H.G. Vaisesika prabhu – (Krsna-katha 01/2003): Svi bhakte ovdje to već znaju, kako veliku ljubav osjećamo prema Srila Prabhupadi i njegovim knjigama jer se preko njih možemo doista družiti s Prabhupadom.
Tjekom Festivala “25 godina služenja u odvojenosti” održanog povodom obljetnice odlaska Srila Prabhupade u Vrindavanu, mnogi su njegovi učenici s prisutnima podijelili sjećanja na trenutke provedene u Prabhupadinom društvu. Neki su govorili o tome kako su došli do odluke da život posvete misiji svog duhovnog učitelja. Slušajući te uspomene, čovjek ne može a da se ne divi Srila Prabhupadi, ali i njegovim predanim učenicima koji su svojim ozbiljnim prihvaćanjem uputstava i, nadasve, duboke želje, svog duhovnog učitelja, omogućili da poruka o smislu života i načinu kako ispuniti svrhu postojanja, prodre do srca brojnih drugih ljudi.
H.G. Vaisesika prabhu legendarni je sankirtan borac koji se ISKCON-u pridružo 1973. godine i ubrzo postao jedan od vodećih djelitelja knjiga te pravi junak sankirtana. Po ulasku u grhastha asram, započeo je voditi vlastiti posao kako bi izdržavao obitelj, postavši uspješan i na tom polju, no nikada nije prestao dijeliti knjige. I dan danas, u pedesetoj godini života, svakog tjedna izlazi na ulicu sa Srila Prabhupadinim knjigama, pružajući ljudima priliku da steknu znanje i izbave se iz ovog neprirodnog, materijom uvjetovanog stanja.
SJEĆANJE NA SRILA PRABHUPADU
Danas sam se povratku iz parikrama zaustavio kraj Srila Prabhupadinog svetog samadhija da mu odam poštovanje. Srila Prabhupada je napisao, a i sastre to kažu, da se duhovnom učitelju kad ga ugledamo trebamo pokloniti. Osjetio sam veliko zadovoljstvo klanjajući se Srila Prabhupadi u prašini Vrindavana, pred njegovim samadhijem jer sam osjetio, “Sada sam siguran, pored mog gospodara, Srila Prabhupade!” Jer ne možemo nigdje naći nikoga poput Srila Prabhupade. Nigdje. Imam to iskustvo iz dijeljenja knjiga da sam uvijek blizu Srila Prabhupadinih knjiga. Djelitelji knjiga uvijek žive s knjigama, posvuda, bilo da su u kući ili u kombiju… Ponekad ima toliko kutija s knjigama da više nema ni mjesta za spavanje, jednostavno spavaš na kutijama. Sjećam se tako kad sam jedan put odsjeo u nekoj sobi u MVT-ju (asram u Vrindavanu) s prijateljem bhaktom kako smo oboje osjetili da tu nešto ne valja, da je nekako mrtvo. I onda smo shvatili – u sobi nema niti jednog seta Srila Prabhupadinih knjiga – te smo odmah otišli kupiti jedan. Ovdje su jeftini, možete ga dobiti za samo 100 dolara. Kada smo donijeli knjige u sobu, odmah smo osjetili veliko zadovoljstvo.
ČISTI BHAKTA POPUT VODE
Svi bhakte ovdje to već znaju, kako veliku ljubav osjećamo prema Srila Prabhupadi i njegovim knjigama jer se preko njih možemo doista družiti s Prabhupadom. Ako odete nekud, u nečiju kuću, na primjer, sjednete tamo s ljudima i onda ih pitate, “Imate li Prvo pjevanje,” a oni odgovore da nemaju, poželite pobjeći s tog mjesta. Jer osjećate da nešto nedostaje… Srila Prabhupadine knjige su tako divne jer vam pružaju priliku da se, čitajući Prabhupadine komentare, družite s njim. U Jedanaestom pjevanju Srimad Bhagavatama Avadhuta brahmana govori o 24 gurua u prirodi, a jedan od njih je voda. Kada začujemo prirodan tok vode, taj nas zvuk razveseli, vrlo je sladak. Isto tako je i sa Srila Prabhupadinim riječima, sve što je rekao je nektar. Nedavno sam slušao jedno predavanje u kojem je govorio o porijeklu života. Neki bhakte su preuzeli ulogu zastupnika Darvinove teorije te su mu postavljali izazivačka pitanja. Srila Prabhupada je u jednom trenutku rekao, “Dobro, ako tvrdite da čovjek potječe od majmuna, to je u redu, samo nemojte ostati majmuni!” Srila Prabhupada je bio u potpunosti povezan s Krišnom i što god bi rekao, što god bi došlo s njegovih lotosovih usana bilo je jako slatko i namijenjeno našem pročišćenju. A to je još jedna od osobina vode – pročišćava ono sa čime dođe u dodir. Srila Prabhupada je u naša srca usadio sposobnost razlikovanja između trajnog i privremenog. Nemojte ulagati u ovaj svijet, nemojte se na njega oslanjati, ne budite optimistični po pitanju ovog svijeta – jer će vas ostaviti na cjedilu, prevariti. Svijet je privremen, nestalan. Uložite svoju vjeru, vrijeme, novce, sve u duhovni svijet i u napor da dostignete bhakti, da se vratite kući gdje doista pripadate, gdje vam je ugodno. Srila Prabhupada nam je dao puno sutri, aforizama koje možemo pohraniti u umu i tako se podsjećati da nam ovdje nije mjesto. Jedan od njih je bengalska uzrečica koja otprilike ide ovako, “Izgradio sam ovu prekrasnu kuću da bih bio sretan, ali na žalost, planula je vatra i kuća je izgorjela do temelja.” To je ta poanta tako sažeto izražena u samo jednoj sutri koja nam jasno poručuje da u ovom svijetu nema ničega za nas.
