Mahananda Prabhu
Danas, međutim, nije tako jednostavno. Vlada nemilosrdna borba između mnogih interesnih grupa, a unutar vodstva često je prisutna korupcija. Neki stariji bhakte tvrde da su naše knjige seksističke ili da sadrže učenja zasnovana na čudnim tradicijama i zastarjelim načelima, što uzrokuje zbunjenost.
Mahananda Prabhu
PONOVO UZETI UTOČIŠTE SRILA PRABHUPADE
Srila Prabhupada nam je objasnio da je svjesnost Krišne poput svjetla. Kad ste zaokupljeni slušanjem i mantranjem, svjetlo svjesnosti Krišne je upaljeno, kao kad uđete u sobu i pritisnete prekidač. No, kad prestanete mantrati ili slušati, maya odmah nagrne ispunjavajući prazninu, baš kao što tama ispuni sobu kada se prekidač za svjetlo ugasi.
Kada smo prije 30 godina prvi puta došli u svjesnost Krišne, postojala je nedvojbena granica između onog što je bio materijalni život, maya ili iluzija, a što nije. Mayu je predstavljao naš cjelokupni dotadašnji život – naše mnoge grješne navike, naše neznanje i tjelesna svjesnost, naša beskrajna žudnja za raznim užicima osjetila i, naravno, to što smo odlučno zaboravili Boga. Ono što nije bila maya bio je hram, predano služenje, sankirtan, prasadam, slušanje i mantranje, čitanje Bhagavad-gite i opisivanje Krišninih slava, druženje s našom dragom braćom po Bogu te, naravno, slijeđenje stopa i uputa vjerodostojnog čistog bhakte. Ta se razlika činila jasnom kao dan i noć.
No, kako su godine prolazile te očigledne razlike toliko su izblijedjele da ih je postalo teško razdvojiti. Budući zahvaljujući predanom služenju izraženiji utjecaj strasti i neznanja polako slabi, utjecaj maye postaje suptilniji. Nevolje našeg dugog života u neznanju, strasti i žudnjama uzrokovale su nam veliku bol i bile su više no dovoljan razlog da se predamo novom životu predanog služenja. Tome su pridonijeli još i nemar te letargija neznanja. Nevolje koje su nam donijele ove dvije gune bile su svakako čvrst poticaj da kroz pravilno predano služenje uzmemo Krišnino utočište i tu potražimo zaštitu od mnogih teških reakcija na naš grješan život. No, što smo više napredovali u predanom služenju, to su iluzorne čari postajale sve suptilnije.
NEKAD …
Kad sam se 1969. pridružio Srila Prabhupadi, bilo je vrlo lako baviti se svjesnošću Krišne. Trebalo je samo biti u hramu. Tamo su se 24 sata na dan odvijale devocijske djelatnosti i trebali ste se samo uključiti u njih. Srila Prabhupada nam je objasnio da je svjesnost Krišne poput svjetla. Kad ste zaokupljeni slušanjem i mantranjem, svjetlo svjesnosti Krišne je upaljeno, kao kad uđete u sobu i pritisnete prekidač. No, kad prestanete mantrati ili slušati, maya odmah nagrne ispunjavajući prazninu, baš kao što tama ispuni sobu kada se prekidač za svjetlo ugasi. Uvijek smo, stoga, pokušavali ispuniti čitav dan pravilnim predanim služenjem, dok smo istodobno neprekidno mantrali. Svi su bhakte imali isplaniranu svaku minutu tijekom dana i neprekidno su pokušavali uštedjeti još koji sat viška za čitanje itd.
ZA ZADOVOLJSTVO BOŽANSTAVA
Bili smo uvjereni da čak i novopridošli bhakta može sudjelovati u transcendentalnim djelatnostima 24 sata na dan. To je pokazao Srila Prabhupada kada je organizirao hramove u Americi i uveo regulativna načela kojih su se njegovi učenici u hramovima trebali pridržavati. Ustajemo u 4 sata ujutro i odmah nakon što odamo poštovanje Gospodinu Krišni i Srila Prabhupadi, operemo se jer namjeravamo posjetiti Božanstva. Zato je naše tuširanje namijenjeno zadovoljstvu Krišne, a prilikom tuširanja pjevali bismo sveto ime. Nakon kupanja stavili bismo tilak na tijelo, tijekom čega bismo mantrali razna Krišnina imena. Potom bismo lijepo odjenuli čistu odjeću bhakte u namjeri da zadovoljimo Božanstva iskrenim pokušajem da se pred Njima ne pojavimo u prljavoj odjeći. Takav devocijski stav i pridržavanje raznih regulativnih načela pomagali su novim bhaktama da misle na Krišnu.
