Purnacandra prabhu
(Krsna-katha 07/2000):
Dijelovi predavanja održanog u Zagrebu (zapravo Lomnici)
Krsna-katha 07/2000
Purnacandra prabhu
Ako žarko želimo naći nekog maha bhagavata gurua moramo znati da nam neće biti lako čak ni ako ga nađemo jer je veći dio posla na nama kao učenicima. Ne napreduje se tako da guru izvadi čarobni štapić kojim nas dotakne i onda se odjednom nađemo na Vaikunthi. Prabhupad je bio tako moćan, a ipak, možete vidjeti što se dogodilo velikom broju njegovih učenika.
Pariksit je u maternici vidio Gospodinov oblik. Zato se i zove Pariksit. Pariksa znači iskušavati, ispitivati. Nakon što je Pariksit izašao iz maternice, neprestano je istraživao i ispitivao druge: Jesi li ti ona osoba koju sam vidio u maternici? Jesi li ti ta velika osoba? Cijeli je život tragao za Gospodinom. Njegovo je rođenje bilo čudesno jer je u maternici vidio Gospodina koji ga je spasio, obnovivši mu tijelo uništeno Asvathaminom brahmastrom. Jiva Gosvami kaže da će dijete koje u ranoj dobi dobije tako snažan utisak o Gospodinu sasvim sigurno postati veliki bhakta. Zbog toga svoju djecu poučavamo obožavanju Krišne, mantranju svetog imena, poučavamo ih o Bhagavatamu, Giti… Želimo da nauče i nešto malo jezika, matematike i drugih stvari, no naglasak je na devocijskim aktivnostima jer je važno da steknu taj duboki utisak. Čak i ako poslije odustanu od bhakti-yoge, upišu studij, ožene se i bave se ovim i onim, kasnije mogu postati veliki bhakte. Naravno, druga je stvar ako su bili zlostavljani. U tom će slučaju osjećati gorčinu prema vaisnavama, činit će uvrede… No, to je sasvim druga priča. Ako se ne brinemo o djeci, snosit ćemo posljedice za to. I to je upravo ono što nam se sada događa s tom velikom tužbom u Americi vrijednom 400 milijuna USA dolara.
VELIKI LIDER, VELIKE POSLJEDICE
Čovjek na vodećem položaju, lider, mora bit odgovoran za svaku pojedinu osobu – žene, djecu, brahmane, krave, starce. To znači biti lider. Vođa nije onaj tko samo doleti u zemlju, dobro se pogosti, održi predavanje, skupi daksin i odleti. To nije vodstvo. Biti lider, vođa, znači pobrinuti se za ljude koji su ti povjereni na brigu. Osigurati im napredak u duhovnom životu i zaštitu – da ih nitko ne zloupotrebljava, iskorištava, manipulira njima, zastrašuje ili bilo što slično. Svi moraju biti sretni i napredovati na putu bhakti. To je dužnost lidera. Ako on to ne čini, onda ga slijede velike posljedice takvog ponašanja. To danas možemo vidjeti. Prabhudada je rekao: “Veliki vođa znači velike posljedice. Nosiš li veliku odgovornost, očekuju te i velike posljedice ako nešto krivo krene.” Stoga nije lako biti vođa.
Pariksit je u maternici vidio Gospodina i zato je njegova janma (rođenje) bilo posebno. Ponekad se kaže da se dijete u maternici moli Gospodinu: “Dragi moj Gospodine, obećajem ti da ću Te ovaj život obožavati, predajem Ti se!” No, kad se rodi, sve ponovo zaboravi jer ga ponašanje okoline uvjeri da tu, u tom materijalnom svijetu i nije tako loše. No, Jiva Gosvami kaže da nije točno da se baš svaka osoba u maternici moli na taj način. Takvi su ljudi rijetki. A još su rjeđi oni koji u maternici vide Gospodinov oblik.
