Gargamuni das: (Krsna katha 08/09)koliko novca, koliko energije, meditacije, emocija, vremena itd. ljudi troše na takvu, blago rečeno, glupost.
Gargamuni das
(Krsna katha 08/09)
Gledajući događaje oko sebe odlučio sam napisati par riječi oko najvažnije sporedne stvari u životu, kako neki nazivaju nogomet.
U posljednje vrijeme slovenska nogometna reprezentacija igra većinu utakmica u Mariboru. Nedavno sam jednog takvog dana išao u harinam u centar grada te vidio i doživio nekoliko stvari povezanih sa tim.
Dok sam se još vozio do centra vidio sam kako su ulice oko stadiona zatvorene za promet, a sve vrvi od stražara. Sve to je izgledalo kao da su na ulicama opet barikade i vojnici. Ali ovo sada bi trebalo biti mirno stanje, a ljudi navodno očekuju razonodu povezanu sa nogometom. Iako se po vanjskim simptomima ne bi to moglo zaključiti … Ali znate kako je … Osjetila uvjetovane duše su nesavršena … Nešto kasnije sam saznao, da je već dan prije došlo do dvije veće tučnjave između navijača Slovenije i Poljske. Zdravi borbeni duh, nema što:)
Ali čemu ta mržnja? Sve skupa temelji se na pogrešnom poistovjećivanju sa tijelom i zemljom u kojoj se tijelo rodilo. I naravno, ja i moje tijelo smo posebni, pa tako mora biti posebna i vrijedna obožavanja i zemlja u kojoj sam se rodio. U Šrimad Bhagavatamu (10.84.13) se takvo razmišljanje, koje se kombinira sa apsolutnom nezainteresiranošću za svete osobe i njihovu poruku, osuđuje. Rečeno je u stvari, da se takva osoba ne razlikuje od magarca i krave. Ali još bi bilo relativno dobro, da se netko poistovjećuje sa tijelom i zemljom, ali je neznanje tako duboko da su se ljudi na toj osnovi spremni potući međusobno. I to u vezi čega?! Jer će dvadeset dvojica njih naredni dan trčati za jednom loptom. To je stvarno van pameti!
TKO ĆE POBIJEDITI?
Prije nego sam počeo pjevati izmijenio sam par riječi sa Alojzom, uličnim prodavačem novina. Obično ga pozdravim i malo popričam jer je s jedne strane simpatična osoba, a sa druge želim imati dobar odnos sa njim da ne bi počeo praviti probleme jer često pjevam i sviram u njegovoj neposrednoj blizini. Ovaj put mi je Alojz predstavio nekog svog prijatelja i naravno, prva stvar na umu bio im je nogomet. Počeli su nešto komentirati, a ja, pokušavajući biti fin:), pitao sam ih tko će pobijediti. Njih dvojica su se počeli smijati kao ludi dajući mi na znanje da je moje pitanje potpuno ludo. Pa zna se tko će pobijediti! Bili su potpuno uvjereni u to! Kasnije će njihovo raspoloženje u potpunosti ovisiti o tome jesu li se njihova očekivanja ostvarila. Bhagavad-gita (18.27-28) objašnjava da je materijalistička osoba koju nose valovi sreće i razočarenja pod utjecajem nižih guna.
Za vrijeme harinama je ispred mene prošlo puno navijača u crveno bijelim majicama, sa šalovima istih boja. Svi su u pravilu imali u rukama pivo. I dok sam tako pjevao, jedan je od navijača, koji se već dobro napojio pivom, sjeo metar i pol od mene, postavio čašu sa urinu sličnom supstancom pored sebe, prekrižio noge, digao ruke u zrak i počeo nešto tuliti i zavijati. I bio je ustrajan … ali sam isto bio i ja. Rekao sam mu na engleskom neka pokuša pjevati sa mnom, ali je očigledno bila kod njega demonska priroda izražena do te mjere, da nije mogao izgovoriti sveto ime. Podsjetio me na Valmikija kada je prvi put pokušao pjevati ime Rama. No, s druge strane moglo se vidjeti da se u ovom slučaju radi o demončiću, jer da je bio u kategoriji Madhaija, ja bih bio za svoj savjet dobio njegovu čašu piva u glavu … Možda je bio previše vezan za pivu … Ali i čaša mu je bila plastična … tako da bih, ako bih ju dobio u glavu, samo smrdio … Za to vrijeme njegovi su prijatelji umirali od smijeha i fo
tografirali cijelu scenu, prolaznici su pomalo šokirani gledali sve to, a ja sam se trudio usredotočiti na sveto ime. Poslije od prilike tri minute deranja i zavijanja „umjetnik“ je okončao svoju predstavu. Prije nego što je otišao htio mi je stisnuti ruku, a nakon toga je sa uzdignutim palcem iskazao odobravanje mog uličnog pjevanja. Možda se je barem malo pročistio … Naravno, poželio sam mu da što prije počne zajedno sa svojim prijateljima širiti slave svetog imena po Poljskoj i šire. Ako će za to biti barem donekle zagrijani kao što su za nogomet, spasit će puno uvjetovanih duša …
Nogometnim zabavama nije bilo kraja ni poslije harinama. Dok sam se vraćao prema autu naišao sam na Trgu slobode na još jednu od mnogih grupa poljskih navijača. Jedan od njih je pitao: „Hare Krišna?“ A ja sam potvrdio: „Hare Krišna!“ I kako sam nastavio hodati mogao sam iza sebe čuti djelomično omalovažavajući pokušaj pjevanja Hare Krišna maha-mantre. Bio sam jako sretan jer nisam bio jedini koji je danas na mariborskim ulicama pjevao Hare Krišna. U Šrimad Bhagavatamu (6.2.14) je rečeno da se osoba pjevanjem svetog imena Gospodina odmah oslobađa neograničenih posljedica grijeha, čak ako pjeva sveto ime indirektno (misleći na neku drugu osobu ili stvar – npr. na margarin Ramu), u šali, za glazbenu razonodu ili čak nemarno.
