Gargamuni das – (Krsna-katha 01/2008): Vjerovatno smo svi mi bili u situaciji kada nam je netko prišao sa molbom da mu damo svoje blagoslove, a vjerovatno smo i mi pristupili drugima sa tom istom željom.
Piše: Gargamuni das
Krsna-katha 01/2008
Vjerovatno smo svi mi bili u situaciji kada nam je netko prišao sa molbom da mu damo svoje blagoslove, a vjerovatno smo i mi pristupili drugima sa tom istom željom. Ta molba se dosta često pojavljuje u društvu bhakta i ponekada postaje samo otrcana fraza. No, što se zapravo krije iza tih riječi?
Spomenuta rečenica je često samo način na koji pojedinac želi doći do ostvarenja svog cilja, dostizanja svog rezultata. Sjećam se kratkog objašnjenja Bhakti Tirthe Maharaja, koje je bilo objavljeno u ovoj reviji. Maharaja je govorio o tri grupe učenika. Jedna od njih (druga u njegovoj analizi) uključuje učenike koji u stvari i nisu učenici jer dođu guruu samo zato da bi on potvrdio njihove zamisli i želje. Dolaze ga zamoliti za blagoslov, a to znači da ga žele iskoristiti kao sredstvo za ispunjenja svojih želja. Samim tim osoba pokušava zalijepiti naljepnicu „bona fide“ ili „duhovno“ na vlastite, sebične želje. Taj motiv se ne pojavljuje samo u odnosu sa guruom, nego i u odnosu sa bhaktama. Pri tom samo glumimo da slijedimo, da poštujemo gurua i bhakte, jer ih molimo za „blagoslove“.
Naravno, nisu sve zamisli materijalne iako dolaze od pojedinca. Njegovi interesi mogu biti potpuno usklađeni sa sadhuima, gurom i šastrama. U tom kontekstu molba za blagoslove ima smisla, a odnosi se prvenstveno na to da bhakti drugi požele sve najbolje u toj njegovoj aktivnosti, da se pomole za njega i slično. To je sve jako lijepo i korisno, ali postavlja se pitanje može li molba za milost uključivati i nešto drugo.
REKLAMA IZ BUNARA
U Caitanya-caritamrti saznamo da se milost gurua i Krišna sastoji od metoda, pravila i propisa za služenje Krišne. Dakle, mogli bismo reći da su ti blagoslovi ili milost: upute, znanje i služba koju nam daju guru, Krišna i bhakte. Guru i Šrila Prabhupada daju te blagoslove šakom i kapom. Moraš se jako potruditi ako ih želiš izbijeći. Dakle, milost i blagoslovi su tu, a onda je red na nas. Mi smo kao osoba koja je pala u bunar i moli se za pomoć. Drugi osoba koja je izvan bunara može nam dobaciti uže i to je njegova milost. Ali čovjek u bunaru mora sam uhvatiti taj konop kako bi stvarno izašao iz bunara. Ako to ne napravi … ili ne razumije o čemu se radi ili voli biti u bunaru i/ili samo radi reklamu da je on netko kome je jako stalo da izađe.
Je li to stvarno oblik koji poprimaju prava milost i blagoslovi možemo provjeriti u šastrama. Vjerovatno najčešće spominjani propovjednik u Šrimad Bhagavatamu je Narada Muni. Možemo se upitati što to on daje drugima? U glavnom ćemo vidjeti da daje znanje, upute i druge uključuje u predano služenje, a ne laska, ne govori slatko ili ne polaže ruku na glavu drugih. Naravno, postoje i iznimke što se tiče davanja znanja, uputa i službe, ali to je posljedica specifičnih osoba i okolnosti sa kojima dolazi u dodir. Na primjer, sinovima Kuvere, Manigrivi i Nalakuvari, nije dao samo znanje nego ih je prokleo da postanu drveće. Zašto? Pa jer im je trebalo otrežnjenje od opijenosti, kako bi mogli sagledati stvari u pravom svjetlu. I sa Kamsom se je Narada drugačije ophodio. Opet pitanje zašto? Jer je imao posla sa demonom koji je želio ubiti Boga. Takva osoba ne može skužiti i prihvatiti baš puno pa je Narada podstaknuo Kamsu da ide do kraja u svojoj mržnji i zavisti te tako što prije dotigne to što treba dostići. No, drugih primjera kada Narada daje znanje i upute ima puno. Među njih se ubraja Naradino podučavanje Mrgarija, Dhruve, Praceta, Pracinabarhisata, Prahlade, Priyavrate itd. I sam Narada je dostigao uzvišeni položaj tako što je slušao maha-bhagavate, služio ih, jeo ostatke njihove hrane i slijedio njihove stope.
SLOMI LUK PA ĆEMO RAZGOVARATI
Milost i blagoslovi ne poprimaju samo oblik riječi koje želimo čuti. Ponekad je ta milost upravo suprotna od toga što zamišljamo ili želimo. Uzmimo na primjer Naradino podučavanje Mrgarija kojemu je njegov luk značio jedini izvor preživljavanja. Ali što mu je rekao Narada? Postavio je uvjet. Najprije slomi luk, onda dobiješ znanje, upute za duhovni život. Lomljenje luka je bilo posljednje što je Mrgari htio čuti. No, to je bila Naradina milost. U stvari dužnost sadhua je da izreže trule koncepcije iz srca učenika baš kao što kirurg skalpelom izreže trulo tkivo. Reže, ali je to pomoć, samilost, a ne nasilje, iživljavanje i slično.