DALJE OD KALIJA
Potom je opisano kako je Pariksit kao kralj susreo Kali koji je mučio kravu. Pariskit je odmah izvukao mač, spreman da ubije Kalija, no ovaj mu se predao i zatražio njegovu zaštitu. Zato mu je Pariksit dozvolio da prebiva u njegovom kraljevstvu, ali isključivo na mjestima gdje ima zlata, nezakonitih seksualnih odnosa, uzimanja opojnih sredstava bilo koje vrste i kockanja. Jedini način da se držimo dalje od Kalija je da izbjegavamo ove 4 stvari. Kada je bilo koja od ove 4 stvari prisutna, to znači da je i Kali prisutan te da na nas djeluje. Onda postanemo kao Duryodhana. A cijela svrha Mahabharate i jest u tome da vidimo kako je Duryodhana zao te da odlučimo da ne budemo kao on.
POSTUPNO ILI ODJEDNOM?
P: Ponekad se naglašava kako je ovo postupan proces i kako moramo proći kroz stupnjeve od sraddhe do preme, dok se s druge strane katkada kaže da ćemo dostići savršenstvo ako samo mantramo 16 krugova i pridržavamo se 4 regulativna načela. Ne zvuči li to pomalo proturječno?
Da, mi prolazimo kroz razne stupnjeve ako nastavimo mantrati i pravilno primjenjivati proces. Ako vrijeđamo ljude ili činimo uvrede svetom imenu, ako smo neozbiljni pa stoga činimo uvrede – nećemo doći do viših stupnjeva. Zvuči lako – samo mantrati 16 krugova i pridržavati se četiri načela – no vidimo da to baš i nije tako: Prabhupada je ima više od 5.000 učenika, a manje ih je od tisuću ostalo. To znači da je možda 15 ili 17 posto bhakta ostalo, a puno njih više nije jako ili uopće aktivno u ISKCON-u. Dakle, nije baš tako lako. A Prabhupada je maha bhagavata guru. To nam govori da se učenik mora potruditi da se pridržava osnovnih uputa bhakti yoge i napreduje. Ako žarko želimo naći nekog maha bhagavata gurua moramo znati da nam neće biti lako čak ni ako ga nađemo jer je veći dio posla na nama kao učenicima. Ne napreduje se tako da guru izvadi čarobni štapić kojim nas dotakne i onda se odjednom nađemo na Vaikunthi. Prabhupad je bio tako moćan, a ipak, možete vidjeti što se dogodilo velikom broju njegovih učenika.
DA SE NE OPUSTIMO PREVIŠE
Postojano mantrati 16 krugova i pridržavati se 4 regulativna načela nije tako lako. Osim toga, moramo ostati u misiji i nastaviti raditi za Gospodina Caitanyu, gurua i Gaurangu. To nam pomaže, daje nam 
milost i zaokuplja nam osjetila. Prihvatimo li odgovornost u misiji, naš ludi um neće imati priliku zaskočiti nas i napasti. Zbog toga toliko propovijedamo. Bhaktisiddhanta bi čak ulazio u dug u Gadiya Mathu kako mu se učenici ne bi razbaškarili. Uzeo bi novac iz hrama i pokrenuo projekt negdje drugdje, a onda bi se ovi u hramu morali dobro potruditi da isplate dug. To je radio jer je znao da im je to potrebno. Ako je njima bilo potrebno, koliko je to onda potrebnije nama? Oni su bili rođeni u Indiji krajem prošlog stoljeća, bili su vrlo pobožni, a mi smo djeca 60. – rock ‘n roll, seks i droge, Beatles, Stones i Jimmy Hendrix… To su naše samskare. Oni su samim rođenjem već puno ispred nas, a ipak su se morali dobrano potruditi. Kako onda možemo očekivati da će za nas sve biti lako, da možemo samo tako otići na Radha kund, otkriti svoj manjari svarup (duhovni oblik manjari) i mantrati jedan lak (tisuću) krugova? Ne ide to tako. Gaura kisora das babaji je svojedobno reako da bi Radha kund bio krasno mjesto kada tu ne bi prebivalo jedanaestero nemoralnih ljudi. To je bilo na kraju prošlog stoljeća, a kako li je onda tek danas? Danas tamo ima 11 stotina ili možda tisuća nemoralnih ljudi.
