoće? To je znak njegove čistoće. Još jedan takav pimjer je Dravida prabhu. Samo nekolicina nas ga poznaje jer je on osoba koja ne želi ime i slavu i jednostavno nastavlja tiho sa služenjem misije Srila Prabhupade. On je vrlo učen. Sjećam se kad je jednom prilikom Krsnadas Babaji Maharaj, Srila Prabhupadin brat po Bogu, ostao zapanjen čuvši Dravida prabhua kako recitira stihove iz Srimad Bhagavatama i Krsna karanamrtam. On je sam bio zadubljen u proučavanje tih prekrasnih Krišninih zabava u Vrindavanu, a kad je čuo ovog mladog Amerikanca kako recitira iz tih spisa, ostao je duboko zapanjen. Bilo je to još davne 1977. Takvi bhakte su pravo blago ISKCON-a i Srila Prabhupadin uspjeh. Ili pak Vaisesika prabhu koji, iako uspješan poslovni čovjek svaki tjedan nekoliko puta izlazi van s knjigama kao što je to činio dok je bio obični brahmacari. Možemo vidjeti kako bhakte sjaje duhovnim sjajem samo ako nastave služiti Srila Prabhupadu, unatoč svim poteškoćama. Oni su pravi uspjeh ISKCON-a.