POKUŠAJTE I VI PA ĆETE VIDJETI
Sve to nam Srila Prabhupada daje iz svoje bezuzročne milosti. Ono što je Srila Prabhupada učinio ne može se usporediti ni sa čim drugim ostvarenim kroz povijest. I drugi su pokušavali… Zapravo i ja sam probao. Možete i vi – jednostavno odete nekud i pokušate propovijedati i vidjet ćete da nije tako lako. Ljudi su zaposleni, nemaju vremena ni da vas saslušaju. Za pokrenuti pokret svjetskih razmjera potrebna je posve osebujna osoba, a Srila Prabhupada je taj iznimni bhakta kojeg je Krišna poslao kako bi proširio svjesnost Krišne cijelim svijetom. Suta Gosvami slavi Sukadev Gosvamija koji se pojavio samo zbog svoje ljubaznosti, milostivosti, kako bi spasio ljude oslijepljene neznanem. Zašto bi se inače Sukadev Gosvami pojavio i sjeo pred Maharaja Pariksita, koji je vrlo ozbiljno postio do smrti, prenoseći 
mu najviše znanje? Došao je samo iz svoje milostivosti, ni iz kojeg drugog razloga. Isto je tako i Srila Prabhupada došao iz svoje bezuzročne milosti kako bi nas poveo na svjetlo – tamasi ma jyotir gama, Izaći iz tame, dođi na svjetlo.
PRVI SUSRET S PRABHUPADOM
Prvi put sam Srila Prabhupadu susreo 1974. u San Franciscu. Pridružio sam se godinu dana ranije, neko sam vrijeme prao suđe, a onda sam otišao u sankirtan. Bio sam član skupine sankirtan bhakta u San Franciscu. U to je vrijeme, 1973., Prabhupada počeo sve više inzistirati na dijeljenju knjiga i to na veliko. Više se nije toliko naglašavao kirtan na ulicama, već su svi odlazili van dijeliti knjige. Prabhupada je u Los Angelesu održao predavanje rekavši, “Ako neto dođe u dodir s ovim Bhagavatamom, to nije neki obični događaj. Ako ljudi pročitaju samo jednu rečenice ili jednu riječ, ili ako samo dodirnu knjigu, život će im se promijeniti jer je Bhagavatam tako moćan.” Mladim ljudima koji bi se zatekli na predavanju samo je Srila Prabhupadino ponašanje ulijevalo vjeru, ponesla bi ih njegova energija i cijele su vojske bhakta izlazile na ulice dijeleći knjige. Kada je Srila Prabhupada došao u San Francisco predstavili su mu našu skupinu sankirtan bhakta. Bili smo u njegovoj sobi, a Bhakti das mu je govorio, “Ovo su bhakte sankirtana, izlaze van svaki dan, žrtvuju puno toga da bi mogli prodavati tvoje knjige i, doista, prodaju ih u velikim količinama.” A mi smo slušali i mislili si, “Kako je to lijepo!” Onda je Srila Prabhupada rekao, “Morate i čitati knjige,” i potom nam je 20 minuta propovijedao kako želi da svi njegovi učenici u potpunosti iskoriste Srimad Bhagavatam. “S puno muke i truda sam prevodio ove knjige za vašu dobrobit jer želim da svi vi postanete čisti bhakte,” rekao je. Tada sam shvatio da je ono što Srila Prabhupada doista želi – da mi postanemo stvarno ozbiljni po pitanju svjesnosti Krišne i u potpunosti iskoristimo proces svjesnosti Krišne. I iako je Prabhupada često naglašavao važnost dijeljenja knjiga, i iako mu je to jako drago, razumio sam da moramo posve iskoristiti sve što nam je dao kako bismo došli do najviše razine svjesnosti Krišne, prihvaćajući ozbiljno proces.