Zatim bi bhakta odlazio u hram da bi obožavao Gospodina i, stigavši tamo, ponizno bi odao poštovanje svome guruu, Krišni i svim prisutnim vaišnavama. Kad bi se zavjesa razmaknula, bhakta bi se poklonio i izgovarao razne mantre za Krišnino zadovoljstvo, moleći se tako za Njegovu milost. Tijekom arotija bhakta bi gledao Božanstvo i plesao za Njega, promatrajući razne predmete koje je pujari ponudio Gospodinu. Tako je, tijekom cijelog trajanja arotija, njegov um bio usredotočen na Krišnu, a nakon toga predane molitve bi se nastavljale zajedno s obožavanjem Tulasi. Sve se to odvijalo po pravilima regulativnih načela i sve su te djelatnosti pročišćavale bhaktu.
Između ovih djelatnosti ponekad bi došlo do kratke stanke te bi bhakta odmah mantrao sveto ime da bi mu um bio usredotočen na Krišnu. Nakon Tulasi puje bilo je još molitvi i obožavanja, a onda su slijedila dva sata jape, mantranja svetog imena. Za vrijeme mantranja bhakte nisu razgovarali, već su se pažljivo koncentrirali na mantranje i vježbali um da ostane usredotočen na transcendentalnu zvučnu vibraciju.
Ovo je bio tek početak dana. Još ni zora nije svanula. Cijeli dan je bio takav – svaka minuta bila je ispunjena devocijskim djelatnostima, a za mayu nije bilo mjesta. Svi bhakte imali su zajednički cilj. Svatko je želio jedino pomoći Srila Prabhupadi da širi svoj pokret (pa… gledajući unatrag neki bi možda ovome proturječili).
…I SAD
Danas, međutim, nije tako jednostavno. Vlada nemilosrdna borba između mnogih interesnih grupa, a unutar vodstva često je prisutna korupcija. Neki stariji bhakte tvrde da su naše knjige seksističke ili da sadrže učenja zasnovana na čudnim tradicijama i zastarjelim načelima, što uzrokuje zbunjenost. U komunikacijama među bhaktama, naročito na Internetu, ideali poštovanja i vaišnavske etikete nestaju. Hramovi su tijekom većeg dijela dana prazni, a novi bhakte gotovo uopće ne poznaju slave provođenja dana u sankirtanu.
U nedostatku tolikih stvari koje bi nas nadahnule da predano služimo, naši neangažirani umovi postaju plodno tlo u koje se uvlači maya. Budući postaje sve teže prepoznati suptilnije oblike maye, možemo ponovo pasti žrtvom materijalne svjesnosti. Postoji samo jedna nada da se spasimo od razornog djelovanja ponovnog rađanja i umiranja. Moramo iznova obnoviti našu odlučnost da u potpunosti uzmemo Krišninu zaštitu, da bi On milostivo sišao i spasio nas iz nepreglednog oceana materijalne prirode. Ako se postupno opet uspavamo i zaboravimo predati se Krišni, Svevišnjoj Osobi, predati se potpuno i ponizno vjerodostojnom čistom bhakti i ostanemo li na umnoj razini, ponovo ćemo postati podložni rađanju, smrti, bolesti i odvratnom starenju. Ako budalasto napustimo Srila Prabhupadino okrilje i ponovno se oslonimo na svoje sposobnosti spekulativne analize da bismo stekli “znanje” i lažnu odvojenost impersonalizma, ili potražimo utočište nedevocijskih procesa poput counselinga, vježbanja odnosa itd., tada ćemo postupno izgubiti kvalifikacije da dostignemo naš cilj – ljubav prema Bogu.