Dakle, milost i blagoslovi nisu slatke riječi, nego ono što je osobi potrebno da napravi sljedeći korak. A taj lijek može biti i gorak.
DAJ MI SVOJU MILOST
Moje otrežnjenje po tom pitanju, barem u teoretskom smislu, doživio sam u Mayapuru zadnjih dana Šridhar Maharajeve prisutnosti na ovoj planeti. Njegova je soba dobar dio dana bila ispunjena raznim gostima. Bhakte bi redovito dolazili u posjetu. Jednog je dana u grupi bhakta bila i neka mataji iz jedne od država bivšeg Sovjetskog Saveza. Meni je bila nepoznata i mislim da sam ju vidio po prvi put. Došla je pred Šridhar Maharaja koji je sjedio na postelji i rekla mu, „Daj mi svoju milost!“ A on je ustao i počeo joj propovijedati kako nije tijelo, kako če tijelo propasti i kako se treba ozbiljno prihvatiti duhovnog procesa, slijediti pravila i propise, davati svjesnost Krišne drugima, itd. Govorio je jako glasno, riječi su mu bile teške i razarajuće, poput gromova Indre, a slijedile su jedna za drugom bez i najmanjeg posustajanja. Ja sam sve to pratio sa strane udaljen od prilike dva metra, ali su i mene te riječi savijale i lomile. A mataji kojoj su prvenstveno bile namijenjene … već je došla u nekom emotivnom raspoloženju, a usred Maharajevog propovijedanja je počela plakati. A on nije posustao. Još je pritisnuo na gas i dodao kako joj plakanje neće ništa pomoći jer treba razumijeti da nije tijelo i predano služiti Krišnu.
Tako je to išlo neko vrijeme, a kada je Maharaja zastao, mataji je još jednom u plaču rekla, „Molim te, daj mi svoju milost!“ Tada je došlo do promjene u Šridhar Maharajevom raspoloženju. Kao da je nevrijeme s gromovima i munjama nestalo. Lice mu se razvedrilo kao da je zasijalo sunce.
Pogledao ju je i rekao: „Upravo sam ti je dao,“ i legao u krevet.
Za mene je to bio jasan primjer kako blagoslov ne dođe uvijek u obliku kojeg mi zamišljamo, što bi obično značilo da nas neko tapše po ramenu i kaže kako smo super, nego može poprimiti razne obike kojim je zajednička jedna stvar, a to je da osobi pomažu duhovno napredovati.
PAZI KOGA MOLIŠ!
Vratimo se u situaciju povezanu sa molbom za milost i blagoslove u koju smo sami upleteni. Uzmimo najprije varijantu kada mi sami molimo za blagoslove. Ako u glavi već imamo svoju sebičnu ideju i samo smo došli nekome da to potvrdi i „produhovi“ ili samo pričamo da bi pokazali kako smo ponizni i kako uvažavamo mišljenje bhakta, onda bismo trebali promijeniti svoj stav i odbaciti tu glumu. Ako već imamo razrađeno ili isplanirano nešto što je svjesno Krišne i želimo od drugih dobre želje i koju molitvu, onda je to OK. Možda bi bilo pametno napomenuti da trebamo paziti koga molimo za nešto takvo jer ako naletimo na zavidnu osobu … ta nam neće dati dobre želje, nego upravo suprotno. Možda nam čak počne bacati klipove pod noge.Ne trebamo biti paranoični, ali oprez nije na odmet. A konačni je smisao molbe za milost da dobijemo odgovarajuću uputu, razumijevanje i mogućnost za obavljati konkretnu službu. Opet moramo najprije pravilno diskriminirati i pristupiti kvalificiranoj osobi. Ona nam može dati pravi dar, ali s njime dobivamo i odgovornost da znanje primjenimo, da se držimu uputa itd.
ŠTO KAD MOLE NAS?
Osobno možemo biti povezani sa spomenutom molbom i kao onaj komu je molba upućena. I tada najprije trebamo vidjeti u koju kategoriju spada ta molba. Ako netko samo radi reklamu i želi potvrdu za ispunjenje materijalističkih planova onda … neka prošeće. To, naravno, zapakiramo u odgovarjajuće riječi, ovisno o slučaju, ali u svakom slučaju se ne bismo trebali zaplitati u nešto takvo i gubiti energiju na to. Ako pak netko pristupi sa planom za služenje Krišne i moli nas za dobre želje ili da se pomolimo za njega, onda bismo to trebali i napraviti. Samo obećati i to ne ispuniti nije dobro, a još gore je postati zavidan ili čak pokušati spriječiti tog bhaktu u njegovom služenju. A u slučaju kada nam netko pristupi i stvarno želi savjet, uputu, znanje i/ili službu, onda se moramo potruditi ispuniti to u skladu sa svojim položajem i mogućnostima prenoseći Krišninu poruku i pokušavajući približiti osobu guruu, Šrila Prabhupadi i Krišni.
Za kraj možemo zaključiti da se iza rečenice „Prabhu, molim se za tvoju milost i blagoslove“ može svašta skrivati – od puke otrcane fraze, preko pokušaja manipuliranja za ispunjenje sebičnih interesa pa sve do prave, duboke želje za duhovnim napretkom i predajom Krišni. Sami bismo trebali tu rečenicu pravilno upotrebljavati, a i kod drugih uočiti rade li to isto. Zaronimo li malo ispod površine samih riječi, brže i lakše ćemo duhovno napredovati.