Od stvari povezanih sa tim nogometom nisam mogao pobjeći ni par sati poslije harinama kada sam jurio u Ljubljanu da obavim neku birokraciju. Tokom te vožnje su na autoputu u suprotnom smjeru, dakle u smjeru Maribora, vozile kolone policijskih kombija i oklopnih vozila. Išli su na stadion Ljudski vrt (možda bi trebao biti Ludski ili Luđački vrt ili pak Životinjski vrt …) pomagati ljudima koji će se navečer „zabavljati“. Mislio sam si kako je nevjerojatno koliko novca, koliko energije, koliko meditacije, koliko emocija, koliko vremena i tako dalje ljudi troše na takvu, blago rečeno, glupost. A usput budi rečeno da ta glupost nije ni jedina ni najveća. Šastre (npr. Brihad-aranyaka Upanišad 3.8.10) kažu da se u takvim slučajevima radi o kripanama, škrticama koji su dobili najdragocjeniji dar u obliku ljudskog tijela sa kojim mogu probuditi svoju uspavanu ljubav prema Bogu, ali to tijelo zlostavljaju upotrebljavajući ga za gluposti.
MAGARCI I DEMONI
I evo, prolazeći kroz ovaj tekst vidim, da sam ljude uspoređivao ili nazivao magarcima, kravama, glupanima, demonima, škrticama … Naravno kod svake te izjave mogu se sakriti iza činjenice da u stvari šastre kažu to, a ne ja. Ja samo ponavljam. To mi je dužnost. Svakako trebamo gledati stvari oko sebe kroz oči šastra što je više moguće. Takve, barem na prvi pogled grube, izjave su od koristi i to naročito nama samima da se ne zapletemo nepotrebno u materijalni svijet, što bi u ovom konkretnom slučaju značilo da i mi ne dođemo do zaključka da je svrha života u našem trčanju za loptom ili još gore, u tome da postanemo nogometni navijač.
No, ako cijelo vrijeme meditiramo o drugima kao o magarcima, demonima i tako dalje, onda smo najvjerojatnije promašili poantu. U stvari bismo cijelu stvar trebali okrenuti k sebi i najprije analizirati jesu li te materijalističke osobine prisutne kod nas samih, a onda razmišljati kako ljudi djeluju na spomenuti način zbog neznanja. A u neznanju su jer mi nismo ništa napravili da dobiju znanje. Ako barem donekle poznajemo rješenje, trebamo ga dati drugima, inače smo zavidni i uživamo u tuđoj patnji, a u isto vrijeme tu cijelu situaciju upotrebljavamo za gaženje drugih i lažno uzdizanje samih sebe.
Meditacija bi dakle trebala biti okrenuta u smjeru pomaganja drugima, a njoj bi trebala slijediti konkretna akcija, koja može imati i sljedeće dvije posljedice. Najprije ćemo vidjeti kako smo nesposobni pomoći drugima pa ćemo, nadajmo se, postati ponizni, a zatim ćemo se intenzivnije okrenuti Krišni. Tada će se početi događati prekrasne stvari, jer će Krišna uzvratiti na taj naš pokušaj, trud … A kada to vidimo i osjetimo, trudit ćemo se još više i više i više … Tako će se razviti ukus za Krišnine lile među koje se ubraja i spašavanje uvjetovanih duša, a izblijedjet će privlačnost za nogometne i slične „lile“.