POSEBAN DOGOVOR
Još jedna poanta je da je 16 krugova minimum. Kako napredujemo, trebali bismo početi željeti, odnosno osjećati privlačnost prema mantranju više od 16 krugova dnevno. Stoga osoba na razini nistha obično mantra više od 16 krugova baz da mu itko išta kaže. On to čini jer to želi, sviđa mu se. Možda još nije dostigao ruci, no izvjesno zadovoljstvo osjeća i zato mantra više.
Mantranje i pridržavanje načela je temeljna uputa za dostizanje savršenstva. U Srimad Bhagavatamu 10.1.29 (čini mi se, nisam siguran za stih), Prabhupada govori o sjećanju na Gospodina u trenu smrti. Kaže da čak ako bhakta u tom trenu zaboravi Gospodina, a inače je bio iskren i cijeli život Ga služio, Gospodin će se pojaviti u trenutku smrti i pomoći bhakti; neće dozvoliti da Njegov bhakta propadne, već će ga odvesti u neki svemir gdje se odvijaju Gospodinove zabave. I onda će bhakta napredovati. Prabhupada je imao poseban dogovor s Gospodinom.
– Ljudi su danas tako besramni, tako slabi, beskičmenjaci bez karaktera, zaboravni, nesposobni provoditi sadhanu… Što s takvim ljudima uopće možeš napraviti?
– Nek barem redovito mantraju sveto ime određeni broj krugova i pridržavaju se 4 religijska načela, stupa religije.
– O.K. nek bude tako.
To je taj posebni dogovor.
MANTRATI VIŠE
No, kako bhakta napreduje, kao što rekoh, želi sve više mantrati. To je prirodno. Bili smo tako pali i nismo mogli mantrati 64 pa čak ni 32 kruga pa je Prabhupada rekao: Dobro, onda 16. Očito je, međutim, da je želio da mantramo više. Jednom je Lokanath svami spomenuo bhakte u nekom drugom hramu koji su mantrali 32 kruga i pitao Prabhupada je li to u redu. Da, naravno, rekao je Prabhupada, nigdje se ne kaže da ne smiješ mantrati više. Drugom se prilikom govorilo o kakvoći mantranja. Bhakta je pitao: “Kako možemo znati da mantramo 16 dobrih, kvalitetnih krugova? Prabhupada je odgovorio: “Najprije dođi do kvalitete, a onda ćeš znati što je to. Najprije mantraj iz dužnosti svojih 16 krugova. Kada dobiješ ruci, počneš osjećati privlačnost prema mantranju, kad dosegneš kvalitetu, odmah ćeš to znati. Kao što znaš da si pojeo dobar obrok tako ćeš osjetiti i da su krugovi kvalitetni. To se događa kad osjećaš ruci, ukus za mantranje. Pitaš li se jesu li ti krugovi kvalitetni ili nisu, znači da nisu.”
MEHANIČKO PONAŠANJE
Prabhupada je rekao mantraj, 16 krugova i pridržavaj se 4 načela, no tu se ne radi o nekakvom mehaničkom ponašanju – nije točno da pri tom ne trebaš misliti, moliti se, da ne smiješ ništa osjećati, da si poput robota sa srcem od ugljena koji samo mehanički ponavlja mantru i zavjet da će se pridržavati 4 načela i onda se vraća natrag kući, Bogu. To nije ono što je Prabhupada imao na umu kad je rekao, mantraj 16 krugova. Kad mantraš 16 krugova, srce bi ti se trebalo rastopiti. I hoće, to će se dogoditi ako pravilno mantraš i ne vrijeđaš ljude. U Bhagavatamu je rečeno da ti je srce olovno ako mantraš, a pri tom se ne rasplačeš. Mantranje 16 krugova podrazumijeva i to da smo humani, mekog srca, ponizni, odani, da razvijamo karakter, da smo od riječi… To je dio procesa. Ne možemo za sebe reći da smo bhakte samo zato jer mantramo “Sna, sna, re, re” a ponašamo se isto kao i karmiji. Neki karmiji imaju bolji karakter od nas; u izvjesnim stvarima imamo što za naučiti od njih. Naravno, znamo da su njihove dobre odlike tek privremene jer će ih prije ili kasnije privući osjetilno uživanje zbog kojeg će odbaciti te dobre odlike. No, ako doista mantramo, to znači da ćemo s vremenom početi mantrati kvalitetno. To pak znači da će se svi simptomi, značajke i odlike vaisnave pojaviti u nama. To je rečeno u 12. poglavlju Gite. Advaista sarva bhutanam – počet ćemo se prijateljski ponašati prema svim bhaktama, ljubazni, milostivi… Sve se te osobine moraju pojaviti, inače znači da ne mantramo pravilno, odnosno da mantramo nepažljivo, činimo uvrede. Dakle, mantrati 16 krugova znači puno više od onoga što izgleda. To je cijeli proces, način života, kultura.
KULTURA – BOLJE IKAKVA NEGO NIKAKVA
No, mi smo uvjetovani našom, domaćom kulturom i, iako pokušavamo, nismo baš još prihvatili vaisnavsku kulturu. Nedavno sam proveo nekoliko mjeseci u Indiji, živeći uz lokalnu obitelj na Govardhanu. Oni po cijeli dan pjevaju Krišni i misle na Njega. Čak i danas. Mi još nismo usvojili tu vaisnavsku kulturu. Svoje se pak, zapadnjačke, pokušavamo riješiti i tako smo zaglavili negdje na pol puta. I zbog toga smo tako mentalni. Ljudskom je biću potrebna kultura, ono ne može živjeti 
bez kulture, inače postaje robot, impersonalist. To je jedan od razloga zašto se mi ponašamo tako impersonalno. Odete li u Muktananda, Sivananda, Anandanada asram, tamo će vas ljubazno dočekati s dobrodošlicom, ponuditi vam da sjednete i nešto popijete. A odete li u neki naš hram, sva je prilika da vas nitko neće ni primijetiti i da će vas svi izbjegavati kao kugu. Imamo najpersonalniju filozofiju, no mi sami smočesto jako impersonalni. Dobro, nismo razvili vaisnavsku kulturu, što da onda radimo? Bolje je u takvom slučaju zadržati onaj dobar, religijski dio svoje kulture. Povoljne stvari zadržite, a nepovoljne poput pušenja, pijenja alkohola i sličnog odbacite. Znate što je povoljno, što je neutralno, a što nepovoljno. Zadržite povoljno i neutralno i barem ćete imati nekakvu kulturu. A onda, kasnije, kako budete razvijali vaisnavsku kulturu, postupno to odbacujte, odnosno zamijenite svoju dotadašnju kulturu vaisnavskom. Ako samo sve odbacite i ostane bez ikakve kulture, onda je jako teško.
Zbog toga je Prabhupada htio da svake godine odemo u Indiju – kako bismo usvojili raspoloženje stanovnika svete dhame, njihovu kulturu. Oni znaju kako živjeti, o čemu razmišljati, kako obožavati Krišnu. Prabhupada je to sam pokušao prenijeti svim svojim učenicima. Jedan za nih 5.000. Nije bilo lako. A mi sami nismo bili niti dovoljno inteligentni da shvatimo što je radio. Tek danas kada čitamo o onom ešto je radio, onda se čudimo, “A, stvarno, on je to rekao? Tako se ponašao?” Tada nismo primjećivali te stvari.